Legendarni poslovni list sa 127 godina tradicije u budućnosti će izdavati Japanci, a dosadašnji vlasnici FT-a, britanska izdavačka kuća Pearsonodlučili su se na prodaju jer se žele koncentrirati na svoj temeljni biznis – izdavaštvo u Sjedinjenim Američkim Državama.

Bivši urednik Financial Timesa Richard Lamberd kazao je da tužan zbog prodaje te je za BBC komentirao motive vlasnika: 'Ne zanima ih. Pearson sada izdaje knjige i udžbenike, nema nikog posebno zainteresiranog za novine.'

Pearson se u proteklih pet godina učvrstio kao najveći izdavač knjiga na svijetu. Vlasnici su pedeset posto Penguin Random Housea, poznatog po džepnim izdanjima, ali drže i pedeset posto The Economista, uglednog ekonomskog tjednika.

Nikkei je pak s novinama istog imena te nekoliko televizijskih i radijskih postaja najveći izdavač u Japanu. Preuzimanjem FT-a, koji su obećali dugoročno financijski podržati, bogati vlasnici Nikkeija odlučili su napraviti proboj u poslovne medije u kojima je na globalnoj razini engleski jezik dominantan.

U igri je bio i Axel Springer

Bivši vlasnici FT-a procijenili su da je pravo vrijeme za prodaju: 'Nakon 60 godina izdavanja FT-a došli smo do točke u kojoj više ne možemo rasti zbog eksplozije društvenih mreža i mobilnih platformi. Zbog toga je najbolje da FT bude dio globalne novinske, ali i digitalne kuće', poručili su iz Pearsona nakon prodaje.

Zanimljivo, kao najizgledniji kupac FT-a spominjala se njemačka izdavačka kuća Axel Springer – vlasnici tabloida Bild, no njihova je ponuda odbačena u zadnji tren. Bloomberg navodi kako FT ne bi bio prodan da je na čelu Pearsona ostala Marjorie Scardino koja je svojevremeno izjavila da se te novine mogu prodati samo preko nje mrtve. Novi izvršni direktor John Fallon nije imao te dileme te se nakon što je preuzeo Pearson 2013. odmah počelo nagađati o prodaji.

Pretpostavljalo se da za FT traži milijardu dolara, što je prema pisanju Bloomberga bila nevjerojatno visoka procjena. Jedan od iskusnih analitičara tada je kazao: 'Ako on dobije milijardu za FT, ja ću pojesti svoj šešir.' Analitičari sada očekuju da će Fallon utopiti i 50-postotni udio u The Economistu koji je također visoko profitabilna trofejna kompanija.

FT je osnovan 1888. pod imenom London Financial Guide. Preimenovan je u Financial Times nakon mjesec dana izlaženja i poslovao pod motom 'Prijatelj iskrenog financijera i poštovanog brokera'. U prvim godinama izlaženja imao je samo četiri stranice, a u to vrijeme najljući konkurent bio mu je Financial News. Kako bi ga učinili prepoznatljivim, vlasnici FT-a odlučili su se na ružičasti papir koji je ujedno bio i jeftiniji od bijelog.

Tek 1945. FT i Financial News se spajaju u jedne novine, a prvo izdanje izvan Velike Britanije izlazi 1979. Danas FT ima pet izdanja (za Ujedinjeno Kraljevstvo, Europu, SAD, Aziju i Bliski istok). U svibnju 1995. FT radi prvi korak prema internetu – pokreću portal FT.com. Od 2002. portal čitateljima nudi nekoliko besplatnih članaka mjesečno, nakon čega ga je moguće čitati isključivo uz pretplatu.

Čak 36 posto menadžera čita FT

Prema istraživanju Global Capital Markets Surveyja, koje je mjerilo navike među starijim izvršnim direktorima u najvećim svjetskim financijskim institucijama, FT se smatrao najznačajnijim i najrelevantnijim izvorom informacija. Redovito ga čita 36 posto spomenute populacije, što je čak 11 posto više u odnosu na prvog konkurenta – The Wall Street Journal (WSJ).

Sadržajno se FT zalaže za slobodu tržišta i globalizaciju. Tijekom osamdesetih godina podržavao je monetarističku politiku Margaret Thatcher i Rolanda Reagana. FT je blago naklonjen i Europskoj uniji zalažući se zajedničko tržište, ali uz protivljenje snažnijoj političkoj integraciji.

Iako zagovaraju slobodu tržišta, WSJ prozvao je FT 'ortodoksnom kejnzijanskom tvrtkom zbog podrške Baracku Obami na predsjedničkim izborima 2008. Istovremeno FT je prozvao WSJ 'biblijom konzervativaca'.

FT, baš kao i Nikkei sponzorira i nekoliko važnih burzovnih indeksa, poput indeksa londonske burze FTSE 100. Nikkei je preuzimanjem dobio oko dva milijuna novih čitatelja tiskanih izdanja, 4,5 milijuna registriranih korisnika na portalu, od kojih 600.000 redovito obnavlja pretplatu. Prihod je lani dosegao 334 milijuna funti (3,5 milijardi kuna), uz operativnu dobit od 24 milijuna funti (256 milijuna kuna).

'Dobrodošlica novim japanskim gospodarima'

Reakcije novinara FT-a najbolje ilustriraju što misle o novim vlasnicima i kakvu sudbinu očekuju; Fallonu se najviše zamjera preniska cijena koju je izvukao za FT, dok s druge strane vlada strah od gubitka uređivačke samostalnost. Jedan od novinara FT-a na Twitteru ironično komentira: 'Želim dobrodošlicu našim novim japanskim gospodarima.'

Procjene oko toga što će se dogoditi s FT-om zasad su vrlo oprezne. Nitko ne želi nagađati hoće li na primjer, internet ubiti tiskano izdanje. Nikkei je orijentiran na digitalno, a analitičari se pitaju koliki je potencijal na tom superkompetitivnom i teškom tržištu u kojem sve ovisi o broju klikova i korisnika.

Drugi je opravdani strah promjena uređivačke politike. Nakon što se prašina slegle, Nikkeiu nitko ne može zabraniti da otpusti urednike i novinare i zaposli nove ljude koji će zdušno raditi za korporaciju koju su upućeni nerijetko nazivali 'PR strojem za japanski biznis'.