Prema PwC-ovom indeksu 'Women in Work' (WiW) u 2021. godini sudjelovanje žena na tržištu rada u 33 zemlje članice OECD-a blago je poraslo. Međutim, napredak prema rodnoj ravnopravnosti i dalje je prespor.

PwC-ova analiza pokazuje da se smanjenjem razlike u plaćama između spolova može ostvariti dobitak koji se može mjeriti u bilijunima dolara. Povećanje prosječnih plaća žena kako bi se izjednačile s onima njihovih muških kolega diljem OECD-a, povećalo bi zarade žena za više od dva bilijuna dolara godišnje. Ali, na temelju razlike u plaćama između spolova u zemljama članicama OECD-a od 14 posto u 2021. godini i povijesnih stopa napretka prema jednakosti plaća između spolova, trebat će više od 50 godina da se prebrodi razlika među zemljama članicama OECD-a.

S druge strane, ključni nalaz PwC-ovog indeksa 'Global Empowerment' također ukazuje na to da postoji razlika od 34 postotna boda između udjela ispitanica koje kažu da im je važno primati primjerenu plaću za svoj rad i udjela kod kojih je to zaista tako, što predstavlja najveće odstupanje među ženama u našem istraživanju.

PwC-ov indeks 'Women in Work' u 2021. godini pokazuje blagi pad stope nezaposlenosti žena, sa 6,7 na 6,4 posto. Međutim, do sličnih poboljšanja došlo je i u udjelu muškaraca koji sudjeluju na tržištu rada i u stopi zaposlenosti muškaraca, što ukazuje na to da su razine zaposlenosti simptom makroekonomskih čimbenika i općeg oporavka tržišta rada, a ne napretka prema rodnoj ravnopravnosti.

Najbolje rangirane zemlje u Indeksu u 2021. godini ostaju nepromijenjene u odnosu na 2020. godinu, pri čemu su neke zauzele više, a neke nešto niže pozicije. Luksemburg je ove godine zauzeo prvo mjesto (popevši se s drugog mjesta), a Novi Zeland je pao na drugo mjesto. Slovenija je ostala na trećem mjestu i bilježi apsolutni pad rezultata indeksa.

Povećanjem stopa zaposlenosti žena diljem OECD-a u cilju izjednačavanja s onima u Švedskoj (koja ima najveći udio žena koje sudjeluju na tržištu rada), mogli bi se ostvariti potencijalni ekonomski dobici od gotovo šest bilijuna dolara godišnje.

Larice Stielow, viša ekonomistica iz PwC-a UK i autorica WiW-a, kazala je: 'Žena u dobi od 20 godina koja danas uđe na tržište rada neće doživjeti jednakost plaća tijekom svog radnog vijeka. Razlika u plaćama između spolova se smanjuje, ovim tempom trebat će više od pola stoljeća da se postigne rodni paritet u plaćama. Ako nas je oporavak od pandemije bolesti COVID-19 ičemu naučio, to je da se ne možemo osloniti samo na ekonomski rast kako bismo ostvarili rodnu ravnopravnost, osim ako ne želimo čekati još 50 ili više godina'.

Poticanje osnaživanja u radnom okruženju

PwC-ov indeks 'Global Empowerment' utvrdio je da postoji značajna razlika u osnaženosti spolova, pri čemu muškarci imaju veće ovlasti na radnom mjestu od žena. Ovaj indeks temelji se na analizi rodne ravnopravnosti iz perspektive gotovo 22.000 zaposlenih žena diljem svijeta i mjeri 12 čimbenika osnaživanja na četiri područja: autonomija, utjecaj, smisao i pripadnost te povjerenje i kompetentnost.

U nastavku su navedena četiri najvažnija čimbenika osnaživanja žena na radnom mjestu, koji su ujedno i četiri najvažnija čimbenika za žene koje se odlučuju na promjenu karijere:

• Primjerena naknada (72 posto)
• Zadovoljstvo poslom (69 posto)
• Radno mjesto gdje doista mogu biti ono što jesu (67 posto)
• Tim koji brine o njihovoj dobrobiti (61 posto)

Istraživanje je pokazalo da su muškarci i žene općenito slični po tome koliko im je važan određeni čimbenik osnaženosti. Međutim, u odnosu na žene, muškarci češće smatraju da su zapravo imali koristi od ovih čimbenika na poslu. Žene smatraju da najveća neravnopravnost postoji u primjerenoj plaći (razlika od 34 boda), mogućnost izbora radnog vremena (razlika od 27 boda), mjesta rada (razlika od 22 boda) i načina rada (razlika od 22 boda), zadovoljstvo poslom (razlika od 20 bodova) i nadređeni koji uzima u obzir njihovo stajalište pri donošenju odluka (razlika od 19 bodova).

Zašto je osnaživanje važno?

Ispitanice s iskazanim najvišim stupnjem osnaženosti pokazale su veću sklonost zatražiti povišicu (55 posto) i sklonije su zatražiti unapređenje (52 posto). To možemo usporediti s rezultatima od 31 posto (razlika od 24 boda) odnosno 26 posto (razlika od 26 bodova) koji se odnose na sve žene ispitane u našem istraživanju. 

Također, veća je vjerojatnost da će žene s iskazanim najvišim stupnjem osnaženosti preporučiti svog poslodavca (67 %), što je značajna 32 postotna boda više u odnosu na ukupni broj ispitanica. K tome, znatno je vjerojatnije da će iskazati veće zadovoljstvo svojim poslom (54 posto) u usporedbi s 25 posto sveukupno ispitanih žena (razlika od 29 bodova).

Prema PwC-ovom indeksu 'Global Empowerment', radno aktivne žene s iskazanim najvišim stupnjem osnaženosti zaposlene su u sektoru tehnologije, medija i telekomunikacija, što je naročito vidljivo u sektoru tehnologije za koji su žene malo više osnažene od muškaraca. Žene zaposlene u sektorima financijskih usluga i energetike, komunalnih usluga i resursa su na drugom i trećem mjestu po doživljaju osnaženosti, ali muškarci imaju znatno veće ovlasti od žena u sektoru financijskih usluga.

Bob Moritz, globalni predsjednik PwC-a, izjavio je:

'Predsjednici uprava i poslodavci trebali bi učiniti sve što mogu kako bi izgradili uravnoteženu kulturu radnog mjesta gdje se žene osjećaju osnaženo kao i muškarci, gdje su žene pravedno nagrađene i nalaze autonomiju, smisao i osjećaj pripadnosti na poslu. Time će se ostvariti dvostruka korist – izgradnja povjerenja u čitavoj organizaciji i podržavanje napretka žena. U današnjem poslovnom svijetu, na nama kao liderima je da na najvišim razinama pokažemo primjerom i utječemo na kulturu koja je uključiva i pravedna za sve zaposlenike'.

PwC-ova analiza pokazuje da poslodavci svojim zalaganjem za primjerenu plaću, autonomiju, uključivo vodstvo i uvođenje strategije raznolikosti temeljene na podacima mogu značajno osnažiti žene na radnom mjestu.

Žene koje rade u punom radnom vremenu izvan kuće iskazale su najniži stupanj osnaženosti. Ovaj trend vidljiv je i kod muškaraca, ukazujući na to da autonomija u pogledu toga kako, gdje i kada ljudi rade potiče osjećaj osnaženosti kod zaposlenika. Žene s najvišim stupnjem osnaženosti također imaju bolje prilike za rad na daljinu (74 posto). Međutim, gotovo polovica žena (48 posto) ne može svoj posao obavljati na daljinu. Od 11.285 žena koje mogu, 29 posto radi na daljinu u punom radnom vremenu, a 56 posto u određenoj mjeri primjenjuje hibridni model rada.

Parul Munshi, partner za transformaciju radne snage, iz Odjela poslovnog savjetovanja za jugoistočnu Aziju u PwC-u Singapur, kazao je:

'Autonomija potiče osnaživanje i žena i muškaraca, ali žene u ovom trenutku imaju manje autonomije u pogledu toga kako, kada i gdje rade. Potreba za fleksibilnošću odnosi se na sve zaposlenike, a poslodavci ga ne smiju zanemariti ako nastoje ojačati raznolikost, potaknuti angažman i inovativnost te se pozicionirati kao poželjan poslodavac'.

Tamara Maćašović, voditeljica PwC-ovih aktivnosti za ljude i talente u srednjoj i istočnoj Europi, komentirala je:

'Hrvatska je zauzela 28. mjesto na ljestvici 33 zemlje OECD-a, što je razočaravajuće u pogledu ravnopravnosti spolova u radnoj snazi. No, izvješće identificira neke pozitivne trendove u Hrvatskoj, poput porasta broja žena na višim rukovodećim pozicijama i smanjenja razlike u plaćama između spolova u posljednjem desetljeću. Ovakav razvoj događaja sugerira da se Hrvatska, iako vrlo sporo, kreće u dobrom smjeru. Kako bismo brže napredovali, moramo otvorenije razgovarati o nekim uzrocima problema, promicati svijest o važnosti ove teme, a poslodavci moraju uključiti raznolikost na popis svojih prioriteta'.