Prihodi tvrtke Skladgradnja grup Slavena Žužula, kojeg USKOK sumnjiči za isisavanje novca iz poslova s Brodosplitom, Hrvatskim autocestama (HAC) i Autocestom Rijeka – Zagreb, prošle su se godine prepolovili, broj zaposlenih pao je sa 751 na 538, a dobit tvrtke, kako stoji u njezinim poslovnim izvješćima, smanjila se za čak 98,7 posto. Unatoč svim nevoljama s USKOK-om, Žužulima su poslovi na državnim projektima i dalje okosnica biznisa
Posljednjih godinu i pol za Skladgradnju bilo je teško razdoblje ne samo zbog krize u građevinskom sektoru, već i zbog toga što je njezin direktor i vlasnik bio pritvoren u tri navrata u sklopu istraga o različitim malverzacijama u brodogradnji i cestogradnji. Skladgradnja je za mandata bivšeg premijera Ive Sanadera izrasla u najvećeg kooperanta Brodosplita i Brodotrogira te najvećeg podizvođača krupnih građevinara poput Hidroelektre, Konstruktora i Viadukta, koji su na natječajima dobivali državne poslove na izgradnji autocesta, a potom znatan dio kolača, vrijedan stotine milijuna kuna, prepuštali Žužulu.
Unatoč svim nevoljama, u poslovnim izvješćima Skladgradnje stoji i podatak da ta tvrtka u ovom trenutku ima oko 900 milijuna kuna ugovorenih poslova na državnim projektima.
Skladgradnja je 2010. ostvarila 154,5 milijuna kuna prihoda, što je za 51,32 posto manje nego u 2009, kada su oni iznosili 317,3 milijuna kuna, dok je dobit pala sa 57,7 milijuna kuna na samo 750 tisuća kuna. Ipak, zahvaljujući nevjerojatno profitabilnom poslovanju u prethodnim godinama, na dan 31. prosinca 2010. tvrtka je raspolagala zadržanom dobiti u visini od 112,9 milijuna kuna, dok se na njezinom računu nalazilo čak 40,9 milijuna kuna. Po tome je ona uvjerljivo najzdravija tvrtka u sektoru, s kojom se ne može usporediti nijedan od krupnih građevinara.
Skladgradnja je za Sanaderova mandata povećala prihode za više od 35 puta, sa 15 milijuna kuna iz 2003. na rekordnih 533,6 milijuna kuna 2008. godine, ostvarujući pritom znatno veću dobit nego građevinari koji su bili nositelji poslova i koji su imali nekoliko puta više zaposlenih.
Primjerice, Skladgradnja je na spomenutih 533,6 milijuna kuna prihoda iz 2008. imala čak 87,1 milijun kuna čiste dobiti, a omjer prihoda i dobiti bio je još povoljniji 2007. i 2009, kada su se prihodi kretali oko 315 milijuna kuna, a dobit oko 55 milijuna kuna. Ni Hidroelektra, ni Konstruktor, ni Viadukt, čiji su prihodi bili i po pet puta veći od Skladgradnjinih, nisu ostvarivali takvu dobit, no svejedno su Žužulovoj tvrtki prepuštali unosne poslove, a činili su to i 2009. godine, kada su zbog smanjenja državnih investicija već bili prisiljeni dijeliti otkaze.
Samo u posljednje tri godine Viadukt je prepustio Skladgradnji više od 286 milijuna kuna, Hidroelektra 213 milijuna kuna, a Konstruktor 74,5 milijuna kuna poslova na autocestama, bili su tu još Alpine bau, Strabag i Ingra, a 2009. i HAC sa 35,6 milijuna kuna. Brodosplit je u te tri godine prepustilo Skladgradnji preko 105 milijuna, a Brodotrogir preko 95 milijuna kuna poslova.
Žužulovom odlukom cijela dobit se svake godine imala isplaćivati vlasniku, no po poslovnim izvještajima čini se da je dio ipak išao tvrtki kao zadržana dobit, dok su Slavenu Žužulu od 2008. isplaćena 93 milijuna kuna. Poslovni izvještaji Skladgradnje neobično su detaljni za tvrtku pod tako teškim sumnjama, no oni ne govore ništa o onome što je Žužul učinio s gotovo stotinu milijuna kuna dobiti izvučene iz tvrtke.
