U 'tanašnome', sada već 50 godina starome filmu 'Živi i pusti umrijeti', nadrealistično rutinerskoj James Bond-epizodi, u čijoj se ulozi prvi put pojavljuje Roger Moore umjesto konerijevske 'shaken or stirred' blaziranosti Martini dry koktela, Bond ispija Sazerac, koktel egzotične arome kojim se, valjda, htjela naglasiti Mooreova mladenačka seksualnost.
Sazerac svoju neodoljivu privlačnost, kao uostalom i neki drugi koktel-klasici, poput Rob Roya, Manhattana, Champagnea ili Old-Fashioneda, imaju zahvaliti jednom neobičnom sastojku, podrijetlom iz tropskih krajeva – Angostura Bittersu.
vezane vijesti
Bočicu ovoga 'eliksira' zasigurno ćete pronaći u dnu kućnog bara svakog ozbiljnijeg ljubitelja kapljice, a posebno koktela. Lako ćete je prepoznati, jer je čitava obmotana papirom koji će biti pun smeđih mrlja, dok će rub zatvarača biti obložen napola sasušenom ljepljivom tekućinom. Vlasnik bara uzimat će je u ruke sa strahopoštovanjem, a vi ćete se, ukoliko se prvi put s njom susrećete, čuditi što je to tu toliko posebno.No, odvrnete li čep i, kroz dozirku na grliću udahnete duboko, sve će vam biti jasno. Zatvorenih očiju, ovaj će vas udisaj trenutačno prebaciti u tropsku klimu nekog karipskog otoka, a oko vas će se stvoriti tamnoputi konobari u snježnobijelim uniformama koji će u rukama držati poslužavnike prepune zavodljivih koktela.
Angosturina priča započinje avanturama njemačkoga mladića Johanna Gottlieba Benjamina Siegerta. Rođen 1796. godine u Groß-Walditzu u Šleziji, već je odmalena, brzim učenjem, oduševljavao rodbinu i prijatelje, te se nitko nije začudio kada se, već kao zreo mladić, otputio u tadašnji pruski glavni grad Berlin na studij medicine.
Nakon vojevanja u pruskoj vojsci u svojstvu liječnika, ponesen avanturističkim duhom pridružio se skupini mladih njemačkih plemića koji su jedrenjakom krenuli put Južne Amerike, gdje se vojskovođa Simón Bolívar upravo spremao na oslobođenje tog kontinenta. Siegert se pridružio Bolívarovim trupama i ubrzo bio postavljen za glavnog vojnog kirurga s generalskim činom te poslan u grad Angosturu, koji je postao ključnim Bolívarovim uporištem.
Tijekom krvavih oslobodilačkih ratova, mladi je doktor, stjecajem okolnosti, postao ljekarnik. Služeći se znanjima stečenim studijem medicine, za pripravu preparata i lijekova rabio je ljekovito bilje, trave i korijenje, kojega je u okolnim velikim i drevnim šumama bilo u izobilju. Ovim pripravcima liječio je bolesnike i ranjenike kojima su bile pretrpane poljske bolnice. Među više tinktura i lijekova, koje je Siegert osmislio za vrijeme spomenutih ratova, bio je jedan kojeg je smatrao vrlo posebnim i na kojemu je pune četiri godine radio do perfekcije. Godine 1824., nazvao ga je 'Amargo Aromatico', odnosno aromatičnim bitterom. Ovaj pripravak dr. Siegerta iz Angosture uskoro je postao vrlo popularan, a predstojala mu je i svjetska slava.
Po završetku oslobodilačkih ratova dr. Siegert se oženio te se s obitelji skrasio u Angosturi. Istovremeno, potražnja za njegovim Angostura Aromatic Bittersom stalno je rasla te se prve pošiljke ovoga preparata u Englesku i na Trinidad 1850-ih drže početkom izvoza tog traženog proizvoda. Osim ljekovitih učinaka, pripravak je imao i vrlo poseban okus te likerima, punčevima i raznim drugim alkoholnim pićima davao vrlo ugodnu aromu. K tome, uživatelji su tvrdili da se po konzumaciji sjajno osjećaju.
Uskoro je Angostura aromatični bitter postao originalna aroma-terapija koja je, stoljeće i pol, izdržala sve promjene ukusa i stilova življenja modernoga doba. Uporaba Angosture, već generacijama daje karipskoj i srednjeameričkoj kuhinji (između ostalog, i kao sastojak popularnog jela chilli con carne) njezin neodoljivi šarm.
Njemački poduzetnički i vizionarski duh dr. Siegerta prevagnuo je u odluci da receptura popularnoga pripravka ostane tajnom. Kako je područje oko Angosture u razdoblju nakon ratova bilo u trajnim političkim previranjima te samim time nesigurno, obitelj se po smrti dr. Johanna Siegerta, 1870, odlučila odseliti. Za novo mjesto boravka odabrali su obližnji otok Trinidad, najjužniji otok karipskoga niza i najbliži ušću rijeke Orinoco. Preseljenje je značilo i rastanak s obiteljskim plantažama u Venecueli, kao i s opojnim aromama kuhanog sirovog šećera, bačava tamne melase i hrastovih bačava u kojima odležava rum.
Usprkos imetku i zaradi, koja je sada pristizala uglavnom prodajom Angostura aromatičnih bittera, zavodljivost proizvodnje ruma potakla ih je da nastave proizvodnju svoje vlastite marke – Siegertova Special Bouquet ruma.
Smjestivši se u glavnome gradu Trinidada Port of Spainu, Don Carlos, Siegertov najstariji sin i nasljednik posla, poduzeo je redovito prezentiranje svojih proizvoda na velikim međunarodnim trgovinskim sajmovima. Svjestan da posjeduje tajnu spravljanja jedinstvenog i potpuno novog proizvoda, Angostura Aromatic Bitters predstavio je cijelome svijetu.
'Čudesni pripravak' tako je predstavio u Londonu 1862, gdje je proizvod prihvaćen s iznimnim odobravanjem. Naime, Englezi, kao strastveni uživatelji gina, već su bili pomalo zasićeni njegovom monotonijom. No, nekoliko kapi Angosture drastično je mijenjalo njihovo omiljeno piće i stvorilo novi drink, koji je postao poznat pod nazivom pink gin.
Slijedili su sajmovi u Parizu 1867. i Beču 1873. Prezentacije su prolazile spektakularno, jer su Don Carlosov bon vivantski karakter, besprijekorno odijevanje i maniri činili od njega jednog od prvih velikih svjetskih promotora. Za kvalitetu svoga inovativnog proizvoda Don Carlos je primio mnoštvo zlatnih i srebrnih medalja, a s velikim uspjehom Angostura je predstavljena i na svjetskom trgovinskom sajmu u Philadelphiji 1876, kao i u dalekoj Australiji, tri godine poslije.
Da bi zaštitio svoj jedinstveni i sada već popularni proizvod od imitatora koji su se počeli nadovezivati na uspjeh originala, Don Carlos je zaštitio marku Angostura Aromatic Bitters te stvorio vizualni identitet koji se sastojao od papirom omotane bočice na kojoj se, između faksimila lica i naličja Medalje za kvalitetu osvojene na Velikoj izložbi u Beču 1873, našao i faksimil potpisa dr. J.G.B. Siegerta, tvorca Angosture.
Smrću Don Carlosa Siegerta kormilo tvrtke House of Angostura preuzeo je njegov brat Alfredo Cornelio. No, nakon Prvoga svjetskog rata vrijednost dionica tvrtke naglo je pala te je tvrtka House of Angostura prešla u vlasništvo svojih kreditora, koji su je ubrzo prodali.
Usprkos siromaštvu koje je zavladalo svijetom, sin Alfreda Cornelia Alfredo Gallo, sada jedini posjednik tajne recepture, nastavio je proizvodnju Angosturinih proizvoda, aromatičnih bittera i različitih vrsta ruma, dakako u znatno smanjenim količinama, dijelom i zbog američke prohibicije. Na temelju tih proizvoda, osnutkom posebnog poduzeća Trinidad Distillers Ltd 1949, tvrtka House of Angostura postala je jedan od najznačajnijih proizvođača ruma vrhunske kvalitete.
No, najposebniji proizvod te tvrtke i dalje je ostao Angostura Aromatic Bitters. Ista tajna receptura i danas se rabi pri spravljanju 'eliksira' u bočicama omotanim papirom koji krasi potpis tvorca tog jedinstvenog preparata i 'lijeka' koji, već više od stoljeća i pol, oduševljava ljubitelje koktela.
