Začudo, kad su Eric Burdon i Animals 1964. snimili pjesmu koja će ih proslaviti, i koja će baš u njihovoj izvedbi postati klasik, članovi te grupe iz prvog vala britanske invazije nisu znali odgovor ni na jedno od ključnih pitanja, primjerice je li mjesto o kojem je u pjesmi riječ bordel, kockarnica ili pub?

Najdalje je u istraživanjima došao slavni muzikolog Alan Lomax, ali ni on nije pouzdano utvrdio podrijetlo pjesme, no nagađao je da je stvarni autor stanoviti engleski radnik na farmi po imenu Harry Cox, koji je svojedobno pjevao pjesmu pod naslovom 'She Was a Rum One' sa sličnim uvodom.

Mnoštvo je umjetnika dosad snimilo 'House of the Rising Sun', od Boba Dylana, pa preko Lead Bellyja, Woodyja Guthriea, Nine Simone, do Dolly Parton i skoro doslovno svakog umjetnika zainteresiranog za američku folk glazbu. Pjevaju je i oni koji nastupaju u velikim koncertnim dvoranama, i ulični svirači, a najviše zahvaljujući Animalsima postala je jedna od najizvođenijih pjesama u povijesti glazbe, i to u svim žanrovima popularne glazbe, od bluesa preko heavy metala sve do reggaea i disca.

Vlasnik glasa koji je proslavio 'House...', Eric Burdon, jednom je pričao kako često boravi u New Orleansu, i kad god tamo ode svi koje sretne imaju poriv ukazati mu na 'pravu' kuću iz pjesme koju izvodi već šezdesetak godina.

'Odlazio sam u ženske zatvore, kuće kokainskih dilera, ludnice, muške zatvore, privatne zabave. Svi su me željeli odvesti na mjesto koje je po njima prava Kuća izlazećeg sunca', rekao je u jednom intervjuu.

Zbog toga i jest toliko lako velikom broju različitih izvođača uhvatiti se te pjesme, jer nekako pristaje svima, i ženama i muškarcima, i raskošnim i puknutim glasovima, i uglađenim izvođačima i onima koji su naizgled propaliteti.

I opet, ma koliko je istraživali i proučavali, podrijetlo pjesme ostaje tajna. To joj, kako smo svjedoci već desetljećima, nije odmoglo, jer mjesta o kojima je u njoj riječ imaju neku magičnu moć nad ljudima, koji se stalno bore između želje da ih izbjegnemo, i istovremeno im ne možemo odoljeti.

U svojim istraživanjima spomenuti Alan Lomax je otkrio da su jazz muzičari za 'House of the Rising Sun' znali još prije Prvog svjetskog rata. U tim ranim verzijama 'Kuća' je bila bordel, a priču izlaže žena koja se ispovijeda o svom povratku prostituciji. Kad su je počeli pjevati muškarci, promijenila se i lokacija, 'Kuća' je postala kockarnica.

Izvan uskih jazz i blues krugova pjesmu je prvi izveo folk pjevač Dave Van Ronk početkom šezdesetih, i ona je postala stalni dio njegovog repertoara. U to vrijeme mladi Bob Dylan u velikoj je mjeri imitirao Van Ronkove aranžmane, i pjesmu uključio na svoj debitantski album.

Iste godine, s druge strane Atlantika, Eric Burdon je čuo nekog engleskog folk pjevača kako pjeva 'House of the Rising Sun'. Došao je na probu svoje grupe Animals, i otpjevao je drugim članovima koji su je odmah prigrlili. Konačna verzija je postala kultna, s hipnotizirajućom gitarom Hiltona Valentinea i razarajućim solom Alana Pricea na orguljama. No, ono što je pjesmi dalo finalni 'touch' jest Burdonov puknuti i postepeno rastući glas koji je prizivao svu tragičnost sudbina uhvaćenih u zamku 'Kuće izlazećeg sunca'. Tekst je briljantan, kreće od ovisnosti o Kući koja vodi gubitku slobodne volje, da bi završio upozorenjem drugima da ne idu njegovim (ili njezinim) putem: 'Oh mother, tell you children not to do what I have done'. I onda, u finalu, narator ili pjevač priznaje konačni poraz, govoreći da je Kuća uništila mnoge siromašne momke, a on je jedan od njih.

Rekli smo, mnogi su pjevali 'House of the Rising Sun' i prije i nakon Burdona i Animals, no ta će pjesma vječno ostati asocijacija na tu veliku englesku grupu, jer je teško zamisliti ijedan drugi glas koji tako uvjerljivo donosi bol koja izlazi iz stihova.