U ožujku 2020., na samom početku pandemije, kad nas je lockdown praktički preko noći zaustavio u pokretu i prekinuo uobičajene aktivnosti, mnogi su na fizičku statičnost reagirali nekim oblicima samonametnutih kućnih tjelovježbi i prebacivanjem na nove oblike rekreacije: trčanje, penjanje, hodanje po prirodi, što god, samo da se kreće.
Srećom, uskoro je došlo ljeto i u hrvatskim, relativno popustljivim, epidemiološkim okolnostima, požurili smo obnoviti stare navike, koliko god je to bilo moguće. Pandemija još uvijek traje, fizičke su se aktivnosti odavno vratile u dvorane i na sportska igrališta, možda se iz svega ovoga ipak izvučemo kao pobjednici, izdržimo li još samo malo.
vezane vijesti
No, može li izmijenjeni stil života, s puno egzistencijalnog stresa i puno vremena provedenog pred ekranima imati trajne posljedice na fizičko zdravlje čovječanstva? Svi znamo da stres uzrokuje opadanje kose. Svi smo primijetili da su nam oči sada češće suhe i iziritirane, pogled zamagljen. A što je s posljedicama reduciranih posjeta liječnicima i stomatolozima?
Prema podacima britanskog udruženja stomatologa, od početka pandemije otkazano je 35 milijuna stomatoloških pregleda. To ne znači da Britanci imaju sve zdravije zube, već naprotiv, da mnogi među njima sada imaju posve trule zube, koje više nije ni moguće popraviti, ili bar ne bez skupocjenih zahvata. Oni kojima zubi nisu istrunuli možda su ih pak samljeli u komadiće: čak 71 posto članova američkog udruženja stomatologa prijavilo je porast incidencije bruksizma, snažnog nesvjesnog škripanja i stiskanje zuba u snu uslijed stresa, što uzrokuje njihovo prekomjerno trošenje i pucanje.
Porastao je i broj srčanih tegoba, dijelom zbog nedovoljnog kretanja i loše prehrane u pandemiji, ali dijelom i zbog odgađanja posjeta liječniku. Stres i anksioznost uzrokuju i brojne želučane probleme – mozak i crijeva u vrlo su aktivnoj, neprekidnoj interakciji. Rad od kuće i posljedično brisanje mentalnih granica između radnoga tjedna i vikenda za posljedicu imaju povećanu konzumaciju alkohola. Istraživanja su pokazala da je u Velikoj Britaniji svaka peta odrasla osoba tijekom pandemije počela više piti. Učestalo pranje ruku i korištenje čitavog niza sredstava za dezinfekciju upisuje se u našu kožu u obliku različitih kožnih upala, ekcema i crvenila, a kod nekih se ljudi javlja i iritacija lica zbog nošenja maske.
Jedan neočekivani učinak pandemija ima i na naša stopala: budući da više radimo od kuće, ne nosimo cipele. Hodati bos ili u mekanim papučama ne paše svim tipovima stopala – degenerativne promjene, bol koja traje više od dva tjedna, svakako nije nešto što bismo smjeli ignorirati.
Iako se čini da smo u pandemiji stekli jednu novu opsesiju – opsesiju težinom zbog pojačanog unosa hrane i smanjenog kretanja – istraživanja pokazuju da smo manje-više ipak uspjeli održati kakvu-takvu ravnotežu: prosječno smo dobili 2-3 kilograma, što i nije tako strašno. Dapače, stručnjaci ističu kako, iako je jedan dio ljudi tijekom pandemije smanjio fizičke aktivnosti, nešto veći broj ih je čak i povećao, a kad je riječ o hrani, mnogi su otkrili čari kuhanja i počeli znatno zdravije jesti.
Naravno, pitanje je što će se s tim novim navikama dogoditi kad jednom napokon izađemo iz pandemije – hoće li salata s chia sjemenkama i klicama preživjeti iskušenje brze hrane u kratkoj pauzi za ručak?
U očekivanju da vrijeme 'novog normalnog' sa svim svojim ograničenjima napokon ustupi mjesto nekom "novom novom normalnom" u svijetu bez ovog virusa, sve se češće nameće pitanje hoćemo li iz ove borbe izaći kao ruine ili kao pobjednici.
