U brojnim pokusima provedenim posljednjih desetljeća dobro je istražen rast biljaka u svemiru, ali sada su prvi put američki znanstvenici uspjeli uzgojiti biljke u tlu donesenom s jedinog Zemljinog prirodnog satelita.
Studija koju su proveli znanstvenici sa Sveučilišta Florida koristila se uzorcima tla prikupljenim tijekom NASA-inih misija Apolla na Mjesec. Oni su željeli istražiti potencijale rasta biljaka u tlu koje se uvelike razlikuje od prirodnog tla na našem planetu, kako bi postavili temelje mogućem budućem uzgoju biljaka na stranim nebeskim tijelima. Čini se da takva istraživanja dolaze u pravo vrijeme budući da je NASA objavila da do kraja ovog desetljeća planira ponovno poslati ljude na Mjesec.
vezane vijesti
Različite vrste biljaka letjele su u raketoplanima i rasle na Međunarodnoj svemirskoj stanici (ISS). Biljke su također korištene kako bi se ustanovilo jesu li uzorci s Mjeseca i drugih nebeskih tijela štetni za život na Zemlji.
'Biljke su nam pomogle utvrditi da uzorci tla doneseni s Mjeseca nisu sadržavali patogene ili druge nepoznate komponente koje bi naškodile zemaljskom životu. No te biljke bile su samo posute Mjesečevim regolitom i nikada zapravo nisu uzgajane u njemu', rekla je koautorica studije Anna-Lisa Paul.
Prema planovima svemirskih agencija, Mjesec bi se mogao koristiti kao polazna točka za buduće svemirske misije: na Mjesecu bi se mogla uspostaviti stalna svemirska baza, a najekonomičnije bi bilo kad bi tamošnji stanovnici mogli sami sebi uzgojiti barem dio potrebne hrane. Pitanje mogu li biljke uspijevati na Mjesecu postavio si je i tim znanstvenika sa Sveučilišta Florida.
'Dakle, što se događa kada uzgajate biljke u lunarnom tlu, u nečemo što je potpuno izvan evolucijskog iskustva biljke? Kako bi se biljke ponašale u lunarnom stakleniku? Možemo li imati lunarne farmere?', upitao se koautor studije Rob Ferl.
Znanstvenicima s Floride NASA je poslala ukupno 12 grama lunarnih uzoraka prikupljenih u misijama Apollo 11, 12 i 17. U plastične posudice veličine naprstka, autori studija stavili su po nekoliko grama Mjesečeva tla obogaćenog hranjivim tvarima. U tlo su posadili po nekoliko sjemenki talijinog uročnjaka, male cvjetnice porijeklom iz Euroazije poznate pod znanstvenim imenom Arabidopsis thaliana. Riječ je biljci čiji je genetski kod mapiran i koja je već rasla na ISS-u, što je znanstvenicima omogućilo da usporede podatke i prouče kako strano tlo utječe na ekspresiju gena biljke. Na njihovo iznenađenje, gotovo sve sjemenke posađene u tamno lunarno tlo proklijale su i počele rasti.
'Nismo to predvidjeli, ali to nam govori da Mjesečevo tlo nije omelo normalne procese uključene u klijanje biljaka', rekla je Paul.
Ipak, biljke su ubrzo počele pokazivati znakove stresa. Sadnice su bile manje, rasle su sporije i varirale su u veličini u usporedbi s biljkama uzgojenim u Zemljinom tlu. Korijeni su bili zakržljali, a lišću je trebalo puno više vremena da izraste. Mjesečeva površina, redovito bombardirana kozmičkim zrakama i solarnim vjetrom, također je prepuna sitnih čestica željeza i komadića stakla. Svi ovi elementi mogu utjecati na rast biljaka, a pokazalo se da je važno i s koje su lokacije uzorci uzeti: biljke uzgojene u tlu iz misija Apolla 12 i 17 prošle su bolje od biljaka izraslih iz uzoraka koje je donio Apollo 11.
Premda prvi rezultati nisu osobito ohrabrujući, znanstvenici se nadaju da će dodatnim istraživanjima utvrditi koje su najveće prepreke rastu biljaka u Mjesečevu tlu i koja su moguća rješenja, kako bismo jednoga dana ipak imali staklenike i biljke - s Mjeseca.
