Talijanska Republika Noli bila je tijekom Srednjeg vijeka trgovinski suparnik moćnim Veneciji, Genovi, Amalfiju i Dubrovniku, a danas je gradić Noli, na ligurskoj obali između San Rema i Genove, najpoznatiji po Nemo's Gardenu, prvom podmorskom stakleniku na svijetu.
Dok se svijet suočava s klimatskim promjenama i globalnim zagrijavanjem, jedna od najdramatičnijih posljedica toga trenda moglo bi biti smanjivanje potencijalnih obradivih površina diljem planeta. Ipak, postoji jedno golemo dosad potpuno neiskorišteno područje koje bi se moglo upotrijebiti za uzgoj poljoprivrednih proizvoda - morsko dno.
vezane vijesti
Podmorje nudi neke prednosti: na dnu mora nema oluja, nema suša i poplava, nema velikih temperaturnih razlika, nema patogena, glodavaca i drugih štetočina. Prema projekcijama UN-a, broj stanovnika Zemlje do 2050. narast će na 9,3 milijardi, a sve njih trebat će nekako nahraniti. Stručnjaci vjeruju da bi u okolnostima nestabilne klime i ekološke degradacije obradivog zemljišta, opskrbu stanovništva obalnih regija mogle osiguravati podvodne farme. Projekt koji je prije desetak godina u Noliju pokrenuo Sergio Gamberini mogao bi osvijetliti smjer u kojemu će se razvijati podmorska poljoprivreda.
Nemo's Garden - šest biosfera koje izgledaju poput golemih meduza usidrenih na dnu mora - nalazi se četrdesetak metara od obale na dubini od tri do deset metara. Riječ je zapravo o velikim prozirnim kupolama ispunjenim zrakom u kojima eksperimentalno raste više od stotinu vrsta biljaka, od zelene salate, jagoda, graha i cherry rajčica, do raznog cvijeća, te začinskog i ljekovitog bilja.
U sredini kompleksa nalazi se središnja struktura poznata kao 'drvo života', u kojoj su skriveni kablovi i cijevi za opskrbu biosfera, kao i razni senzori i kamere koje prate rast biljaka. Čitav sustav nadzire se iz kontrolnog tornja na kopnu, a sve poslove obavljaju ronioci poznati kao "agrinauti".
Biljke rastu u hidroponičkom sustavu, metodi uzgoja korištenjem mineralnih otopina u vodi bez tla. Nemo's Garden zamišljen je kao u potpunosti samoodrživ i ekološki prihvatljiv koncept koji koristi uglavnom obnovljivu energiju i ima mogućnost ponovne upotrebe slatke vode. Kupole se nalaze dovoljno blizu površine mora tako da sunčeva svjetlost osigurava toplinu i rast biljaka dok se zimi koristi LED rasvjeta za dodatno osvjetljenje. Okolno more održava temperaturu unutar kupole postojanom danju i noću, a isparavanje i kondenzacija unutar kupole opskrbljuju biljke slatkom vodom. Koncept se već pokazao učinkovitim i uspješnim, pa se uskoro očekuje izgradnja sličnih biosfera u Belgiji i na Floridi. Dakako, do komercijalizacije proizvodnje biljaka u podmorskim staklenicima još je dalek put, ali prvi koraci svakako su već napravljeni.
