Mlada ilustratorica Tijana Rodić s vezenjem je, kako kaže, 'ako ne u neraskidivoj, onda svakako u skladnoj vezi' posljednje dvije godine. Ova školovana umjetnica neprestano traži nove tehnike i profesionalne izazove, a svojim djelima spaja naizgled nespojivo – modernost i tradiciju. Tijana, naime, veze modne dodatke – broševe. I to sasvim 'pomaknutih' motiva – bez problema će izvesti Van Gogha, Klimta, Egona Schielea ili pak Doriana Graya. I nijedan neće biti isti.

'Ručni rad oduvijek ima svoju vrijednost. Nije isto stvoriti nešto sa deset prstiju i fabrički. U njega je utkano, prije svega, dosta ljubavi i pažnje', napominje mlada srpska umjetnica hrvatskih korijena koja za sebe kaže da je prije svega – zanatlija, a tek onda umjetnik.

Sličnu priču ima i Ivana Vidaković koja je svoj talent otkrila prije nešto više od godinu dana, a sve je počelo slučajno, uređivanjem stare traper jakne kojoj je trebalo 'osvježenje'.

'Isprobala sam razne tehnike, ali ništa od toga nije ispalo kako sam željela do trenutka kad sam u trgovini ugledala konce za vezenje. Ta avantura je rezultirala traper jaknom kakvu nitko nema. Nove ideje dolazile su same od sebe i od hobija je nastao pravi mali projekt u kojem zaista uživam', objašnjava ova studentica novinarstva.

Iako su starije generacije žena u njezinoj obitelji imale sva znanja o ručnim radovima, Ivana je samouka, baš kao i Tijana.

'Prema njihovim ručnim radovima koje čuvam i danas, vidim na kog sam povukla ovaj talent', napominje svestrana Ivana koja nije ni slutila da će jednog dana sama raditi svoja mala umjetnička djela ovom naizgled zaboravljenom tehnikom koju, govori sa sjetom, uskoro neće imati tko prenositi na druge generacije.

Ručni rad nekoć je bio toliko važan da ga se učilo u školi, a znanja su se prenosila s koljena na koljeno. Kad je točno stalo – teško je procijeniti, ali sa sigurnošću možemo reći da se vezenje ili heklanje ne nalaze u 'ladici vještina' prosječne djevojke ili momka. Mladi domaći dizajner Damir Begović sve je samo ne prosječan. Ni tri godine nakon što je diplomirao s kolekcijom 'EX-Vonia' protkanom etnografskim motivima, koja progovara o propasti rodne mu Slavonije, te pobijedio na internacionalnom natjecanju za mlade dizajnere na Novom Zelandu – zanimanje za ovu kolekciju ne jenjava.

'Modni svijet i svijet u globalu okreće se održivom načinu života u svim područjima. Kvalitetni i unikatni radovi žive vječno', ističe mladi dizajner kojem je vječita inspiracija upravo tradicija.

Upravo nas tradicija, objašnjava Damir, izdvaja od drugih naroda sa svojom unikatnošću i posebnošću, a njemu kao modnom dizajneru daje mogućnost da u isto vrijeme sebe izrazi i ukaže na bogatstvo te tradicije.

'Slavonska ravnica mi je dom i regija koja je utkana u moje biće i neiscrpna inspiracija', naglašava Damir svjestan da je u gotovo deset godina koliko je na modnoj sceni, korištenje tradicijskih elemenata pretvorio u svoj zaštitni znak.

'Estetska prepoznatljivost gradi se godinama te je često neki modni dizajneri nikada ni ne izgrade', upozorava dizajner.

Trenutno mu se, otkriva, u glavi kuhaju nove kolekcije inspirirane etnografskom baštinom Hrvatske i čekaju trenutak da izađu. Zahvaljujući velikoj širini elemenata u etnografskoj baštini koji se mogu interpretirati na mnogo različitih načina te što god radi, uvijek lako može ubaciti neki od tradicijskih elemenata što kroz boju, rez ili siluetu. Tako je nedavno radio styling za editorijal inspiriran elementima narodnih nošnji Hrvatske te je kroz modernu odjeću pokušao prikazati neku novu viziju i izgled 'snaše'.

Danas je moderno, objašnjava Damir, sve ono što je drugačije. A ako se njega pita, teško da će tradicija ikada biti moderna u svome klasičnome okviru, ali svaki moderni pristup „etnu“ rađa neke nove trenutke koji tradiciju ponovno stavljaju u aktualnost.