Bečani vole s ponosom istaknuti da njihov grad ima više hektara vinograda od bilo kojeg drugog glavnog grada u svijetu. I zaista, iako u gotovo svakom gradu smještenom unutar vinorodne zemljopisne širine raste barem poneki čokot (viđeni su čak i u londonskim backyardima), Beč je svojevrsni fenomen sa 720 hektara, uglavnom na polururalnim brežuljcima zapadnoga dijela grada
Ako zanemarimo 19 čokota na Schwarzenbergplatzu u samome središtu Beča, najimpresivniji prizor urbanih vinograda predstavlja vinograd Mayer u 17. bezirku, danas u posjedu Hansa Schmida, vlasnika i vizionara koji je oduvijek bio fasciniran jedinstvenim i slikovitim vinskim krajolikom Beča, koji sa svojih 36 hektara predstavlja glavno vinarsko ime.
vezane vijesti
Dok u podnožju vinograda tutnje gradski tramvaji i automobili, na trsju zrije čuveni rizling. Vino od ovoga grožđa može se kušati u Mayerovoj heurigi u Heiligenstadtu, ali i kupiti u mnogo zemalja svijeta u koje se ovo vino izvozi.
Osim Beča, po svojim gradskim vinogradima poznat je i Pariz. Osim onih u predgrađima, glavnu atrakciju predstavlja vinograd na padini Clos de Montmartre, gradskog brdašca koje neprestano opsjedaju horde novovjekih turista. Iako se i od grožđa iz ovoga vinograda proizvede nešto vina, 'berba' je svedena na tradicionalnu feštu, a bočice s vinom kupit će isti turisti koji su kupili i konzerve s pariškim zrakom. Šala koja se prepričava godinama kaže da su upravitelji vinograda Suresnes svake godine dužni o trsje ovjesiti zrele grozdove da bi se mogla obaviti berba.
I stari je Zagreb nekada imao vinograd u samome gradu, na mjestu današnje uspinjače. Još u 13. stoljeću od Dveraca, kroz šikarje južnog obronka, vodio je strmi puteljak kojim su se uglavnom služili gradečki kmetovi pri odlasku na polja izvan gradskih zidina. Puteljak je s vremenom postao važna prometna veza s naseljem ispod gradskih zidina.
Kad se potkraj 18. stoljeća Donji grad već poprilično proširio, podignute su na tom mjestu drvene stube i to samo do posljednjih kuća ispod obronka, a dalje se nastavljalo starim puteljkom između vrtova i vinograda. Ovi vinogradi koji su se širili ispod kule Lotrščak nadživjeli su ove prve stepenice i trsje je moglo uživati blagodati strmoga južnoga položaja. Posljednji vinogradi u centru Zagreba nestali su 1889, kada je, zbog frekventnosti prolaza i poduzetničke želje za dobiti, izgrađena uspinjača na parni pogon.
