Tko će u nedjelju 19. svibnja, odnosno 2. lipnja 2013. proglasiti izbornu pobjedu? SDP, HDZ, netko treći ili cijeli niz stranaka, koalicija i neovisnih lista? Hrvatska će u proljeće 2013. godine prvi put istodobno održati izbore na podnacionalnoj i nadnacionalnoj razini. I dok je datum izbornog dana za izbore članova predstavničkih tijela općina, gradova i županija te općinskih načelnika, gradonačelnika i župana određen zakonom te pada u treću nedjelju u svibnju svake četiri godine, prvi će se izbori za zastupnike Republike Hrvatske u Europski parlament vjerojatno održati u isto vrijeme kada i lokalni izbori, i to po svoj prilici zajedno s drugim krugom gradonačelničkih izbora. Ne bude li nekih iznenađenja, u samo će dva tjedna hrvatski birači odlučivati o kompletnoj predstavničkoj i izvršnoj vlasti na lokalnoj i regionalnoj razini te o hrvatskim članovima predstavničkog tijela Europske unije u koju zemlja ulazi 1. srpnja 2013. Tako će Hrvatska godinu i pol dana nakon parlamentarnih izbora 2011. o postojećoj vlasti dati pozitivno ili negativno mišljenje. O vlasti na lokalnoj razini to će mišljenje biti neposredno, a o vlasti na nacionalnoj razini posredno.

Varljivo političko proljeće

Stoga ne čudi da se o izborima koji će se održati 2013. već mjesecima govori kao o jednom od budućih ključnih političkih događaja u zemlji. Pritom se često preskače činjenica da je hrvatska lokalna i regionalna samouprava, i što se tiče ovlasti, i što se tiče sredstava kojima raspolaže, zakonski uvelike neadekvatno regulirana, a da se o prevelikom broju općina, gradova i županija niti ne govori. Međutim, i ono malo operativnih ovlasti i resursa koji nužno idu uz njih za mnogobrojne pretedente na lokalnu vlast predstavljaju trajan mamac. Zato se ne bi toliko licitiralo s imenima potencijalnih obnašatelja izvršne vlasti u stotinama i stotinama hrvatskih općina, gradova i županija. Poglavito ne u onim najvećima.

Pritom će ipak biti bitnije na koji će način birači povezati aktualnu vlast i oporbu sa stanjem u svojim sredinama. Konkretno, hoće li nezadovoljni političkim i gospodarskim prilikama u zemlji na lokalnim izborima kazniti njihove stranačke kolege? I, dogodi li se upravo to, hoće li povjerenje pokloniti predstavnicima najjače oporbene stranke na nacionalnoj razini ili će se odlučiti za drugu alternativu u vidu trećih stranaka ili lokalnih i regionalnih kandidata i lista?

Sve oči uprte u Zagreb…

To će se moći analizirati na temelju rezultata u svakoj pojedinoj općini, gradu i županiji, ali će ipak najviše pozornosti privući izbori u dva najveća hrvatska grada Zagrebu i Splitu koji usto imaju i najdinamičniju političku scenu. U oba su grada trenutačno na čelu gradonačelnici koji nisu članovi ni SDP-a niti HDZ-a, a kada bi takva situacija ostala i nakon izbora 2013., stranke Zorana Milanovića i Tomislava Karamarka ostale bi bez krucijalnog argumenta da su postigle dobar izborni rezultat neovisno o ostalim sredinama. Nakon što je prvi zagrebački SDP-ovac, politički nokautirani Davor Bernardić odustao od utrke za mjesto gradonačelnika, SDP se našao u situaciji da će birači svaki rezultat koji postigne dojučerašnji Bernardićev glavni promicatelj Rajko Ostojić percipirati kao rezultat vrha stranke. Je li Ostojićev eventualni dolazak na čelo Zagreba korak naprijed ili nazad u njegovoj političkoj karijeri koju zasad obilježava pozitivno ocijenjen ministarski rad, pokazat će se veoma brzo. S druge bi strane poraz od Milana Bandića popularnom ministru blokirao svaki uspon u stranci i državi.

Zbog svega toga Milan Bandić na izbore izlazi neočekivano relaksirano, baš kao što ni ostali kandidati za zagrebačkog gradonačelnika zapravo nemaju što izgubiti. Bi li Vladimir Ferdelji bolje prošao da nije kandidat sad već kroničnih izbornih gubitnika HSLS-a i HSS-a ili mu za dobar rezultat ipak treba njihova infrastruktura? Rezultat Josipa Kregara s prošlih izbora 2009. potvrđuje da je puno važnije imati profiliranog kandidata nego li dubioznu stranačku potporu.

…Split…

Bilo kako bilo, Zagreb zasad ima barem trojicu prepoznatljivih kandidata za prvog čovjeka grada. Činjenica da HDZ takvog kandidata nije uspio predstaviti javnosti niti pola godine uoči izbora govori da je aktualno vodstvo stranke u političkom i organizacijskom smislu najslabije od njezina osnivanja. Jer kako drukčije protumačiti da ni za Split HDZ u ovom trenutku nema odgovarajuće gradonačelničko ime. Ipak, nekad vladajuća stranka u Splitu uvijek može naći utjehu da joj je Željko Kerum svjetonazorski najbliži, a HDZ mu je i pomogao da uđe u saborske klupe. Kandidira li se Kerum ponovno za mjesto splitskog gradonačelnika direktna bi mu suparnica mogla biti sadašnja zamjenica Anđelka Visković ili don Ivan Grubišić koji bi nakon Kerumove liste 2009. i liste Velog mista 2005. mogao nastaviti tradiciju uspjeha neovisnih kandidata na splitskim izborima. Problem se pak javi kasnije kada uspjeh na izborima treba pretvoriti u uspjeh u obnašanju vlasti što, dakako, nije samo poteškoća lokalnih političara.

Ne ostvari li ni SDP zapažen rezultat u Splitu teško će se održati samopercepcija socijaldemokrata o stranci koja pobjeđuje u urbanim sredinama. Na koji još veći hrvatski grad može računati SDP? Osim Rijeke, njegov je izborni rezultat upitan i u Osijeku, Zadru, Puli, Slavonskom Brodu, Velikoj Gorici, Sisku te Karlovcu.

…i, konačno, Strasbourg

Hoće li u nekoj od ovih sredina račune SDP-u i HDZ-u pomrsiti laburisti ili neka druga stranka najviše ovisi o uvjerljivosti lokalnih političara. Posve suprotno vrijedi za europske izbore koji će biti najveća anketa o popularnosti sadašnje vlasti i oporbe među biračima. Naime, na tim će izborima Hrvatska biti jedna izborna jedinica, birat će se dvanaest hrvatskih zastupnika u Europski parlament, a u Strasbourg će otići najuspješniji kandidati s lista koje će predložiti stranke, koalicije ili sami birači. I dok će rezultate na lokalnim izborima svi tumačiti na svoj način, u slučaju će europskih rezultati biti jasni. Točno će se znati koliki postotak birača na razini cijele zemlje podržava određenu političku opciju. Hoće li Kukuriku koalicija na njima ponoviti svoj uspjeh s parlamentarnih izbora na kojima je osvojila više od 41% glasova, a HDZ popraviti rezultat od 23,5 posto? Vrlo teško jer sve upućuje na iznenađenja. S obzirom da su mišljenja birača počela određivati kandidate, hoće li i se nakon europskih izbora netko povući...