U središtu gordijskog čvora na Bliskom istoku nije nafta nego Jeruzalem, a u njegovu je središtu hramsko brdo koje možete prepoznati na svakoj veduti po veličanstvenoj zlatnoj kupoli. Iako se zove brdo, zapravo je udolina, ali to ne umanjuje njegovu svetost za tri religije. Ondje je kralj Salomon izgradio prvi Hram u kojem se nalazio živi Bog, a srušili su ga Babilonci; ondje je Isus propovijedao u drugom Hramu, koji su srušili Rimljani; odande je prorok Muhamed uznijet na Nebo, stoga je ondje izgrađena Kupola na stijeni i džamija al-Aksa, dok se Židovi mole na ostacima Zapadnog zida, zvanog Zid plača. Križari su grad osvojili, ali nisu ga zadržali te je sada podijeljen između Židova i Arapa.

To jest, bio je podijeljen dok ga Izraelci nisu proglasili jedinstvenim i glavnim gradom, što je prošloga tjedna priznao i Donald Trump. Donio je odluku o tome da se američko veleposlanstvo prebaci uz Tel Aviva u Jeruzalem, izazvavši silne prosvjede u muslimanskom svijetu. Izraelski premijer Benjamin Netanyahu stoga je prošlog tjedna odjurio u Francusku, predsjedniku Emanuelu Macronu, kako bi za to sve zatražio podršku EU-a, ali nije je dobio. Da bi Macrona nagovorio, izvijestio ga je da je Jeruzalem bio glavni grad Izraela 3000 godina i da to, ako mu ne vjeruje, može pročitati u jednoj jako dobroj knjizi koja se zove Biblija.

Isto je neki dan za HTV ponovila i izraelska veleposlanica u Hrvatskoj Zina Kalay Kleitman: 'Prije tri tisuće godina naši su kraljevi izgradili naše hramove. Oni su izgradili Jeruzalem kao naš glavni grad. Prije 70 godina vratili smo se u moderni Izrael da bismo uspostavili ovu državu i izgradili svoj glavni grad na temeljima starog hrama.'

Neprikladan čovjek s misijom   

Riječ je o sudaru dviju politika – jedne racionalne, koja pokušava smanjiti napetosti, prevenirati ratove i spriječiti nove izbjegličke valove prema Europi. I druge koja se temelji na povijesnim spisima, evocira stare kraljeve i barata idejama o Svetoj zemlji. Jer rat za Svetu zemlju nužno postaje sveti rat.

Trump pritom misli samo na sebe, a njegova odluka da prizna Jeruzalem kao glavni grad Izraela nema veze ni s kakvom međunarodnom politikom. Ona je namijenjena njegovim bijelim glasačima, evanđeoskim kršćanima.

Američki evanđeoski kršćani veoma su angažirani u borbi protiv pobačaja, mnogi se među njima protive evoluciji, zagovaraju javnu molitvu u školama i smatraju da bi SAD trebao biti kršćanska nacija. Bijelih evanđeoskih kršćana u SAD-u ima 1 7%, oko 50 milijuna, a 80 % ih je glasalo za Trumpa. I sad kad mu loše ide, dok se steže obruč u istrazi oko njegovih veza s Rusijom i dok njegovi kandidati gube na lokalnim izborima, Trump je odlučio je učvrstiti vjeru kršćana u njega.

A njihova vjera doista je teško shvatljiva u Europi. Evanđeoski kršćani, u načelu vrlo moralni i pobožni ljudi, velikom su većinom glasali za Trumpa koji nikako ne odgovora njihovim visokim etičkim standardima. To su učinili iz uvjerenja da Bog može i preko neprikladnih ljudi – a teško je zamisliti neprikladnijeg od Trumpa – provoditi svoju volju. Priznanje Jeruzalema za mnoge od njih je ključan korak u pripremi drugog dolaska Isusa Krista i organiziranja kraja svijeta, a Trump im se želi predstaviti kao netko tko ispunjava Božju volju u ovim posljednjim vremenima

Izrael i Jeruzalem imaju ključnu ulogu u teologiji mnogih konzervativnih američkih protestanata, utemeljenu na osebujnom tumačenju Biblije koje je u 19. stoljeću započeo John Nelson Darby. Prema njemu Židovi moraju ovladati Jeruzalemom i hramskim brdom te ondje ponovno izgraditi Hram. Time bi počeo kraj svijeta u kojem bi vjernici bili uzdignuti na Nebo, a preostali bi se sedam godina borili za opstanak i spas na Zemlji. To bi sve bilo uvod u konačnu borbu na Armagedonu, tj. Bliskom istoku, gdje će sile zla biti konačno pobijeđene.

Te ideje, ma kako čudne bile, u Americi su vrlo popularne, a popularizirane su i nizom knjiga i filmova. Zadnji od tih popularizatorskih napora pretvorio se u pravi fenomen. Riječ je o serijalu 'Ostavljeni' koji se sastoji od 16 knjiga, od kojih su neke bile i na listi bestselera New York Timesa. Ukupno ih je bilo prodano 65 milijuna, a po njima su snimljena i četiri filma.

Oni koji su ih čitali glasali su za Trumpa. Jer očekuju da im organizira Apokalipsu.

Ni Izrael ni SAD nisu teokratske države, nego moderne parlamentarne demokracije. Ali da su teokratske države, zar bi se drugačije ponašale? Racionalni um očekuje da je ponašanje Amerikanaca racionalno, da ulaze u ratove zbog interesa, nafte ili geopolitike. I upravo zato nama je teško shvatiti i prihvatiti da bi se NATO pakt mogao uključiti u borbu arkanđela Mihaela i Sotone.

Bibliju, pak, Izrael koristi na posve drugi način. Izrael ulaže veliki trud i novac u arheološka istraživanja kako bi pokazao i dokazao prisutnost Židova u Svetoj zemlji, odnosno istinitost Biblije. I sad kad je dokazana, ona je argument u geopolitici. Biblija je, dakle, za moderni Izrael prozor u prošlost i temelj na kojem se gradi sadašnjost. Za Ameriku ta je ista Biblija prozor u budućnost i temelj na kojem će nam organizirati konac svijeta. I tako biblijske vrijednosti prodiru u svijet međunarodne politike, na krilima najsuvremenije tehnologije.

Kotlovina uz božićne pjesme

Pa dok se na Bliskom istoku na račun Biblije kane zaratiti, mi smo odlučili zaraditi.

Prava poplava adventskih sajmova u Hrvatskoj otkrila je posve nove dimenzije trošenja i zarade. Dok se nekad trošilo samo na Božić, za više ili manje skupe darove, sad se može trošiti cijelog prosinca. Tradicionalno katoličko došašće, što se sastojalo od pokorničkih zornica i posta na Badnjak, pretvorilo se u višetjednu terevenku u kojoj se tisuću i jedna vrsta rakije, kuhanog vina i craft piva izmjenjuje s gurmanskim sendvičima, sarmama na štapiću i punjenim paprikama u kornetu. Dok se biblijsko svjetlo ukazivalo vjernicima nakon duga iščekivanja, sada božićne pjesme trešte bez kraja i konca, izazivajući stalni ushit – jedno beskrajno božićno veselje koje je samo sebi svrha jer se više ne vjeruje u Boga koji bi trebao doći.

I dok se slavi rođendan djeteta izbjeglica s Bliskog istoka, oni stvarni izbjeglice nemaju te sreće, njima su vrata zatvorena. Božićni bonusi u kasinu, božićne kombinacije u kladionici, božićni striptiz, party, tombola, terevenka i bakanalija... smjenjuju se u vrtoglavom nizu dok hrvatski vojnici marširaju od Litve do Afganistana, pod zapovjedništvom NATO pakta koji se sprema za Armagedon. 

A mi teturamo kroz dim debrecinki i kotlovine, nesvjesni kraja svijeta koji organizira ženskar i špekulant smiješne frizure, u nadi da će pobijediti na predsjedničkim izborima.