Da su biciklisti sumnjivi, znalo se oduvijek. Davno se više ne pita, kao u čuvenom vicu, 'a zašto biciklisti' nakon što netko ustvrdi da su za sve krivi Židovi i biciklisti. To su sada na svojoj koži osjetili Simon Wilson, američki državljanin, i Grkinja mu Evdokia Seitanodou, vlasnici popularnog kafića Biker’s Kitchen and Cultural Exchange u središtu Novog Sada
Simon već godinama putuje i živi po egzotičnim zemljama, promičući razumijevanje među kulturama i – valjda – biciklizam, pa mu se tako, nakon jednog posjeta Exitu, svidjelo u Novome Sadu, a i Novosađanima su se svidjeli on i Evdokia.
Prošloga srpnja, međutim, stanoviti Danilo Redžepović, 'novinar' i osnivač nečega što se navodno zove Omladina Srbije, a za što do tada nitko čuo nije, denuncirao je taj kafić kao 'sjedište sekte', pa im je razbijen izlog nakon par dana. E sad: u Srbiji je 'sekta' nešto krajnje opasno po mladež i ćudoređe, pa se 'sektama' bave i opskurni policijski kapetani u slaboumnim udžbenicima za Policijsku akademiju. Ukratko, 'sekta' je sve što nije Srpska pravoslavna crkva, je l' to jasno? Novi Sad je posebno osjetljiva sredina jer su tamo veoma jake ekstremno-desne i klerofašističke skupine, a i godinama je na vlasti bila Srpska radikalna stranka Voje Šešelja koja je svoje kadrove infiltrirala na sve razine lokalne samouprave. Neki od tih kadrova (veći dio, to jest) prešli su u Srpsku naprednu stranku, naravno. Dakle, ozračje bilo je i ostalo povoljno za sve vrste desničarskog nasilja, kao što se u Novome Sadu odavno zna.
Izgon na kotačima
Sada se valja zapitati zašto je baš kafić 'Biciklistička kuhinja i kulturna razmjena' nekome zasmetao. Zbog biciklizma? Ili zbog kulturne razmjene? Novosađani kažu da je kafić bio ugodan, da su Simon i Evdokia držali vrtić za djecu prijatelja i poznanika, da nikakvoga 'sektašenja' nije bilo. Taj neki Redžepović, međutim, optužio ih je za 'pedofiliju', 'orgije' i pripadnost nekakvoj 'američkoj sekti' koja propovijeda post-hipijevsko učenje utemeljeno na promiskuitetnom seksualnom ponašanju. Policija je istražila sve u vezi s njima i nije pronašla ništa, ali je 'odozgo stigla direktiva' da ih se protjera. Odakle 'odozgo'? Postoji samo jedno mjesto, a to je Aleksandar Vučić, nemojmo se zavaravati.
Tako je policija postupila po Zakonu o strancima i – nakon više godina – pronašla da Simon ne ispunjava uvjete vezane uz radnu dozvolu, prijavu adrese i koještarije. Dobio je prekršajnu globu i izgon iz Srbije do ožujka 2015. Toliko ne dobivaju ni nogometni huligani iz inozemstva. Još neki njihovi prijatelji iz inozemstva dobili su slične poruke.
Sve je to jasno. Nije jasno još samo ono bitno: a zašto? Ljudi su držali kafić u kojemu su se drugi ljudi lijepo družili, ali su – čujemo – govorili i engleski... To bi bilo dovoljno. Što se oni imaju lijepo družiti na engleskom? Što će nama ti stranci koji su nas, uostalom, bombardirali, a sada nam kvare djecu? Pa se kod njih skupljaju još i kojekakvi domaći izdajnici; nije čudo da ih brani Nezavisno društvo novinara Vojvodine (Dinko Gruhonjić i Nedim Sejdinović! Je li to dovoljno?) i izdajnički Radio 021! Sve je to rabota nesrpska, nama tuđa i nadasve sumnjiva. Znamo mi te sekte i pedofile...
Novi Sad – opasan grad
Istovremeno je Novi Sad nesretno poprište maloljetničkog kriminaliteta nadahnutog mržnjom prema Drugome – bilo kakvom Drugome. Klinci iz osnovne škole prebijaju profesora u parku jer da im se učinio kao gay; rade noževi, grad je prekriven rasističkim i nacističkim grafitima; policija pojma nema da tko bi bio iza toga. Pa znamo već četvrt stoljeća tko je iza toga. Oni koji su od 'jogurt revolucije' krenuli ka Karlobagu, Karlovcu, Ogulinu i Virovitici; oni koji su osnivali 'Dubrovačku republiku'; oni koji snuju 'nož, žicu, Srebrenicu'; oni koji su proglašavali 'Bulevar Ratka Mladića' po Bulevaru Zorana Đinđića i 'sigurnu kuću za Ratka Mladića' u Skupštini Srbije. Toma Nikolić i Aleksandar Vučić – ukratko. Prepustili su i Knin i Karlobag i Ogulin i Karlovac i Viroviticu i Kosovo; Novi Sad, bogami, prepustiti neće.
Tako proizvodnja neprijatelja, najvažnija politička industrija u Srba (a i u Hrvata, uostalom) radi punom snagom. Tamo ćirilica, ovdje biciklisti: svatko se drži isprike koju ima. Dok 'politički analitičari' mudruju o tome uspostavlja li se u Srbiji 'autoritarni režim s elementima kulta ličnosti' (pogodite koje ličnosti!), svaka desno-šovinistička budala može na internetu ne samo potkazati bilo koga, nego i ishoditi njegov izgon iz države, ako ne i nešto još gore.
Eto nama naših novih 'Europljana' na djelu. Pesimisti su već previdjeli da će EU – držeći se primjera s Miloševićem kao 'faktorom mira i stabilnosti na Balkanu' – opraštati Vučiću svaku domaću svinjariju sve dok bude bio pun volje za suradnju s Unijom. Pustite sad taj Novi Sad (i sve ostalo); važno je Kosovo, važan je MMF, važne su banke i plin. Mi smo svi skupa one legendarne Radićeve 'guske u magli'.
