HDZ-ova čekić logika
Nismo mi prije tvrdili jedno, a sad drugo. Kad je HDZ bio za ćirilicu, Srba u Vukovaru nije bilo dovoljno da bi mogli ostvariti pravo na službenu uporabu svog jezika i pisma – to je najnovija mudrolija iz HDZ-ova vrha, ovoga puta iz usta Davorina Mlakara, nekadašnjeg ministra uprave, kojom se pokušava opravdati politički salto mortale u odnosu prema ćirilici: 2009. HDZ je zajedno sa SDSS-om u statut Vukovara uveo pravo na dvojezičnost, da bi sada protiv primjene zakona o pravima manjina i vukovarskog statuta vodio rušilačku kampanju.
Svojom izjavom Mlakar je vlastitu stranku proglasio teškim prevarantima. Danajcima kojima ne treba vjerovati ni kad darove nose. Bili su svojedobno za ćirilicu samo zato što su znali da se to pravo prije provođenja popisa stanovništva ne može implementirati? Odnosno da prema tada validnim podacima Srba u Vukovaru nema dovoljno da bi mogli ostvariti pravo na upotrebu svog pisma? Sada kada su se potrebni uvjeti ispunili, HDZ okreće ploču i diže bunu protiv ćirilice pokazujući da je cijelo vrijeme držao figu u džepu. Odnos prema demokratskim pravilima igre te prema ljudskim i manjinskim pravima u HDZ-u je, ispada, određen prije svega okolnošću je li ta stranka na vlasti ili u opoziciji. 'Ovo nije drugi HDZ, ali je drugačiji', tako je i šef stranke Tomislav Karamarko pokušao objasniti HDZ-ov politički skok u vlastita usta: da je prije četiri godine uvodio dvojezičnost u Vukovaru, a danas funkcionira kao politički pokrovitelj čekić demokracije.