Jedna od blesavijih vijesti na izmaku nevesele 2018. bila mi je ona o ukidanju manjih turističkih zajednica diljem Hrvatske. Ne svih, samo nekih. Ne TZ Knina, recimo, premda ona ni do sutrašnjeg podneva ne bi mogla preživjeti bez državne izdašnosti. S druge strane, za razliku od te kninske, Turističku zajednicu Zlarina država je odlučila ukinuti, odnosno utopiti u šibensku, iako Zlarinke i Zlarinjani mogu svoj otočki turizam sasvim pristojno, čak i umjereno profitabilno, razvijati bez ijedne lipe proračunskih subvencija.

Umjesto da ih, tako uspješno samoodržive, The Država upita nešto u stilu 'nemamo baš love, ali kako vam mogu pomoći da mi kroz poreze i prireze donesete još više nego dosad, pa će onda više ostajati i vama?', ona poručuje: 'ne trebam vas, preuspješni ste i previše radite!'.

Drugim riječima, dvoje do troje obrazovanih i dokazano vrijednih ljudi ostat će bez posla, ostale će se, ako ih ima, prerasporediti na neke savjetničke dužnosti u šibensko-županijsku TZ, a višak novca – oduzmemo li naknade za ovu novonezaposlenu zlarinjad – ići će u županijsku centralu, odakle će se pak slati za plaće, prekovremene sate i plakate u Knin, gdje je zadnji trodnevni turist zabilježen daleke 2006., kad je onaj Kinez zadržan u bolnici zbog vanjskog prijeloma potkoljenice…

U iščekivanju kninskoga (i inih sličnih) turističkog bombastičnog procvata, vrijeme se može kratiti i vijestima 'iz kulture'. A jedna od njih kaže kako je Ministarstvo kulture odlučilo promijeniti sustav financijskog podupiranja književnog izdavaštva, te je, svezigledno s time a nastavno na nacionalnu strategiju promicanja čitanja, Hrvatskom društvu književnika za djecu i mlade odlučilo preko veze uvaliti sumetinu od točno – nula kuna! Samo lani je iz tog društva izišlo šezdesetak naslova, tek pola od njih uz potporu milosrdnog The Ministarstva. Ove neće nijedno, ako se pisci i nakladnici sami nekako ne snađu.

Ili, recimo, kazalište. Jedno zagrebačko privatno, meni najbliže među takvima, prošle je godine povećalo svoju izvedbenu i inu aktivnost, prema svim pokazateljima, za šezdesetak posto. Zato će u 2019. od gradskog ureda za kulturu dobiti točno 50 posto manju financijsku potporu nego lani! Jednostavno, i oni su previše dobro radili svoj posao da bi ih institucije i dalje podržavale.

Ili, evo, ovaj friški slučaj sa splitskim Centrom za kulturu i cjeloživotno obrazovanje 'Zlatna vrata'. Ravnateljica koja je u četiri godine uspjela izvući tu ustanovu i iz financijskoga gliba i iz močvare nevažnosti, dokazano vrsna kulturna menadžerica za koju i sam gradonačelnik ima jedino riječi hvale, sljedećeg će tjedna na sjednici Gradskog vijeća, silom vijećničke stranačke stege, biti smijenjena.

Odlučilo je tako upravno vijeće 'Zlatnih vrata': s tri na prema dva glasa odlučilo je ne samo smijeniti ravnateljicu, nego joj i odabrati nasljednika – srednjoškolskog profesora povijesti koji se u životu ni dana nije profesionalno bavio ni kulturom niti cjeloživotnim obrazovanjem. A sad će u ruke dobiti oporavljenu, dobro uhodanu instituciju s čvrstim kontaktima u europskim fondovima i zakladama, kolektiv koji svoju djelatnost uvelike sam financira, čvrsto pozicioniran na tržištu kulture i dodatnog obrazovanja. Što će novi ravnatelj novo ponuditi? Pa eto, iz medija doznajemo tek da ozbiljno planira otvoriti YouTube kanal na kojem će djelatnost Centra biti vidljiva širem krugu ljudi nego dosad. Wow!!!

Pa dobro, braćo, ako je čovjek uistinu toliko genijalan da 2019. znade sam samcat okupiti kreativni tim koji bez problema već za nekoliko mjeseci može otvoriti kanal na Jubitu (pati, Kiro!) zašto ga niste i ranije angažirali? Zašto ste ovu puštali da četiri godine čisti financijske dubioze, organizira predavanja, promocije, izložbe, tečajeve i radionice, pregovara sa strancima na nekim njihovim jezicima, pušta kojekakve filmove (ne samo stare nego i sasvim nove, kao da nemamo drugih kina za njih!) uz koje ne idu ni reklame, ni kokice niti sokovi, i to sve u centru centra grada?! I sve to ona radi bez da joj je ikad palo na pamet da otvori i YouTube kanal, a ovakav vam genije za to vrijeme vene u nekoj tamo zbornici! K tome vam je on i član stranke, a ona je nesposobna da se u ijednu učlani!

Kad se podvuče crta, svim su spomenutim slučajevima zajedničke dvije stvari: kažnjeni su ljudi koji dobro i stručno rade svoj posao, ne kršeći pritom nijedan zakon, a uz to ih se ni po kojoj osnovi ne može proglasiti niti politički nepoćudnima. Koja bi onda mogla biti njihova krivica? Pa eto, to što predobro rade. Ne rade, zapravo, ništa epohalno i senzacionalno, rade kao što bi radili i u nekoj civiliziranoj zemlji, ali za Hrvatsku je i to previše.

Kad si u sustavu financiranja iz proračuna ne smiješ biti odveć dobar, ne smiješ biti odveć ambiciozan, ne smiješ dopustiti zajednici da tvoj rad prepozna kao društveno koristan. Ne smiješ vlastitim trudom uprihoditi ni kune više od svote koju ti je Vlast dodijelila, jer odmah joj postaješ sumnjiv. Oho, ti bi se i neovisno o meni financirao, ma nemoj! Evo ti onda, pa se financiraj sam! Kraj toliko neuspješnih, ti bi sad bio uspješan!? Nisi fer prema njima, kako to ne shvaćaš?

Uskraćivanjem novca, suludim kadroviranjem i srodnim penalizacijskim mjerama za destimuliranje entuzijazma Vlast pokazuje tko je tu gazda i koja je – ako nisi sportaš - gornja granica uspješnosti u Hrvata. Bez takvih regulatornih mjera cijeli bi se ovaj sustav urušio: pa zamislite samo koji bi kaos od Hrvatske nastao kad bismo odjednom svi postali marljivi, pošteni, uspješni i cijenjeni!