Premijer Milanović izgledao je dosta zabrinuto spustivši se pred hrvatske novinare nakon završetka konferencije o nezaposlenosti mladih na kojoj su se okupili brojni državnici zemalja članica EU-a usred Pariza. Bio je to težak dan, mnogo loših vijesti iz domovine, a i na konferenciji baš bolna tema: što sa svim tim mladim ljudima koji uporno završavaju fakultete i škole, programe i tečajeve te uče strane jezike?

Ali premijer se nije odlučio za nekakvu državničku poruku, nije odlučio iskazati zabrinutost za sve te mlade ljude, pitati se, barem kurtoazno, je li učinio dovoljno za one koji trebaju tek započeti ozbiljnu životu borbu. On se odlučio osvrnuti na statističke pokazatelje. On je želio prije svega iskazati sumnju prema brojkama koje govore o tome da je u Hrvatskoj zabrinjavajuće mnogo mladih nezaposleno.

'Te statistike su varljive i nisu baš najtočnije. Morat ćemo točno vidjeti što u Hrvatskoj znači statistika od 52 posto nezaposlene radno aktivne populacije do 25. ili 29. godine. Ta je brojka, najblaže rečeno, neobična, jer Hrvatska sigurno ima nezaposlenost među mladima iznad europskog prosjeka, ali nema baš toliki postotak', rekao je Milanović novinarima.

On znači nije otišao doma primiti na red ministra rada Miranda Mrsića, nego je najavio da će zadati preciznije proučavanje statistika. Ili da se ima tim novozaposlenim službenicima na Zavodu za zapošljavanje zadati da budu nekako kreativniji?

Ali kako bi premijer uopće primao na red ministra Mrsića, kada ga je on vjerojatno spremao za konferenciju. Upravo on, ministar Mrsić, nesumnjivo je najagilniji Vladin čarobnjak za statistike: nitko kao on neće znati pronaći skrivenog neprijatelja u hrvatskom radnom narodu. Fušeri, stari koji se ne daju u penziju, potom prevelik broj penzionera, zatim radno sposobni vrsta - lijeni, pasivni, pogrešno obrazovani. Samo vadi iz šešira i plasira putem odabranih medijskih suradnika.

'Često mladi zaobilaze naše programe zapošljavanja jer im se više isplati raditi u fušu. Upravo zbog rada na crno širimo ovlasti inspekcije rada i pripremamo novi sustav praćenja materijalnih prava radnika', izjavio je nedavno Mrsić.

Znači: mladi vole raditi u fušu?

Ministar Mrsić također voli isticati podatke da sve manji broj 'radno sposobnog stanovništva' ne traži posao.

S obzirom da se doista voli studiozno igrati brojkama, nedavno je plasirao i alarmantne statistike o prevelikom broju starijih zaposlenih koji se ne žele maknuti mladima nezaposlenima. Lijepo se uzmaknuo u stranu: izvolite, ubadajte svojim uzrujanim komentarima 'starce' od, recimo skandaloznih, 55+ koji se 'još uvijek ne daju u penziju'. Kao da nemamo previše umirovljenika ovako i onako?

A ubrzo potom objavio je zakonsko rješenje da će svi morati raditi dulje, do 67.

Mladi se, recimo, mogu javiti na natječaje za 'stručno usavršavanje'. To je ono: ostaje se na burzi, u tvrtki ili instituciji odabrani kandidat s pregršt kvalifikacija se kao usavršava, dobiva naknadu od 1600 kuna mjesečno, a nakon godinu dana mogu ga ili ne moraju zaposliti. Uglavnom ga ne zapošljavaju. Otkako traje 'stručno usavršavanje', neprestano se govori o devijacijama – em su model najviše prigrlile državne službe koje ionako imaju previše zaposlenih, em ga zlorabe za lažno zapošljavanje ljudi koje trebaju u sustavu. Umjesto da zaozbiljno zaposle mlade i stručne, sada ih mnogi po ovom modelu uzimaju privremeno. Jeftinije im je. Srećom, Mrsić plasira statistike da je model za dio mladih bio i uspješan. Nadajmo se da te statistike nisu 'najblaže rečeno čudne'?

Povremeno, vrlo rijetko doduše, pojavljuju se i natječaji za prave pripravnike. Početnike. Prave mlade nezaposlene. Upravo je jedna uspješna kompanija (Atlantic grupa) odlučila pronaći početnika, i to ovakvog: VSS, s relevantnim iskustvom tijekom studija, s izvrsnim organizacijskim i komunikacijskim vještinama, sa izvrsnim znanjem rada na računalu, poznavanjem Excela i PowerPointa, sa izvrsnim znanjem engleskog jezika te poželjnim poznavanjem njemačkog, ruskog i makedonskog jezika. Ispunjavaju li im članovi Uprave ovakve uvjete? Bi li ministar Mrsić ispunio ove uvjete?

Mrsić voli istaknuti i činjenicu da su kod nas mladi u velikom dijelu osposobljeni za zanimanja koja tržište uopće ne traži. No jesu li taj problem pokušali rješavati kroz upisne kvote? Je li Vlada zacrtala neke urgentne mjere za kratkoročno i dugoročno rješavanje upravo tog problema?

Mirando Mrsić, ministar rada, na svojoj stranici na Facebooku zadnji put je izvijestio 4. studenog, sa Sajma poslova u Osijeku. Idilično, kao da se javlja iz neke druge dimenzije, napisao je: 'Kao i obično, gužva. Izvrsno mjesto za razmjenu informacija o aktualnoj ponudi i potražnji poslova.' Slijedi doduše pitanje jednog građanina: 'Je l' na takvom mjestu itko našao posao?' E, sad... odgovora nema.

S jedne strane statistika, protokolarna parada, s druge strane očaj.

Nema gospodarskog rasta, nema novih radih mjesta, svjedočimo zapravo o egzodusu cijele generacije mladih ljudi u naponu snage. 'Stručno usavršavanje' je utjeha za vrlo mali broj sretnika, a većina odlazi, bježi u inozemstvo ili tek sanja o tome.

Možda to premijer nije zapazio? Zauzet bizarnim manevrima oko ustavnih promjena, možda zbilja nije zapazio da mu izrasta masa obrazovanih mladih građana, nezaposlenih ili u fušu, ili na još jednom 'stručnom usavršavanju', masa nesretnih ljudi koji su sanjali nešto bolje? Pa su ga zatekle te statistike?

Je li mogao poručiti sa stepenica u Parizu da će najhitnije sazvati izvanrednu sjednicu Vlade i zatražiti mobiliziranje ključnih ministara da bi se donijele hitne mjere za sprečavanje ili barem usporavanje rasta nezaposlenosti? Nadaju se novcu iz fondova EU-a i za taj problem, ali gdje su strukturalne promjene koje će zaustaviti to bujanje? Tih 52, 53, 54… posto. Ne, on je, valjda po Mrsićevom naputku, odlučio posijati sumnju u brojku. Ne, nezaposlenost nije tako velik problem u Hrvatskoj. To su samo statistike, možda je iza toga lijenost onih koji se niti ne žele javljati na natječaje, zatim sklonost fušu, zatim previše starih zaposlenih… zametimo tragove, posvađajmo nesretnike, nahuškajmo fušere protiv legalno zaposlenih. Zaposlene protiv fušera. Mlade nezaposlene protiv starih zaposlenih. Zakrvimo jedne protiv drugih.

Bešćutno i oholo, ova Vlada ne smišlja kako rješavati problem nezaposlenosti, nego smišlja kako ga što perfidnije sakrivati ili umanjivati.