Počelo je vijestima iz Hrvatske, da je taj toksin pronađen kod Dukata i Vindije, pak su analize pokazale da ga ima i u Srbiji. Uobičajeni teoretičari raznih protusrpskih urota odmah su vrisnuli da 'nas Hrvati opet truju', ali je ispalo da uvoza mlijeka i ostaloga iz Hrvatske nije bilo. Onda se taj nesretni aflatoksin pojavio i u Rumunjskoj, Mađarskoj, Bosni i Hercegovini i Crnoj Gori, pak su krenule sve moguće analize i polemike, zabrane i karantene.

Srbijanska je Vlada – nagonski i automatski – odmah priopćila da 'razloga za paniku nema', jer da je mlijeko zdravo. Onda je Goran Ješić, uspješni gradonačelnik Inđije, srijemskog čuda od grada, a trenutačno ministar poljoprivrede Vojvodine, pustio u javnost podatke o analizama mlijeka. Ispalo je – za sada – da od 55 vrsta mlijeka u prodaji širom Srbije, 39 ima povišene razine tog aflatoksina. Propisana granica je 0,005 mikrograma po kilogramu mlijeka; donedavno je bila deset puta viša: 0,05 mikrograma, ali su propisi izmijenjeni iz razloga europskih integracija. Problem – osim pitanja da tko i kako uopće određuje te granice, o čemu se i ne razmišlja – leži u tome što je pokrajinski ministar Goran Ješić iz Demokratske stranke.

Pa je tako koalicijska vlada Ivice Dačića i Ace Vučića žučno reagirala: republički ministar poljoprivrede Goran Knežević (ranije demokrat, a sada Vučićev naprednjak) sazvao je presicu na kojoj je poredao tetrapake s mlijekom pred sobom i demonstrativno pio to mlijeko pred TV kamerama tvrdeći da su Ješićeve priče tek puka politika i da on hoće srušiti vladu.

Onda su vrtići u Novome Sadu i Kragujevcu prestali davati mlijeko dječici dok se ne utvrdi da je sigurno. Beogradski vrtići nisu, jer da se snabdijevaju provjereno sigurnim mlijekom. Intervenirala je ministrica zdravlja, dr. Slavica Đukić Dejanović (psihijatrica): dobro, rekla je, nije to tako strašno; da bi nastupile štetne posljedice, trebalo bi piti godinama po dvije litre mlijeka na dan itd. Oporba je digla galamu, tražila – po običaju – ostavku vlade i nove izbore itd.

Goran Ješić je, međutim, poduzeo logične korake: poslao je anonimne, kodirane, uzorke mlijeka svih proizvođača u referentni nizozemski laboratorij i ishod analiza se čeka. Vlast ga je optužila da je svoje procjene zasnovao na nalazima laboratorija koncerna Victoria Group, ozbiljne poljoprivredne korporacije. Zna se, međutim, da su njihovi laboratoriji najbolji u Srbiji i skoro ravni referentnim europskim laboratorijima.

Dok se nalazi čekaju, prisebniji stručnjaci počeli su objašnjavati bit te stvari. Taj sporni aflatoksin luči stanovita plijesan koja napada kukuruz u sušnim vremenima. Kroz stočnu hranu toksin dolazi do mlijeka, ali i do mesa i ostalih prerađevina od mlijeka i mesa. Onda su se veterinarski stručnjaci prisjetili dvije stvari: prvo, da je već u listopadu na kukuruzu u Vojvodini primijećena ta kobna plijesan; drugo, da se aflatoksin dade odgovarajućim tretmanom neutralizirati iz stočne hrane. Uostalom, kažu, na to je trebalo misliti u listopadu, jer se dobro znade da je bila suša, a ne dizati moralnu paniku tek sada, kad se toksin u mlijeku pronašao. Nitko, naravno, nije mislio ni na što; em smo Srbeki, da parafraziramo Krležu... Stanislav Vinaver rekao bi samo: jerbo Serbo. Najprije će biti da su se veliki mljekari držali uglavljenoga načela 'ako prođe – prođe' (APP). Ovaj puta nije prošlo, pak im je za to kriv Goran Ješić; a i kemijski tretman te plijesni mora biti da je skup.

Usporedbe radi: u isto vrijeme nastao je u Europskoj uniji skandal, jer da je – zamislite! – konjsko meso u tragovima pronađeno u mljevenom mesu za smrznute lazanje i hamburgere koje proizvode velike korporacije. Pa je švicarski Nestle povukao svoje smrznute lazanje s tržišta i što da vam pričam: milijunske štete, a tek uništavanje koliko će stajati! Tu sam se, moram priznati, ibretio (što vele naša braća Bosanci; začudio, zabezeknuo): moja gospođa mama podigla me je na konjskim biftecima pedesetih godina, za onoga sirotinjskoga vremena, pak sam porastao velik i jak; dan-danas rado jedem konjetinu. Jedno od tumačenja bilo je da su se Englezi, kao, užasnuli jer da oni konje obožavaju kao mi mačke. Volim i ja konje i s njima se od djetinjstva dobro slažem, ali meso im je fakat ukusno. Razumijem da je miješati konjetinu s junetinom ipak podvala: konjsko je meso jeftinije, ali nije otrovno. Aflatoksin je, međutim, otrovan; zato je podvala naših mljekarskih korporacija odvratna. Da bi uštedjeli na sanaciji pljesnivog kukuruza ili na nabavci zdravoga, one nam serviraju toksično mlijeko.

Vratimo se Srbiji: umjesto da se zabrine za narodno zdravlje, naša vlast brine se kako bi izblamirala pokrajinskog ministra Gorana Ješića. Ima tu još jedna zlokobna primisao: a što bi bilo da su prethodni vlastodršci na vlasti ostali? Bi li i tada netko digao uzbunu, kao što je sada dižu iz oporbe? Dade se lako zamisliti scenarij u kojemu se nekome tko je htio upozoriti na taj aflatoksin u mlijeku usta začepe za tren oka.

Bože, čime nas hrane ove korporacije? Ne usudim se ni pomisliti. Meso kupujem i meljem sam. Ali – kakvo je to meso? Ludih krava se nikada nisam plašio, jer nema te krave koja je luđa od mene, ali ovo...