Ako je predsjednik Ruske Federacije Vladimir Putin i prije održavanja Svjetskog nogometnog prvenstva u svojoj zemlji bio politički pobjednik najvećeg sportskog događaja ove godine u svijetu, onda bi to nakon završnice FIFA-ina svjetskog kupa u Rusiji lako mogla postati hrvatska predsjednica Kolinda Grabar Kitarović. Ne pamti se kada je jedan šef države reprezentacije koja je igrala u finalu Svjetskog prvenstva tako skrenuo pozornost na sebe, kako je to u nedjelju na stadionu Lužnjiki u Moskvi napravila Kolinda Grabar Kitarović.

I dok je njezin niz grljenja, poljubaca, plakanja, podizanja ruku i slavljenja izazvao kod kuće niz različitih reakcija, hrvatska se predsjednica izvan granica domovine od do jučer gotovo nepoznate političarke izvan ovog dijela Europe pretvorila u medijsku instant-zvijezdu. I postigla teško zamislivo: prigodom svečane dodjele medalja svjetskim prvacima Francuskoj i svjetskim doprvacima Hrvatskoj u potpunosti je zasjenila svog ruskog i francuskog kolegu Vladimira Putina te Emmanuela Macrona. I pojavom i ponašanjem. U samo pola sata izgrlila je i izljubila svakog tko joj je bio na dohvatu ruke, a u finalu svog predsjedničko-navijačkog šoua doslovce se bacila na pokal i poljubila i njega. Potpuno pokisla, ali i dalje nevjerojatno razdragana izašla je s terena visoko podignutih ruku i – uz širok osmijeh doživjela pravu planetarnu promociju.

Skandalozno ili fantastično? Proračunato ili spontano? Loš ili dobar oglas za zemlju? Većina je reakcija izvan Hrvatske nesumnjivo pozitivna. U moru sivih i nesimpatičnih lica političarki i političara diljem svijeta Kolinda Grabar Kitarović je za promatrače izvan Hrvatske djelovala kao eksplozija optimizma i patriotizma, čije je nepridržavanje uobičajenih pravila ponašanja u ovakvim slučajevima dobrodošlo i u kontekstu različitog doživljaja politike i u kontekstu globalnog medijskog događaja kakav je Svjetsko nogometno prvenstvo. Zvuči nevjerojatno to da se u trenucima kada je Hrvatska postala svjetskim nogometnim viceprvakom, a Luka Modrić najboljim igračem prvenstva, o Kolindi Grabar Kitarović na svjetskim internetskim stranicama pojavilo znatno više objava.

Mandat poput višegodišnjeg maturalca

U ponedjeljak, kada je u Zagrebu hrvatska nogometna vrsta doživjela povijesni doček sa stotinama tisuća oduševljenih sugrađana, hrvatska šefica države povukla je logičan potez i odgodila dodjelu odličja izborniku Zlatku Daliću i igračima. Njihov će sljedeći susret biti ponovno prigoda za Kolindu Grabar Kitarović da nogometnu euforiju iskoristi za učvršćivanje vlastitog imidža. U četvrtoj godini mandata potpuno je jasno da je hrvatska predsjednica upravo rad na vlastitom imidžu – što planirano, što stjecajem okolnosti – shvatila najozbiljnije. Hoće li se njezino obnašanje dužnosti pamtiti po konkretnim političkim uspjesima u zemlji i inozemstvu? Ili će se pamtiti po načinu na koji je sebe odlučila predstaviti kao predsjednicu Republike?

U nedostatku konkretnih političkih rezultata, uspješno završenih inicijativa u Hrvatskoj i svijetu te bilo kakvog slojevitijeg rada na političkom sadržaju, Kolinda Grabar Kitarović izvrsno je iskoristila jedinstven događaj kakav je uspjeh hrvatskih nogometaša u Rusiji. Bila je u pravom trenutku na pravom mjestu i koliko se mnogobrojnima u Hrvatskoj njezino ponašanje tijekom, a osobito u završnici prvenstva, činilo krajnje neprimjerenim, na uočljiv i poprilično zabavan način postala je dijelom radosti koja je u hrvatskom društvu tako rijedak resurs u uvjetima kada je puno toga razočaravajuće. I kada su političari neprestan uzrok razočaranja.

Hrvatska predsjednica jednostavno se ponaša u skladu s onim što ona jest. I dok je njezin ulazak u svlačionicu Dalićevih igrača možda djelovao kao smišljena videopromocija same sebe, ekstaza prigodom dodjele odličja u Moskvi ipak nije. Uostalom, cijeli je dosadašnji mandat Kolinde Grabar Kitarović na čelu države poput višegodišnjeg maturalca na kojem se puno putuje, puno veseli i malo misli o brigama.

To se najbolje vidjelo na licu hrvatske predsjednice koja je u društvu Vladimira Putina i Emmanuela Macrona proživljavala vjerojatno vrhunce ne samo svoje političke karijere, nego i života. Ona je u tim trenucima doista bila presretna i zato je sve srdačno izgrlila i izljubila te potpuno opravdano dohvatila pobjednički pokal jer ga je u svojoj viziji uspjeha i zaslužila. Za nju politika nisu strategije, taktike, dogovori, rezultati i dugoročno planiranje. Politika je za Kolindu Grabar Kitarović ono što je proživjela na stadionu u Moskvi. Način na koji spojiti osobno zadovoljstvo s načinom na koji u to zadovoljstvo uvjeriti druge. Svijet koji je ne bira uvjerila je itekako dobro. Uostalom, koga bi se među današnjim šefovima država i vlada u svijetu bezuvjetno prepoznalo prema onom što je u Rusiji širila hrvatska predsjednica? A to su razdraganost i pristupačnost.

Ako ništa drugo, Kolinda Grabar Kitarović svojim je potezima dodatno istaknula Hrvatsku u svijetu kao zemlju o kojoj se govori u pozitivnom kontekstu. Neke je usput i iskreno nasmijala, a to je u politici također teško. Sljedećih dana i mjeseci, kako se bude stišavalo ushićenje oko senzacionalnog uspjeha hrvatskih nogometaša, generirat će se optimizam sjećanja, a i na tome hrvatska predsjednica može profitirati. Poglavito kako se budu približavali predsjednički izbori.

Politički maturalac još traje...

Iako dosad nije bila decidirana oko svoje odluke da u njima sudjeluje, Kolinda Grabar Kitarović protekle je četiri godine zapravo u neprestanoj predizbornoj kampanji. Nitko joj nije ni blizu u ispitivanjima javnog mnijenja kada je riječ o najpopularnijim imenima u hrvatskoj politici, a nema ni prilike činiti nešto što bi samo po sebi bilo nepopularno. Njezin politički maturalac i dalje traje te je samo pitanje koncentracije da ga sretno privede kraju. No politička mudrost nalaže da se upravo u trenucima najveće popularnosti političari ponašaju kao da su najmanje popularni. To znači neprestance osmišljavati situacije u kojima se mogu postizati vidljivi rezultati.

Kolinda Grabar Kitarović dosad je imala jako puno političke, pa i životne sreće, ali je tu sreću veoma dobro koristila. Kako vidimo u nogometu, jedan autogol i jedan dosuđeni jedanaesterac mogu promijeniti štošta. Čak i najboljima. I zato je u politici, kao i u sportu, sreća važan, ali ne smije biti presudan element. Darovitost i ustrajan rad rezultirali su i aktualnim hrvatskim uspjehom. Kada to postane pravilom i u hrvatskoj politici, bit će puno više razloga za grljenje...