Hoće li se hrvatska politika uskoro baviti i jednim – mačkom. I to ne mačkom u vreći ili onim u čizmama, nego mačkom u torbi. Kada su posrijedi sumnje za korupciju na svim mogućim razinama u zemlji, opravdanja su i – pravdanja ponekad poput najboljeg vica. Tako je poduzetnik Goran Puklin, kojega istražitelji sumnjiče da je skrivao milijune bivšeg predsjednika Uprave JANAF-a, a sada pritvorenika Dragana Kovačevića, izjavio da se u sumnjivoj torbi koju je unio u stan nije nalazio novac, nego njegov mačak. Konkretno, obiteljski kućni ljubimac kojega je njegov vlasnik brižno vodio veterinaru.

Puklinova supruga, inače zamjenica županijskog državnog odvjetnika u Zagrebu Mirela Alerić Puklin, potvrđuje priču o suprugovu, a ne Kovačevićevu novcu. Pritom je očito posve normalno u kući držati višemilijunske iznose, ali ipak ni ona nije otkrila je li njihov potrebiti mačak iz torbe nakon odlaska veterinaru sada boljeg zdravlja i nije li i ona s vremena na vrijeme koristila spomenutu torbu u iste svrhe. Možda bi pomogla analiza DNK. Mačje i Kovačevićeve. Ne nužno tim redoslijedom.

Dok se ne istraži je li u torbi bio živi mačak ili novi živi dokaz korupcije, hrvatska se oporba pribrala nakon rezultata srpanjskih parlamentarnih izbora i odlučila ujediniti oko jedine točke oko koje se slažu sve parlamentarne oporbene stranke. To je politička borba protiv HDZ-a i njegove verzije borbe protiv korupcije. Predstavivši Prijedlog odluke o osnivanju Istražnog povjerenstva za utvrđivanje ometanja, onemogućavanja ili drugih nedopuštenih utjecaja na neovisne istrage i procesuiranje slučajeva korupcije, organiziranog i gospodarskog kriminaliteta, parlamentarna je oporba u cijelom svom ideološkom spektru osjetila da je aktualna afera Janaf idealan medij za održavanje vladajuće stranke pod kakvim-takvim oporbenim nadzorom.

Povjerenstvo i saborska matematika

I dok iz HDZ-a odbacuju mogućnost pristajanja na ovako predloženo saborsko Istražno povjerenstvo, pri čemu predsjednik Vlade i HDZ-a Andrej Plenković tumači da je riječ o protuzakonitom rješenju prema kojem bi zakonodavna vlast ispitivala pravosudnu, šarolika oporba ne želi propustiti priliku koja bi na najrazličitije načine mogla dotaknuti cijeli niz individualnih i kolektivnih političkih aktera.

Reakcije iz HDZ-a, ali i reakcije šefa države Zorana Milanovića samo to potvrđuju. Je li na vidiku prvi veliki obračun vlasti i oporbe, i to oko afere još uvijek neslućenih razmjera? I tko bi se pritom mogao profilirati kao vodeći oporbeni političar, ne samo u kontekstu aktualnih zbivanja, nego i u cijelom izbornom ciklusu sljedeće četiri godine, sve do novih parlamentarnih izbora? Andrej Plenković ocjenjuje oporbenu inicijativu kao njezino skretanje pozornosti sa sebe i kao marketinško sredstvo ističući da su oporbene stranke deklasirane na nedavnim izborima. I dok se posve legitimno koristiti političkim marketingom i fokusiranjem na ono što itekako zanima javnost, čelni čovjek Vlade i vladajuće stranke nije posve u pravu kada ocjenjuje rezultat većine oporbenih stranaka na izborima, ali ni oporbe u cjelini.

Na ovogodišnjim je parlamentarnim izborima mandatski deklasiran jedino SDP sa svojom koalicijom Restart, ostvarivši najlošiji rezultat otkako Hrvatska od 2000. provodi parlamentarne izbore po postojećem modelu. Domovinski pokret Miroslava Škore prvi je put nastupio na izborima za zastupnike u Hrvatski sabor te je sa šesnaest osvojenih mandata postao trećom opcijom u parlamentu. Most nezavisnih lista je s osam mandata zaustavio pad potpore birača, čije su dno bili prošlogodišnji europski izbori, dok su još dvije nove opcije ušle u saborske klupe: koalicija okupljena oko platforme Možemo! te koalicija Stranke s imenom i prezimenom, Pametnog i Fokusa.

Oporbene stranke koje iniciraju osnutak istražnog povjerenstva na srpanjskim su izborima zbrojeno dobile više od 900 tisuća glasova birača u prvih deset izbornih jedinica. U njima su HDZ te koalicijski partneri HNS i Narodna stranka – Reformisti skupa dobili nešto manje od 660 tisuća glasova te ni s uračunatim glasovima u XI. (birači bez prebivališta u Republici Hrvatskoj) i XII. izbornoj jedinici (birači nacionalnih manjina), vladajuća koalicija nema ni približno isti broj glasova dobivenih na izborima kao sve oporbene političke stranke zajedno u aktualnom sazivu Hrvatskog sabora. Ipak, uvjerljivo prvo mjesto HDZ-a na izborima, samostalni nastupi pojedinih oporbenih opcija te izborni model doveli su do HDZ-ove najtanje moguće većine u parlamentu jer trenutačno vladajuća koalicija, u koju su uključeni i svi zastupnici nacionalnih manjina, ima samo 76 mandata, a parlamentarna oporba tek mandat manje. Kada se bude odlučivalo o osnivanju istražnog povjerenstva, bit će veoma zanimljivo pratiti hoće li se ovaj omjer održati ili promijeniti. Hoće li, primjerice, SDSS Milorada Pupovca i ovom prigodom biti uz HDZ, kao i HSLS, čiji predsjednik Dario Hrebak ustrajava na transparentnom obnašanju vlasti na lokalnoj i nacionalnoj razini.

Koji je Peđa Grbin pravi?

I dok vladajuća strana hrvatske politike ima neprijepornog lidera, nedavno potvrđenog i na parlamentarnim i na unutarstranačkim izborima, pitanje je tko će sljedećih nekoliko godina Andreju Plenkoviću personalno parirati s oporbene strane. Je li to samo jedan političar ili političarka ili pak više njih? Logika uvijek upućuje na čelnu osobu najjače oporbene stranke, tim više jer je SDP upravo i sam prošao kroz unutarstranačke izbore. Iako u posljednja dva desetljeća nikad slabiji u broju mandata (socijaldemokrati su i 2003. kroz koalicijski nastup osvojili 34 mandata, ali im je koalicija dobila više), SDP je formalno i dalje saborskim mandatima najbrojnija stranka nakon HDZ-a. Čak i ako ne dođe do novih lomova u SDP-ovu saborskom klubu, ni stranka ni njezin novi čelnik Peđa Grbin ne djeluju kao politički najvitalniji dio aktualne oporbe. Grbin je, kao što mu je u svojoj višednevnoj tiradi uglavnom protiv lijevog i liberalnog spektra hrvatske politike i društva rekao predsjednik Republike, Milanovićev štićenik. Kao takav je dio SDP-ove ekipe koja je pod Milanovićevim patronatom dvaput zaredom izgubila parlamentarne izbore 2015. i 2016.

Mada u Saboru marljiv, nastupom i politikom poprilično tvrd i bez pravog sadržaja, novi se prvi čovjek SDP-a klatio od izlaska iz stranke 2006. jer su SDP i Ivica Račan otišli na grob Franje Tuđmana do plesanja u vidno alkoholiziranom stanju na pjesme Marka Perkovića Thompsona, za što je sam sebe nazvao 'pijanom budalom'. Koji je onda Peđa Grbin pravi? Onaj koji ne želi posjetiti nečiji grob ili onaj koji pleše?

Peđa Grbin je i koautor više problematičnih zakonskih prijedloga i tumačenja dok je bio Milanovićev štićenik, a pitanje je sjeća li se iz tog vremena izbačenih iz članstva SDP-a i raspuštenih organizacija, jer je i sam bio suspendiran iz vrha stranke dok ju je vodio Davor Bernardić. Grbinu je na toj strani političke scene neusporedivo superiorniji agilni Tomislav Tomašević. No prvo će ime platforme Možemo! i preferencijskim glasovima na parlamentarnim izborima prvi oporbeni političar u sljedećem razdoblju imati težak zadatak probiti kordon prema biračkom tijelu imalo širem od razočaranih SDP-ovih birača i političkih aktivista zeleno-lijeve orijentacije. Njemu bi i njegovim suradnicima uz radnu ozbiljnost dobro došli politička širina i komunikacijski šarm.

Potonji je oduvijek bio najjača strana zabavnog Miroslava Škore. Međutim i on se, nakon za dlaku propuštenog ulaska u drugi krug predsjedničkih izbora, teško može nametnuti kao novi lider oporbe. Vidljiv manjak političkih znanja i vještina te dugoročno kontraproduktivno otklizavanje u isključivo desničarski populizam odmaknuli su Škoru i njegov Domovinski pokret i od koalicije s HDZ-om i od privlačenja novih birača. Zato je Most nezavisnih lista novim akvizicijama održao jezgru sebi sklonih birača, ali su upravo te nove akvizicije istaknule ograničeni liderski kapacitet Bože Petrova, kojega je Nino Raspudić potpuno zaklonio i medijski i intelektualno te Most sada de facto predstavlja bračni par Raspudić.

Dalija Orešković napokon je uspjela na nekim izborima, ali i ona teško može biti predvodnicom oporbe, što je i dokazala propustivši titulirati Kovačevićev klub u Slovenskoj 9 u Zagrebu Ministarstvom prometa i održivog razvoja korupcije. Zato se natječaj za prvo ime oporbe nastavlja. Ni mačak u vreći nije nemoguć…