Imam lošu vijest za pesimiste! Bit će bolje! – tu je lapidarnu najavu Zoran Milanović u svom intevjuu Novoj TV čak tri puta ponovio. Razgovor je vođen samo dan nakon premijerova saborskog obraćanja naciji, koje nije bilo nimalo optimistički intornirano, što se valjda naknadnim intervencijama pokušava kompenzirati. Da će biti bolje – to se od njega u parlamentu nije moglo čuti.

Naglu provalu optimizma šef Vlade nije detaljnije objasnio. Ni kada bi to 'bolje' trebalo očekivati ni kako će se taj boljitak očitovati i mjeriti. Nešto je promrsio da bi se to moglo dogoditi već dogodine. Ali kako će se taj iskorak manifestirati: rastom BDP-a, rastom zaposlenosti ili nekim drugim pozitivnim pomakom – o tome ni riječi. Milanović se ni dosad nije volio obvezivati. Loše rezultate svoje Vlade znao je objašnjavati tvrdnjom da on nikome ništa nije ni obećao. Zato pravi sadržaj najava da će biti bolje valja odgonetavati iz njegova sasvim specifičnog poimanja što je to dobro.

Premijer, naime, ni sadašnju situaciju ne smatra lošom. U intervjuu je negirao, s raznih strana potvrđenu, činjenicu da se Hrvatska najsporije od svih europskih zemalja izvlači iz recesije. Ne vidi ništa uznemirujuće ni u tome da ogroman deficit vodi gubitku financijskog suvereniteta. Na obaranje kreditnog rejtinga države u smeće odgovara tvrdnjom da su bonitetne agencije izgubile na važnosti. Na koncu, i za sasvim nepotreban sukob s Bruxellesom oko zakona o europskom uhidbenom nalogu, zbog čega je Hrvatska skoro došla pod udar sankcija, premijer tvrdi da je bio dobrodošao i koristan. Kako? Zašto? 'Na neki me način sve to samo obogatilo', objasnio je. Otvorenim zato ostaje pitanje može li se Milanovićeva loša vijest za pesimiste smatrati dobrom viješću za optimiste.