Vlada Srbije slavodobitno je objavila da će nova zrakoplovna tvrtka Air Serbia biti pokrenuta unajmljivanjem (leasingom) deset putničkih aviona Airbus 319 i financijskom injekcijom od dvjesto milijuna dolara – sto daje vlada Srbije, a sto daje Etihad Airways iz Ujedinjenih Arapskih Emirata. Osoblja i posada, hvala Gospodinu, bivši JAT ima, a ima i infrastrukturu za održavanje i opsluživanje nove tvrtke. Za budućeg direktora predložen je stanoviti Dane Kondić, opisan kao 'Srbin iz Australije'. Tako u povijest odlazi i čuveni JAT; od bilo čega jugoslavenskoga ostaje tek Jugoslovensko dramsko pozorište u Beogradu. Ima tu i jedan komični aspekt: prije nekoliko godina u onoj TV seriji 'LAX' bila je epizoda, krajnje politički i etnički nekorektna, u kojoj pijani i aljkavi piloti kompanije Serb Air čine pizdarije po aerodromu u Los Angelesu.

No uozbiljimo se. Ovo zanimanje Etihad Airwaysa za bivši JAT tek je dio već poznate strategije investiranja petrodolarskih bogataša u nova i – nadaju se oni – propulzivna buduća tržišta. Da ostanemo na civilnom zrakoplovstvu, Beograd je zemljopisno veoma zahvalno mjesto; bivši JAT jest bio posrnuo, ali ima ljudske, tehničke i infrastrukturne resurse koji se dadu relativno lako aktivirati ako se nađe dobar menadžment. U priopćenju se također spominju i 'još moderniji avioni Boeing 737', što samo ukazuje na legendarno neznanje agencije Tanjug.

Vučić, Velja i janjci

Kao i obično, u ulozi dobroga duha (džina) iz Aladinove uljane svjetiljke javlja se Aleksandar Ibn Vučić, novi karizmatski vođa Srpstva vaskolikog. On je letio u Abu Dhabi i ostale emirate; on je dočekivao šeike u burnusima i vodao ih okolo na janjce i ostalo; on je privlačio investitore iz tih istih emirata, pokazivao im je ovo i ono. Ima tu većih pothvata od rahmetli JAT-a: arapski investitori zainteresirani su za povelike površine poljoprivrednoga zemljišta u Vojvodini jer je – kako vele – hrana posao koji ima budućnost. Riječ je o nekim desecima tisuća hektara koji – doduše – jesu donekle sporni u smislu vlasništva, zbog moguće restitucije, ali i zbog otpora vojvođanskih paora koji su tu zasad državnu zemlju obrađivali pod uvjetima znatno boljim za državu od onih koji se s Arapima ugovaraju. Njihovi su prosvjedi ignorirani – do daljnjega.

Bilo je tu riječi i o arapskim ulaganjima u ceste i prometnice, ali je jučer odlazeći ministar Velimir Ilić objavio da je na putu sporazum s Kinezima o nekih tristotinjak milijuna dolara za nastavak radova na njegovom omiljenom (prolazi kroz njegov Čačak) Koridoru 11, prema Crnoj Gori. Istovremeno je premijer Dačić također slavodobitno objavio potpisivanje memoranduma o suradnji Srbije s investicijskim bankarima Global Capital Advisors Management iz Ujedinjenih Arapskih Emirata. Oni bi – kako kažu – investirali u infrastrukturu i promet, uključujući tu i zrakoplovno-teretno čvorište (cargo hub) u Lađevcima, malom aerodromu blizu Valjeva, što je zanimljiv projekt, imajući u vidu skoro nepostojeće cestovne i nepostojeće željezničke veze s tim lokalitetom. Uzgred: veliki planovi za ozbiljno zrakoplovno-teretno čvorište kod aerodroma Surčin, posao kojemu su se ponadali mnogi 'kontroverzni biznismeni', bit će da su propali u međuvremenu, na veliku žalost mnogih koji su oko Surčina pokupovali zemlju u nadi da će je preprodati za velike novce kada gradnja krene...

Novci ne smrde, ali…

Privlačenje investicija nakana je hvalevrijedna, a pogotovo kada je riječ o novim gospodarstvenim silama poput Kine ili o starima koji traže nova tržišta, poput zaljevskih emirata i ostalih naftnih velesila. S obzirom na to da, kao što je to razvidno dokazao još rimski imperator Vespazijan, novci ne smrde, ovi naši novokomponirani Europljani oko Vučića i Dačića spremno su zaboravili svoju nekadašnju odvratnost naspram bilo čega islamskoga i sve što su tom istom odvratnošću nadahnuti izgovorili od 1990. do 2008. Jedna stvar su naše bosanske 'balije' i 'fanatični Alijini mudžahedini financirani petrodolarima preko CIA-e'; druga su stvar ozbiljni šeici u burnusima i s mnogo para, koji bi kupili nešto svete srpske pravoslavne zemlje od koje imaju namjeru nešto i zaraditi. I dalje, međutim, nema čuvene 'političke volje' da se konačno kazne oni navijački i ekstremno-desničarski klerofašistički elementi koji su još 2004. spalili Bajrakli džamiju, jedinu u Beogradu. Suđenja se vuku, vraćaju natrag prvostupanjskim sudovima i stvari se razvlače u smjeru zastare. Ideje da se tu i tamo možda sagradi nova džamija jer je mnogo muslimana nailaze na sustavni otpor, čak i na prijetnje.

Arapski petrodolarski novci dobra su stvar, dakako; ali Arapi nisu naivni (nimalo!) i znaju dobro s kim imaju posla. Nije da su oni baš toliko zalupani fundamentalisti, pa da sada prave neke scene i probleme na temu vjerske trpeljivosti, multi-kulti i već toga. Novci su to... Pitanje je samo tko će koga u na kraju izraditi za profite i novce, kad se cijela stvar konačno sračuna i realizira. Arapi su to.