"Depra" je, nesumnjivo, jedan od najvećih književnih hitova godine. Ne samo zbog toga što je prodana u nekoliko tisuća primjeraka; ova knjiga konačno otvara društveni dijalog o mentalnom zdravlju u Hrvatskoj, koje je još uvijek veliki tabu.

Stanković u knjizi vrlo otvoreno opisuje vlastitu borbu s depresijom, koja traje već 14 godina. “Depresija je kada 3 mjeseca čekaš da ti 15 minuta bude bolje. Depresija je razmišljanje kako bi svijet bio bolje mjesto bez tebe i kako bi ti bio sretniji bez svijeta”, kazao je Stanković u dosadašnjim istupima o svojem stanju.

Predstavljanje knjige na 29. Sa(n)jam knjige u Istri održano je u dvorani Mozart, a vodila ga je Gea Vlahović. Očekivano, u Puli za knjigom Ace Stankovića vlada veliki interes, pa se i na samom predstavljanju knjige tražila stolica više.

Knjigu je uvodno predstavila Gea Vlahović, a zatim je Stanković u svom, pomalo šaljivom stilu kroz jednu crticu dao do znanja okupljenima o kakvoj je bolesti, zapravo, riječ.

"Upravo sam radio intervju s jednim kolegom za radio. Rekao mi je: Čuj, ti meni nakon ovih 20 minuta izgledaš sasvim normalno. I što da mu odgovorim? Rekao sam mu: Gle, dobro se pokrivam", rekao je na samom početku Stanković i odmah zaslužio pljesak publike.

Vlahović je podsjetila okupljene kako je poznati voditelj prije 10 godina nastupio na pulskom sajmu, sa svojom knjigom "Sto faca i Aca". No, ovom je knjigom, dodala je, "izašao iz ormara", odnosno priznao pred cijelom zemljom da - boluje od kliničke depresije.

"Riječ je o kliničkoj depresiji, koja je kod nas stigmatizirana. Ti si javna osoba, koja je cijeli imidž izgradila na licu snažnog čovjeka. A ovdje dobivamo ranjivog tebe. Na samom početku knjige, kažeš da te supruga pitala treba li ti to, moraš li baš o ovome pisati? Ti si joj rekao da ne moraš, ali da želiš. Jesi li požalio?" upitala je Stankovića koji joj je odmah odgovorio kako nije požalio.

"Odjeci su dobri. Puno intenzivniji nego što sam očekivao. Znao sam da postoji potreba u javnosti da se priča o ovoj temi, ali nakon što sam objavio knjigu - kao da sam slavinu otvorio. Do mene stižu svjedočanstva ljudi koji mi prilaze, kako u mom naselju tako i preko Interneta. Imaju veliku potrebu govoriti o ovoj temi", rekao je Stanković, dodajući kako je knjigu napisao iz dva razloga: prvi je da bi ljudima koji imaju slične probleme na neki način dao nadu, vratio vjeru u život, "koliko god to zvučalo pretenciozno", a drugi je želja da i širu okolinu upozna s depresijom i anksioznošću. Stanković je ovom knjigom, zapravo, htio i širu okolinu upoznati s depresijom i anksioznošću, tako da doprinese i tome da se skine stigma s ljudi koji boluju od mentalnih bolesti. "Makar jedna knjiga to ne može, ali može se probati", rekao je također Stanković, dodajući kako je njemu lako priznati svoju bolest.

"Ja radim na javnom servisu. Moj posao ne dolazi u pitanje zbog bolesti. Ali mnogima je to teško priznati, pogotovo u ruralnim sredinama, gdje se to shvaća na jedan drugačiji način i ta činjenica mentalne bolesti stigmatizira cijelu tvoju obitelj", rekao je također poznati novinar i voditelj pa nastavio o tome kako je knjigu napisao i iz razloga da okolina bolje shvati tu bolest, da ne sažalijeva pojedinca, ne odnosi se prema njemu paternalistički.

"Ako vidite nekog da ima takav ili sličan problem, pomozite mu da ode liječniku. Stručna pomoć za taj tip bolesti definitivno postoji", rekao je Stanković, dodajući i kako mu je želja da psihološka i psihijatrijska pomoć bude dostupnija pacijentima koji se liječe preko HZZO-a.

"Čini mi se da se od depresije trenutno mogu liječiti ljudi kojima imaju novca za privatnu praksu, dok su ostali u problemu. Termini se kod psihijatara u javnom zdravstvu čekaju dugo, i oni često nemaju previše vremena za vas", rekao je Aleksandar Stanković pa se prisjetio i svoje "najlošije faze".

"Ona se pojavila prije 13 godina, i trajala je tri ili četiri mjeseca dok nismo našli dobru terapiju. Bilo mi je očajno, i skrivao sam to jer mi je moja tadašnja psihijatrica rekla da sam ja srednje težak slučaj depresije, da mogu radom tu depru otjerati od sebe. Radio sam to dok sam mogao... Ali, onda sam jednu emisiju jedva 'odvozio' koliko mi je bilo loše. Evo i par simptoma: imao sam tešku nesanicu, nisam spavao ni trenutka, a nakon toga sam imao potpuni nedostatak teka. Ruke i noge su mi se tresle, a imao sam i problem s nedostatkom koncentracije. Dakle, potpuno ograničavajuće za moj rad", priznao je Stanković pred dupkom popunjenom dvoranom Mozart, dodajući kako mu je u početku to bilo teško skrivati, ali kasnije lakše.

'Radiš uživo emisiju, to te puca. Zaboraviš na loše stvari'

"Bavim se takvim poslom, da je tu adrenalin. Radiš uživo emisiju, to te puca. Zaboraviš na loše stvari, fokusiran si na sugovornika. On te interesira više nego tvoja bolest", obrazložio je naš poznati voditelj. Vlahović se zatim osvrnula ka strukturu knjige i njegov stil pisanja.

"Knjiga je neočekivana, mislim na to kako je pisana. Nema tu self helpa, ispovjedi, savjeta... Ti iznosiš genezu bolesti, shvaćanja bolesti i prihvaćanja liječenja. Fascinantan je i osvježavajući tvoj pristup ovome tekstu. Svaku proznu sličicu imaš uparenu s pjesmom. Ti jesi pjesnik, objavio si nekoliko knjiga, ali otkud taj odabir hibridnog žanra?" upitala je moderatorica Stankovića koji joj je odgovorio kako je - razmišljajući o knjizi na ovu temu - prvo počeo pisati pjesme, ali to je odlučio nadograditi prozom.

"Prozni zapis pojašnjava tu pjesmu, koja komunicira s jednim dijelom javnosti, no većina javnosti ne korespondira s pjesmama. Stoga sam se odlučio baviti i jednima, i drugima, i otuda ta forma", pojasnio je Stanković, naglasivši kako "nije htio soliti pamet".

"Nisam ja Jordan Peterson i nemam 12 uputa za život. Iznio sam ono što je mene mučilo, a kroz moj primjer ljudi možda i dođu do nekog zaključka", rekao je Stanković pa dodao kako je knjigu odlučio napisati nakon desetak godina borbe s bolešću. Publici je otkrio i povod za pisanje knjige, koji je bio vezan uz jednu njegovu emisiju.

"Okolina nije znala za moju bolest, samo moja obitelj, tu i tamo neki prijatelj. Bojao sam se da će me sažalijevati, tjerati na bolovanje, a osjećam da sam funkcionalan. No, knjigu sam počeo pisati nakon što sam ugostio u NU2 tri osobe koje boluju od depresije i koje su mi ispričale svoja svjedočanstva. Nakon tri mjeseca od emisije, javio mi se jedan čovjek iz Banja Luke, rekavši da je gledao taj NU2 i da ga je ta emisija spasila od smrti. Naime, stajao je na vrhu zgrade, htio se baciti, a stjecajem okolnosti vidio je emisiju s ljudima koji se bore protiv depre i shvatio da nije sam. Odlučio je tada potražiti stručnu pomoć i bilo mu je bolje. Tada sam vidio da emisija koju radim - osim efekta da se u ponedjeljak razgovara o tome tko je spustio Stankoviću, ili kako je on replicirao gostu - ima i neki konkretan efekt. Otišao sam u Banja Luku i našao tog čovjeka. Popeli smo se na zgradu i napravili smo reportažu o svemu, a to mi je bio okidač za pisanje. Ta činjenica da se doista može pomoći ljudima koji se slično osjećaju", ispripovijedao je Stanković i zaradio pljesak publike koja je nakon predstavljanja knjige "Depra" u redu čekala da im je autor i potpiše.

Program u Puli nastavlja se i sutra; nastupaju Milan Rakovac, Vlaho Bogišić, Magdalena Blažević, Boris Dežulović i još mnogi. Priče o stripu i lijepoj književnosti u Puli traju sve do iduće nedjelje, 03.12, uz još mnoga jaka domaća i strana imena s književne i stripaške scene i - u Puli je to jednostavno tako - poneki tulum...