Francuski glumac André Wilms nije jedan od onih čije ćete ime odmah prepoznati, ali ako se imalo smatrate ljubiteljem europske kinematografije, njegovo lice vam sigurno neće biti strano.

'Ovdje je raj za pušače', kaže Wilms i pali jednu za drugom na već tradicionalnom druženju na Festivalskom trgu 'Kava sa'. Možda su mu zato prvi dojmovi Sarajeva više nego pozitivni: 'U Sarajevu ima puno pozitivne energije, u Francuskoj je nema, gotova je, ovdje ljudi još uvijek osjećaju da ima ljudi kojima je stalo. Ne znam dobro Sarajevo, ali postoji puno energije…'

Ipak, razlog zbog kojeg se poveo razgovor s Wilmsom njegove su uloge i glumačko iskustvo. No nekoliko je puta naglasio da glumu uopće ne cijeni i pritom se nije zacrvenio. Štoviše, vrlo je prizemljen glumac koji je ipak jako dobro svjestan svojih vrijednosti što je neprestano dokazivao gestama, duhovitošću, pa i glumom.

'Robert Mitchum je rekao: 'Nije tako teško biti glumac. Jednog danas sam vidio Lassie, pa ako pas to može napraviti, onda mogu i ja.' Modeli postaju glumci, političari postaju glumci, nema više slika, cijeli je svijet postao kazalište, pozornica, to je smiješno… Proust je nešto, ili Ivo Andrić, oni su nešto, ali glumci nisu važni. Glumci su samo interpretatori, tumači, ništa više. Nietzsche, Wagner, Mozart, oni su nešto, ali ne glumac.'

Tako otprilike zvuči sažet Wilmsov stav o glumi, a ne razlikuje se previše ni o redateljima, za koje kaže da ih možda ima desetak na svijetu trenutačno koji su zbilja dobri. No najviše je, na četiri filma, surađivao upravo s Fincem Akijem Kaurismäkijem s kojim je prvi put snimao prije gotovo 20 godina, a čiji je novi film došao predstaviti na 17. Sarajevo Film Festival.

'Aki mi je rekao da imam žalosne oči i da mogu dobiti ulogu. On ne priča puno, Finac je… Za njih kažu da izgovaraju jednu riječ u dva sata. Kad prođe dva sata, izgovore još jednu riječ. Takav je on, ne priča puno', kaže Wilms o Kaurismäkiju, no ipak objašnjava da je unatoč tome sjajno surađivati s njim: 'Aki je veliki režiser i način na koji postavlja kadar tjera vas da napravite ono što je zamislio. On zahtijeva iznimnu preciznost.'

Kako je više-manje cijelo vrijeme odgovarao na pitanja metaforama, poredbama ili šalama, tako je i glumačku tehniku usporedio s klasičnom glazbom. 'Mozarta je nekad sviralo 30 ljudi. Danas su ljudi navikli na glasnu glazbu i kad odu na Mozarta kako se nekad svirao, bune se da ništa ne čuju… Danas ga, naime, izvodi 80 ljudi, pa je i izvedba puno brža. Osim toga poznato je da u svim laganim dijelovima klasične glazbe ljudi počnu kašljati i zijevati', objasnio je Wilms.

Na koncu je izrazio žaljenje što je u Sarajevu otvoren McDonald's te da se boji da bi cijela ona priča o raju za pušače i pozitivnoj energiji kojom grad zrači mogla pasti u vodu. Mi se zajedno s njim nadamo da se to neće dogoditi.