Premda Lado ima impozantan koreografski i glazbeni repertoar, nastupao je s velikim uspjehom na svih pet kontinenata, od Royal Albert Halla u Londonu do City Centra u New Yorku i Nakano Sun Plaza Halla u Tokiju te dobio čak 24 Porina i pet Nagrada grada Zagreba, novi umjetnički voditelj Andrija Ivančan započeo je neke promjene u razvojnoj i programskoj politici jer smatra da to nije bilo dovoljno. Rezultati se već vide.

Ansambl Lado je u bivšoj zemlji svake godine nastupao u pulskoj Areni, međutim od osamostaljenja nije održao nijedan samostalni koncert. Što nastup u Puli znači za ansambl?

To je logičan slijed stvari koje se posljednjih godina događaju s Ladom. Ansambl je prvo napravio velik iskorak održavanjem koncerata u velikim sportskim dvoranama, prije svega u Spaladium areni u Splitu i zatim u Areni u Zagrebu, pa je nastup u starom rimskom amfiteatru u Puli logičan slijed pristupa kojim želimo privući veći broj publike na naše koncerte. I to ne samo publiku koja je vezana uz folklor i dobro poznaje repertoar ansambla Lado, nego i gledatelje koji ga nikada nisu uživo gledali. Nastup u tom najvelebnijem zdanju Hrvatske je vrhunac, više i dalje ne može. Proveli smo istraživanje nakon koncerta u zagrebačkoj Areni, na kojem je bilo osam tisuća posjetitelja, i došli smo do frapantnog podatka: ustanovilo se da je više od pola, dakle više od četiri tisuće posjetitelja tada prvi put uživo gledalo Lado. To nam je potvrdilo da smo na pravom putu.

S obzirom na to da se radi o koncertu na otvorenom početkom ljeta i u ogromnom prostoru, trebaju li izvođačima posebne pripreme?

Taj projekt bit će izuzetno zahtjevan za naše umjetnike izvođače, no mi se neobično veselimo koncertu u Puli. Bez obzira što će tada već biti ljetne vrućine, ansambl mora biti u top formi i program savršeno uvježban. Nastup u Puli smatramo središnjim koncertom ove sezone premda kasnije nastupamo na tvrđavi sv. Mihovila u Šibeniku i na Dubrovačkim ljetnim igrama. Ipak, ovaj u pulskoj Areni je za izvođače i produkciju najveći izazov jer je ansambl Lado izuzetno teško ozvučiti i u zatvorenom prostoru. Naime, vrhunski orkestar sastavljen je od 14 glazbenika, a plesači istovremeno plešu i pjevaju i moraju se zadovoljiti brojne tehničke pojedinosti kako bi nastup Lada bio na svjetskom nivou.

S vašim dolaskom na mjesto umjetničkog ravnatelja Lada prije dvije godine počeli su puhati novi vjetrovi, a jedan od njih odnosi se na novu umjetničku praksu da se svake godine radi potpuno novi program. Što ste pripremili ove godine?

Do prošle godine imali smo jednu ili nijednu novu koreografiju, ovisno o financijskim sredstvima, a od prošle godine radimo potpuno novi program za hrvatsku publiku. Prošlogodišnji se zvao 'Ispod duba stoljetnog' i naišao je na fantastičan odaziv publike, a ove godine pripremili smo program 'Ideju regruti'. Biramo one koreografije koje su na domaćim i inozemnim natjecanjima i festivalima dobivale najviša odličja. Dakle one su isprobane i znamo kako na njih reagiraju struka i publika. Također, pazi se na to da se u program Lada uvrste one koreografije koje dolaze iz područja što ih još nismo obrađivali. U novom programu 'Ideju regruti' četiri su takva slučaja: tradicija otoka Cresa i Murtera, konkretno mjesta Jezera, zatim pjesme i plesovi prominskog kraja i baština moravskih Hrvata, koji su otišli s Banovine i Korduna te naselili područje Češke. Sve je moderno režirano, nema naklona u prvom i drugom dijelu, dakle točke se pretapaju, a produkcija je svjetska i u skladu 21. stoljećem. Program smo izveli već tri puta i publika ga je odlično prihvatila.

Možemo reći da je ansambl Lado od osnutka 1949. godine funkcionirao na jedan način. Što je vas ponukalo na promjene u umjetničkoj i razvojnoj politici?

Smatrao sam da taj dotadašnji pristup nije dovoljan. Prijašnjih godina pretežno smo se orijentirali na vokalne, a manje na plesne programe, a s mojim dolaskom ansambl Lado i dalje izvodi vokalne i vokalno-instrumentalne te korizmene i božićne programe, zatim radimo antologijski program u povodu našeg rođendana u studenom, sastavljen od najboljih koreografija u povijesti ansambla, a usto radimo potpuno novi program. Dakle Lado je vrhunski profesionalni ansambl koji može odgovoriti svim zahtjevima. Želim još napraviti program Heart of Croatia, namijenjen inozemnoj publici, koji će biti na tragu hrvatske škole scenske primjene folklora, koja nas je proslavila u svijetu, ali će u njemu biti čak 20 presvlačenja, što znači da bismo prikazali 20 različitih dijelova Hrvatske. Međutim za realizaciju tog programa nema nas dovoljno, a nedostaje nam i velika dvorana za uvježbavanje tako kompleksnih programa. Zbog toga sam od ministrice kulture zatražio 14 novih radnih mjesta. Ona je prepoznala vrijednost ansambla, bila je na koncertu u zagrebačkoj Areni, a očekujemo da će doći i u Pulu. Nadamo se da će se do 2021. godine, kada planiramo započeti raditi na programu Heart of Croatia, ostvariti ti preduvjeti.

Najšira publika poznaje ansambl Lado po specifičnom načinu pjevanja, od nazalnog do grlenog, te po izvođenju specifičnih napjeva određenih regija, primjerice istarske ljestvice. Je li ta raznolikost u programskoj koncepciji formula uspjeha?

Hrvatska ima nevjerojatnu raznolikost na izuzetno malom prostoru. To se ne odnosi samo na vokalni izričaj, nego i na nošnje, ples, prateće instrumentalne sastave... Hrvatska je koreološki podijeljena na četiri područja - panonsko, alpsko, jadransko i dinarsko - koja su izuzetno raznolika, čak i unutar tih regija. Kad se ta raznolikost stavi na kup, dođete do fascinantnog sadržaja. Kad pogledate druge svjetske ansamble, vidite da oni nemaju mogućnosti da razviju toliku raznolikost pa u svoje programe uvrštavaju čak i tradiciju drugih naroda s ciljem da budu što zanimljiviji i atraktivniji. Primjerice, River Dance ima plesače flamenka te zbor iz Harlema koji pjeva gospel. Ansambl Fire of Anatolia pleše program s pola Balkana! Međutim Lado može u istom programu plesati nijemo kolo, zatim četveroglasno pjevanje uz puni tamburaški sastav te violinski sastav s cimbalom, što ga čini vrlo zanimljivim. Lado nudi sve, od klasičnog novog programa, preko antologije do Ladarica, vokalno-instrumentalnih programa, Lado elektro itd. To nije svaštarenje, nego vrhunski nivo. Smatram da imamo veliku priliku zauzeti svjetsko tržište, naravno ako povećamo broj plesača i dobijemo veću dvoranu.

Kako se prenose koreografije?

Sve koreografije su umjetnička djela. Naša zagrebačka škola pretpostavlja da bi trebale biti što bliže autentičnom izričaju, dakle ples se treba tehnički i stilski prenijeti na scenu na onaj način na koji ga je naš narod nekada izvodio. Na taj način čuvamo svoju baštinu i tradiciju. Hrvatska je u svjetskim okvirima poznata po vrhunskim etnokoreografima koji to znaju tako zapakirati da izgleda autentično i primamljivo. Tu tradiciju vučemo još od profesora Zvonimira Ljevakovića, osnivača Lada, te Ivana Ivančana, autora 20 knjiga, koji je u svoje dvije knjige 'Folklor i scena' i 'Narodni plesni običaji u Hrvata' maksimalno razvio i znanstveno uobličio taj pristup tako da se naši koreografi odgajaju na tim primjerima. Obojica su bili vrhunski etnokoreografi i možemo reći da su udarili temelje zagrebačkoj školi scenske primjene folklora i svojim su djelima pokazali da je taj hrvatski pristup - sjajan. Zato smo iznimno popularni u Aziji jer te zemlje poštuju tradiciju i u Ladu prepoznaju autentičnost. Vrijednost tog našeg pristupa prepoznao je i zapadni svijet koji je počeo na isti način prezentirati folklor. Za razliku od njih, istočni blok je otišao za Rusima i zato danas ima problema s prezentacijom tradicije. Naime, danas postoje ekstremne situacije, primjerice ubacuju se baletni elementi, cirkuski artizam, čak i lascivni detalji, sa željom da se publika zabavi pod svaku cijenu. To je sve jako lijepo, ali tako se gubi tradicija. Svojim djelovanjem borimo se protiv toga.

Kao bivši plesač, možete li reći kako izgleda svakodnevnica izvođača?

Radni dan traje od devet do 14 sati: sat vremena posvećuje se tjelesnoj pripremi, drugi sat vokalnoj tehnici, dakle uvježbavaju se nove partiture i radi se na programu, a ostala tri sata radi se ples u sklopu kojega se i pjeva. Naš folklor je specifičan po tome što naši plesači istodobno plešu i pjevaju. Moraju biti savršeno fizički spremni kako bi mogli nositi teške nošnje, primjerice ona vrlička ima sedam, osam kilograma. Također, iduća tri sata predviđena su za individualnu pripremu naših članova prvaka i solista. Svaki naš koncert snimamo i zatim ga analiziramo da vidimo kako smo reagirali i trebamo li nešto ispraviti. Tome treba pridodati koncerte i tijekom tjedna i vikendom, a često i praznicima, i onda vidimo da je angažiranost članova vrlo velika. Često idemo na turneje pa su odvojeni od obitelji. Možemo reći da je to fizički izuzetno zahtjevan i težak posao.

Kako ste regulirali beneficirani radni staž?

Za godinu dana rada dobivamo 18 mjeseci staža. Testiranja, koja su rađena na Kineziološkom fakultetu, pokazala su da je težina rada plesača jednaka težini posla rudara u rudarskim oknima. Prava je umjetnost i umješnost naših članova to da dočekaju mirovinu u ansamblu Lado. U novom zakonu, koji se priprema, predlaže se da plesači HNK i folklorni umjetnici s 50 godina odlaze u mirovinu, što jest kasno, ali je bolje nego sada, kada neki umjetnici plešu i do 57, 58 godina. To bi nam moglo pomoći i prilikom primanja novih, mladih ljudi.

Spomenuli ste program Lado elektro, koji ste realizirali prije nekoliko godina. Kako je bio prihvaćen?

Taj program Lado elektro bio je zamišljen tako da se približi mlađoj publici, da čuju narodne napjeve u modernom i njima bližem ruhu te da počnu pratiti standardne programe Lada. To je bilo odlično zapakirano i reakcije su bile sjajne!

Nedavno je ansambl Lado održao koncert u suradnji s mađarskim ansamblom Mane. Surađujete li često s europskim trupama?

To su europski projekti, a surađivali smo i s poljskim te drugim ansamblima. To je i prilika da vidimo što rade naše kolege u profesionalnim ansamblima i možemo li njihova iskustva primijeniti kod nas. Prošle zime bili smo u Beogradu te smo surađivali s ansamblom Kolo, makedonskim ansamblom Tanec i kosovskim Venac. Održan je i stručni skup na kojem su sudjelovali etnokoreolozi i muzikolozi, ne samo s Balkana, nego i iz Irske i SAD-a te drugih zemalja. Bili smo jako ponosni na to što je struka ocijenila da Lado ima fenomenalnu perspektivu.

Kad se okrenete unatrag, u čemu vidite najveće značenje ansambla Lado?

U broju publike koja je vidjela koncerte Lada. Brojke su neumoljive: oko 45 tisuća ljudi godišnje posjeti koncerte! Recimo, prošli tjedan nastupali smo u Zaboku te je u sportskoj dvorani bilo 1200 ljudi. U Garešnici ih je bilo više od tisuću. To su frapantni podaci i enorman napredak koji se osjeća u zadnje dvije godine.

Jeste li razmišljali o agitiranju za zasebnu, samostalnu folklornu kuću, u kojoj bi Lado dobio svoj novi veliki dom?

Već se razmišljalo o toj temi. Mislim da je to ansamblu prijeko potrebno jer bi u takvoj kući mogao izvoditi sve svoje programe, a i publike bi bilo više.