Histrionsko uprizorenje Quilterova dramskog teksta "Glorious!", temeljenog na istinitoj priči o astronomskom uspjehu najgore operne pjevačice u povijesti, premijerna je publika nagradila velikim aplauzom za interprete i autorski tim.

Florence Foster Jenkins (1868.-1944.) bila je osebujna figura na newyorškoj glazbenoj sceni 20-ih, 30-ih i 40-ih godina prošloga stoljeća, žena koja nije imala nimalo smisla za ritam i intonaciju, niti osobito sluha, ali je unatoč tome postala izuzetno popularna, i to zahvaljujući samo svojoj nepresušnoj vjeri u vlastite pjevačke sposobnosti.

Koristila je svaku priliku za nastupe, "mučeći" publiku masakriranjem slavnih i zahtjevnih opernih arija Mozarta, Brahmsa, Verdija i Straussa, koje je pjevala na groteskan način. U svoje je nastupe ulagala puno vlastitoga naslijeđenog novca, osobno se upoznavala sa svakim čovjekom koji bi ju došao slušati, a svakome je iz publike poklanjala, barem tako kaže Quilterov tekst, po bocu šerija.

Time je, naravno, osvojila srca publike, a navodno je među njezinim obožavateljima bio i Cole Porter.

Navukla je na sebe i nešto kritike no, potpuno uvjerena u veličinu svojeg talenta, odbacivala ju je kao ljubomoru konkurencije, poručujući, kako sama kaže u predstavi: "Ljudi mogu reći da ne znam pjevati, ali nitko ne može reći da nisam pjevala".

Glazbena komedija po motivima njezina života "Glorious!", u hrvatskom prijevodu Petre Mrduljaš Doležal "Famozna", premijerno je izvedena 2005. na londonskom West Endu, i od tada prevedena na 27 jezika svijeta te ju je pogledala publika u više od 40 zemalja. Prema njezinoj je životnoj priči nastao i film "Neslavno slavna Florence" s Meryl Streep, Rebeccom Ferguson i Hughom Grantom.

Radnja predstave počinje u New Yorku 1944.; 'madame' Jenkins, kako su je zvali njezini bliski prijatelji, u svojem salonu upravo prima novoga pijanista, mladog i siromašnog Cosma McMoona. Madame je već dobrano zagazila u svoju pjevačku karijeru i već je potrošila gotovo sav novac koji je naslijedila od oca plaćajući svoje ekstravagantne nastupe, snimanja, pratnju.

Utjelovljuje ju Anja Šovagović Despot, čije falš pjevanje nasmijava publiku i mami aplauz, a Cosma (Fabijan Komljenović) isprva baca u očaj, da bi s vremenom, istinski zavolio tu teatralnu, potpuno iz realnosti iščašenu ženu.

Zoran Gogić glumi propaloga glumca St. Claira, Florencina "dečka" i prijatelja, a Vanja Matujec je njezina susjeda i prijateljica Dorothy, dvoje živopisnih likova koji su u bijegu od vlastitih sumornih i neispunjujućih usamljenosti s razdraganom privrženošću prigrlili neopterećen odnos koji Florence ima prema stvarnosti.

Tu je i Maria, meksička kuharica i sobarica i istinski pjevački talent, čega Florence, naravno, nije svjesna, niti bi to znala cijeniti i da jest, a utjelovljuje ju Ivana Lazar, istaknuta sopranistica mlađe generacije čije pjevanje služi kao kontrapunkt Florencinim "pjevačkim izgredima".

Cosmo, koji je u stvarnosti činio velik dio Florencine karijere i života, u predstavi prvo prati Florence prilikom snimanja njezine nove ploče, zatim na godišnjem balu koji tradicionalno organizira, a vrhunac je svega njezin nastup u slavnom Carnegie Hallu, i to usprkos prosvjedima gospođe Johnson (Marija Sekelez), glazbene kritičarke koja pokušava stati na kraj tom "cirkusu" i "nacionalnoj sramoti".

Florence je u Carnegie Hallu nastupila pred punim gledalištem od tri tisuće ljudi, a još su dvije tisuće ostale vani. Imala je 76 godina i bilo je to ispunjenje njezina sna. Umrla je mjesec dana kasnije, sretna.

Priča je to koja potvrđuje američki san o uspjehu bez obzira na sve, a koja je, u interpretaciji glumaca histrionske produkcije, zabavila i nasmijala premijernu publiku Histrionskoga doma.