U kvartu u kojem je 62-godišnji Irvine Welsh odrastao, edinburškom Leithu, uz napomenu kako nipošto nije za djecu, nudi se šetnja ključnim lokacijama iz njegova debitantskog romana 'Trainspotting'. Njime je 1993., kad je tek objavljen, škotski pisac šokirao i uzdrmao čitatelje brutalnim prikazom života u Edinburghu kroz prizmu mladih narkomana, Marka Rentona, Sick Boya, Begbieja i Spuda, koji provode dane u besciljnim lutanjima, povremeno se pokušavajući skinuti s heroina koji je, riječima jednog od junaka, 'bolji od tisuću orgazama zajedno'. Knjiga je, što Welsh nikad nije tajio, bila dobrim dijelom autobiografska, a 1996., kad je Danny Boyle po njoj snimio istoimeni, danas kultni film, pisac je postao svjetskom zvijezdom, uvodeći u književnost škotski sleng i dokidajući teror standarda, kako je rekao njegov prevoditelj na hrvatski Borivoj Radaković.

Nakon 'Trainspottinga' objavio je, među ostalima, zbirku kratkih priča 'The Acid House', 1994., te romane 'Marabou Stork Nightmares', 1995., 'Filth', 1998., 'Glue', 2001., 'Porno', 2002., 'Crime', 2008., 'Skagboys', 2012., 'The Blade Artist', 2016., i 'Dead Men's Trousers', 2018. Nekoliko puta vraćao se svojim antijunacima iz 'Trainspottinga' - u 'Pornu', smještenom deset godina nakon radnje prvog romana, potom u 'Skagboys', koji prati ranije živote Rentona i Sick Boya, kad se tek navuku na heroin, 'The Blade Artist', o Begbieju, te 'Dead Men's Trousers', koji prikazuje Rentona, Begbieja, Sick Boya i Spuda u srednjim godinama.

O njihovoj sredovječnosti Boyle je 2017. snimio također hvaljen 'Trainspotting T2', a ranije, 2013., Jon S. Baird ekranizirao je Welshov 'Filth' (Smeće), preveden i kod nas, s Jamesom McAvoyem u ulozi beskrupuloznog psihotičnog murjaka, sklonog drogi, alkoholu i perverznom seksu, u pokušaju rješavanja brutalnog ubojstva. Ostala na hrvatski prevedena Welshova djela, pored 'Smeća' i 'Trainspottinga', su 'Acid House', Ljepilo' i 'Porno'.

Koronavirus je svima ove godine poremetio planove. Kako je utjecao na vaš život i rad, kako vam je bilo u mjesecima karantene i izolacije?

Bilo je sjajno. Imao sam puno stvari na kojima sam trebao nastaviti raditi i karantena me prisilila na to. Kad ste pisac, većina toga vam se ionako svodi na samoizolaciju, pa sam i u ovom slučaju mogao odbaciti sve gluposti i fokusirati se na pisanje. A zaljubio sam se i u predivnu ženu iz moje ulice, tako da mi je bilo odlično.

Svjetskoj i hrvatskoj publici najpoznatiji ste po debitantskom romanu 'Trainspotting', a koji je od objave 1993. stekao kultni status. Smeta li vam to da se uvijek gura u prvi plan u priči o vama i s vama i slažete li se s onima koji ga smatraju vašim najboljim dosadašnjim djelom? Jeste li onda, kad je tek izašao i postigao ogroman uspjeh, bili pod pritiskom da nakon njega i u drugim knjigama opravdate očekivanja?

Volim tu knjigu i odlično je kada tako velik utjecaj postignete odmah onim prvim što napišete, to vam stvori publiku i slično. Po mom mišljenju, 'Trainspotting' je definitivno u top pet mojih radova, ali nešto iza 'Ljepila', 'Marabou Stork Nightmares' i 'Skagboys' jer su, vjerujem, puno bolje knjige, gledano samo po književnoj vrijednosti. Ali ne, mislim da vas rani uspjeh zapravo oslobodi očekivanja. Mislim, tko bi radije htio pisati knjige u kojima se stalno moraju pojavljivati isti likovi, gotovo nepromijenjeni, kako je često slučaj u mnogo žanrovske fikcije, u kojoj se sve vrti oko izgradnje brenda? Imam izbor vraćati se svojim upečatljivim likovima radi nastavka njihovih avantura ili kako bih stvorio nove.

Prema 'Trainspottingu' je 1996. Danny Boyle snimio istoimeni film. Kako je bilo surađivati s njime?

Bili biste prilično čudan tip kad ne biste uživali u radu s Dannyjem. Biti na filmskom setu s njime isto je kao stajati pored Andrewa Weatheralla u DJ-evoj kabini. Takvi ljudi su edukatori. S njima to nije filmski set ili DJ-eva kabina, nego okruženje u kojemu učite. S Dannyjem sam radio na dva filma, s dvadeset godina razmaka, i moje su uloge bile drugačije u oba, od konzultanta preko glumca do izvršnog producenta. Uvijek je predivno iskustvo vidjeti talentirane glumce kako igraju vaše likove, bilo na pozornici, bilo na velikom platnu.

Hvaljeni nastavak 'T2 Trainspotting', s originalnom glumačkom postavom, izašao je 2017. Filmski nastavci znaju biti zeznuti. Što je vama bilo važno postići u vašemu i možemo li očekivati treći dio filmske priče o Rentonu i društvu?

Mislim da smo htjeli napraviti film koji će generaciji 'Trainspottinga' ponuditi zrcalo. Da smo to napravili kad je tek izašao 'Porno', bile bi to opet lude avanture još uvijek mladih dečki i postalo bi franšizom. Ali to nam ne bi bilo zanimljivo na način na koji nam je bilo zanimljivo raditi na 'Trainspottingu 2'. Ne vjerujem da će biti trećeg filma. Trebali bismo stati kad nam dobro ide!

Trenutno radite na adaptaciji romana iz 2008., 'Crime'. Glavnu ulogu detektiva Lennoxa dobio je glumac Dougray Scott. Kako je došlo do te suradnje i kako napreduje scenarij?

Do suradnje s Dougrayom došlo je nakon što smo se slučajno sreli na utakmici Hiberniana (i pisac i glumac veliki su obožavatelji ovog nogometnog kluba iz Edinburgha, op.a.). Jako su mu se svidjeli knjiga i lik Raya Lennoxa. Vrlo sam sretan što imamo odlične partnere kao producente, a scenarij napreduje i ide nam bolje nego dobro.

Još jedna suradnja koju ste najavili prije nekoliko mjeseci ona je s Bretom Eastonom Ellisom, autorom 'Američkog psiha'. Trebali ste raditi na seriji 'Američki tabloid' o, kako joj ime kaže, američkoj tabloidnoj kulturi. Kako stojite s tim projektom?

'Američki tabloid' zapeo je nažalost na pravnim pitanjima, ali je mene i Breta potaknuo da vidimo kako bi izgledalo kada bismo radili skupa. Tako da sada razmatramo drugi zajednički projekt. Još je međutim rano govoriti o njemu.

Trenutno boravite u Ujedinjenom Kraljevstvu, ali dug niz godina živjeli ste u SAD-u i redovito ga posjećujete. Kako doživljavate ovaj predizborni period, sučeljavanja Trumpa i Bidena? Kakav ishod predsjedničkih izbora predviđate?

I Trump i Biden su izmoždene stare vreće smeća koje predstavljaju prevladanu dominaciju čuvara bijele imperijalne elite. Istinski je sramotno to što smo dopustili da se dogodi takva glupost. Naši vladajući sustavi dizajnirani su za neka druga vremena i korumpirani su novcem u tolikoj mjeri da se to više ne može spasiti. Kako se stvari mijenjaju, tako se pokazuju sve manje bitnima. Nikoga zapravo nije briga za njih, sveli su se na stalno rastapajući show frikova. Predviđam da će Trump izgubiti glasove, ali ostati na položaju.

Mnogi su ipak iznenađeni političkim usponom Donalda Trumpa, slično kao i Borisa Johnsona u Britaniji. Što biste im rekli, zašto su ovakvi likovi dospjeli tako visoko u političkoj areni?

Politička arena je ništa. Sustav je toliko kompromitiran novcem da je sada uloga države da služi privatnom sektoru, dakle korporacijama. Trump i Johnson su glupe marionete opsjednute narcističkom žudnjom za moći koja služi samo samoj sebi. Prema tome, savršeni su za uloge klaunova koji odvraćaju pažnju. Oni su prigušeni autokrati na raspadajućem Zapadu, na kojemu su elite umorne od demokracije, a vodeći lobisti samo žele biti novi kineski politbiro.

Neko ste vrijeme na Sveučilištu Columbia u Chicagu podučavali kreativno pisanje. Što biste danas savjetovali mladima koji žele biti pisci?

Najbolje što pisac može napraviti jest da piše. Važno je dakle raditi ono za što redovito nalazimo genijalne izlike da ne radimo. Rekao bih i da je bitno izlaziti, putovati, živjeti malo. I puno se drogirati, puno se seksati. Živite zabavan život. Inspiracija će slijediti.