Ovih dana na Netflixu je osvanula serija u šest epizoda o jednom od najvećih vozača u povijesti Formule 1, Ayrtonu Senni. Pogledali smo je i istražili njene vrline, ali i mane
Ayrton Senna nije bio običan vozač Formule 1. Čak nije bio ni običan šampion. Karizmatični Brazilac osvojio je 'samo' tri naslova prvaka svijeta i u povijesti oktanskog sporta bilo je puno velikih vozača koji su uzeli više titula. Međutim Senna je bio drugačiji. Toliko poseban da se u raspravama o najvećem svih vremena nikad kao argument ne uzima broj pehara.
Već za života bio je legenda, veći od života, a njegova nikad razjašnjena tragična smrt u prokletom zavoju Tamburello 1. svibnja 1994. tijekom najgoreg vikenda u povijesti Formule (strašna nesreća Rubensa Barrichella i pogibija austrijskog vozača Rolanda Ratzenbergera u kvalifikacijama za Veliku nagradu San Marina) pretvorila ga je u mitsku figuru ne samo Formule, već sporta općenito.
Tijekom karijere bio je sinonim za brzinu, strast i neustrašivost, a nakon tragedije postao je polubožanstvo čiji je veličanstven sprovod u Sao Paolu na neki način predstavljao neslužbenu kanonizaciju.
Povratak 'kišnog čovjeka' na ekrane 14 godina nakon remek-djela Asifa Kapadije
Život, karijera i smrt 'Kišnog čovjeka' 2010. prikazani su prvi put u fantastičnom i višestruko nagrađivanom filmu 'Senna' ponajboljeg svjetskog redatelja dokumentarnih filmova Asifa Kapadije, a ovih dana na platformu Netflix stigla je i šestodijelna serija brazilskog redateljskog dvojca Vicentea Amorima i Julije Rezende.
Kako je obitelj Senna aktivno sudjelovala u produkciji serije, ne čudi to da su autori imali ogroman budžet od čak 170 milijuna eura da bi prikazali svoju viziju brazilske ikone. Zaista, ona je vizualno moćna, estetski gotovo pa savršena, nije se štedjelo ni na čemu i sasvim je logično da je samo dva tjedna nakon početka prikazivanja postala svjetski hit i zaradila visoke ocjene gledatelja.
'Senna' nas uvlači u svijet Formule 1 osamdesetih i devedesetih godina, u zlatno doba tog sporta, kada su vozači bili istinski gladijatori, a staze veličanstvene i opasne arene u kojima se pisala povijest.
Mlad i dosad široj javnosti nepoznat brazilski glumac Gabriel Leone u ulozi Senne donosi energiju i karizmu koja podsjeća na original i on je sa svoje strane napravio jako dobar posao. Problem je taj što nismo sigurni da su redatelji preko njega uspjeli dočarati svu složenost čovjeka koji je u istom trenutku bio najveći filozof brzine, rođeni šampion, nacionalni heroj, humanitarac, ali i izuzetno kompleksna ličnost s tisuću vrlina, a i mana.
Kako smo već spomenuli, obitelj Senna sudjelovala je u stvaranju serije i možemo razumjeti to da su željeli prešutjeti ili površno obraditi svaku situaciju u kojoj bi postojala i najmanja opasnost od skidanja božanstvene aureole s glave sveca Ayrtona. Naravno, to je njihovo pravo, ali selektivan pristup biografiji jednog od najvažnijih ljudi 20. stoljeća dovodi u sumnju ispravnu percepciju onoga što gledamo. No o tome ćemo nešto kasnije.
Produkcija fantastična, a scene utrka bolje nego ikad igdje
Već prva epizoda uvlači nas u priču zavodljivom energijom. Od najranijeg djetinjstva, kad se maleni Ayrton zarazio i postao opsjednut brzinom, do skromnih početaka na karting stazama u Brazilu, preko muka dokazivanja u Formuli 3 i Formuli Ford u Engleskoj, pa sve do blještavila svjetskih utrka, serija korektno balansira između adrenalinskog intenziteta najopasnijeg sporta na svijetu i ljudskosti što se krije iza kaciga modernih ratnika u bolidima.
Scene utrka izvedene su toliko vjerno i dramatično da smo gledajući ih imali osjećaj da sjedimo u kokpitu uz Brazilca i proživljavamo sve patnje nemilosrdnih utrka s njim. Osjećamo kako nam, baš kao i Senni, ruke krvare, kako nam tlak divlja, kako upadamo u hipnotičko stanje izazvano nepodnošljivom brzinom. I da, plašimo se. Jer je osjećaj jako čudan. Neprirodan. S te strane, autori su i više nego dobro obavili zadatak.
Kamere hvataju svaki detalj kaosa na stazi, osjećamo svaki oštar zavoj, svaku okuku i ravninu i osobno se ne sjećam da je itko ikad u igranoj varijanti vjernije prikazao kako izgleda ovaj sport iz najbliže perspektive samih protagonista. Možda smo nešto najbliže ovakvim scenama vidjeli jedino u odličnom filmu 'Ford v Ferrari' (2019.) s Christianom Baleom i Mattom Damonom u glavnim ulogama, ali ipak smo dojma da je serija 'Senna', barem u tom aspektu, na nešto višoj razini.
Frapantna sličnost glumaca sa stvarnim likovima
Kasting je zanimljiv. Autori su pazili na to da glumci, barem oni najvažniji, budu fizički što sličniji osobama iz Sennina života. Osim njega samog, treba pohvaliti odabir brazilske glumice Pamele Tome, nevjerojatno slične Xuxi Meneghel, u to doba najpopularnijoj brazilskoj TV voditeljici i, barem prema onome što smo vidjeli u seriji, najvećoj Senninoj ljubavi.
Njemački glumac Johannes Heinrichs slika je i prilika legendarnog Austrijanca Nikija Laude, Francuz Matt Mella jako je sličan sunarodnjaku Alainu Prostu, a daleko je najupečatljiviji Leon Ockenden, engleski glumac koji impresivno tumači Jamesa Hunta, najvećeg plejboja Formule 1, bivšeg šampiona i stručnog komentatora koji je neskriveno volio Brazilca.
Serija dosta vjerno prati sve važnije događaje iz Sennine karijere. Od čuvene utrke u Monte Carlu 1984., kad je s bolidom slabašnog Tolemana po pravom potopu napravio čudo i stigao do drugog mjesta (trebao je i do prvog, ali prvi čovjek FIA-e Jean-Marie Balestre odlučio je prekinuti utrku nekoliko krugova prije kraja kako bi, barem tako vidimo u seriji, pobijedio njegov miljenik Prost) sve do tužne nedjelje u Imoli 1. svibnja 1994.
Jako je interesantno obrađena slavna utrka u Monte Carlu 1988. Senna i Prost tada su bili pobjednički tandem McLarena, a na svojoj omiljenoj stazi Brazilac je vozio kao u transu. Zapravo, kako je kasnije sam pričao, bio je u nekoj vrsti religijskog zanosa i nije čuo ili nije želio čuti upute šefa tima Rona Dennisa da uspori jer je već osigurao pobjedu. Želio je... Hm, tko zna što je želio, ali znamo da je upropastio sigurnu pobjedu tako što je pri nenormalnoj brzini izletio sa staze.
'Nije me htio pobijediti. Želio me poniziti. Želio je pobijediti da bude čitav krug brži od mene. Želio je svima pokazati da je puno bolji od mene. To je bila njegova najveća slabost', nakon te utrke rekao je Prost, a on je uzeo ponuđeno i pobijedio. Senna je kasnije tvrdio da nije želio osramotiti Prosta, već da je imao viziju te da ga je na neki način sam Bog vodio kroz to divljanje ulicama Monte Carla.
Najveće rivalstvo u povijesti Formule 1 najveći je problem serije
Od tog dana započeo je pravi rat između dvojice najboljih vozača na svijetu, a tu dolazimo do najvećeg problema ove serije. Autori su pazili na to da se ignorira ili barem ublaži svaki detalj koji bi na bilo koji način bacio čak i samo sumnju na bezgrešnost Brazilca. Senna je bio veličanstven vozač, što nitko nikad nije niti će dovesti u pitanje, no neosporna je i činjenica da je bio ekstremno tvrdoglav i da je kroz čitavu svoju karijeru i sebe i druge dovodio u opasnost vodeći bitke i s rivalima, ali i sam sa sobom te sa svojim bolidima.
Naravno da u seriji ne vidimo intervju koji je s njim vodio legendarni Škot Jackie Stewart, trostruki svjetski prvak i jedan od najvećih svih vremena, u kojem ga je pitao kako tumači to da je imao više sudara na stazi od bilo kojeg vozača u povijesti. Senna je bio šokiran i iznenađen pitanjem pa je izbjegao odgovor tako da je počeo nabrajati sva svoja postignuća. Ali nije objasnio zašto.
Kad ga je Prost u ključnoj utrci za naslov 1989. izgurao sa staze na Velikoj utrci Japana u Suzuki, Senna se vratio na stazu i pobijedio, ali učinio je to, prema tadašnjim pravilima, na nedopušten način i ostao bez titule. Podivljao je i napao i Prosta i Balestrea, sve koje je mogao, tvrdeći da se cijelu karijeru, još od ranih dana u kartingu, borio s nepravdom i politikom. I da mu je dosta toga te da će od tog dana sve biti po njegovom. Senna je optuživao čitav svijet da se urotio protiv njega dok je Francuz imao posve drugačije viđenje situacije. Ono koje nismo vidjeli u seriji, a prilično zanimljivo daje uvid u karakter i prirodu Brazilca.
'Ayrton ima velik problem. Misli da ne može poginuti jer vjeruje u Boga. To je ogroman problem i za njega, ali i za sve ostale vozače.'
Iduće godine dogodila se slična situacija na istoj stazi, samo s drugačijim ishodom. Senni je za naslov trebalo da Prost ostane bez bodova. Dogodio se sudar, oba su vozača ispala iz utrke i druga titula otišla je u Brazil.
'Želio sam ga udariti u lice, ali nisam jer mi se sve to gadilo. On mi se gadi', rekao je Prost nakon kontroverzne utrke. Naravno, ni toga nije bilo u seriji.
Jednostran, crno-bijeli pristup rivalstvu s Prostom stvorio je narativ u kojem vidimo Francuza kao dosadnog, sterilnog i bezličnog, uvijek čangrizavog čovječuljka kojem svemogući i tašti Balestre stalno pomaže jer iz nekog razloga (koji ovdje ne vidimo) očito mrzi Sennu. Vjerojatno najveće rivalstvo u povijesti Formule 1 svedeno je na to da gledamo Prosta kao jednodimenzionalnog antagonista, što nikako ne odgovara stvarnoj dinamici odnosa dvojice majstora.
Točno je to da je njihov sukob bio 'rat dvaju svjetova', borba dva sasvim oprečna pristupa sportu. S jedne strane smo imali strast i luđačku neustrašivost Senne, a s druge metodičnost 'Profesora' Prosta. Jedan je vozač u svakoj utrci želio pobijediti i tjerao je bolide preko ruba, drugi je makijavelistički pristupao vožnjama i ako mu je za naslov bilo potrebno peto mjesto, ne bi se ni trudio biti bolji od toga. Jednome su utrke bile život, drugome samo posao.
Odnos Senne i Prosta davao je tisuće mogućnosti da serija bude za nekoliko kopalja bolja, ali to se nije dogodilo
Maksimalna suprotnost njihovih karaktera davala je fantastičan potencijal te je serija mogla na temelju toga dobiti puno dublju dimenziju. Nažalost, ta je prilika propuštena. I zato je prilično nejasno kako je došlo do velikog pomirenja - kad Senna pred pogibiju pita Prosta za savjet što da napravi po pitanju sigurnosti vozača, a ovaj mu odgovara da jedino on ima moć predvoditi ih u borbi s birokracijom Formule 1.
Također, Prost je postao jedan od voditelja zaklade koju je nakon Sennine smrti pokrenula njegova sestra Viviane za pomoć siromašnoj djeci Brazila. Kao da smo prespavali period između onoga 'gadi mi se, želio sam ga udariti' do toga da Prost dobije neviđenu čast od obitelji svog arhetipskog neprijatelja.
Od prve epizode shvatili smo da Senna ima samo jednu želju, a to je biti najbrži čovjek na svijetu. Sve ostalo bilo mu je nevažno. Privatni život, obitelj, odnosi s kolegama, s timom... Bilo što. Bitna je bila samo želja za pobjeđivanjem. U redu, ali zbog čega?
Što ga je to točno pokretalo u njegovoj misiji? Što ga je guralo, tjeralo da pleše po rubu života i smrti samo da bi bio najbrži? Otkud ta apsurdna fokusiranost i religijska posvećenost? U seriji od šest epizoda autori su imali prostora i vremena posvetiti se tom segmentu i istražiti ga. Da jesu, sigurno bismo dobili puno zanimljiviji uvid u karakter našeg junaka. Ovako je ostala praznina i možemo samo nagađati tko su bili ti demoni koji su ga gonili čitavu karijeru i na koncu odveli u smrt.
Serija je zanimljiva i zabavna, ali je propuštena velika prilika da bude vrhunska
Iako nudi spektakularne prikaze utrka i nostalgičan povratak u zlatno doba Formule 1, ostaje osjećaj da je serija propustila dublje zaroniti u psihološki profil te privatni život čovjeka koji je bio enigma i inspiracija milijunima. A nije da se nije imalo prilike za to. Jer ovo što je obrađeno - nije bilo dovoljno.
Onima koji traže površan pregled života genija serija 'Senna' bit će sjajna. No za istinske ljubitelje, one koji žele sasvim razumjeti što ga je pokretalo, ovaj uradak ostavlja prostor za dublje istraživanje. Zato za sve koji žele više znati o Senni izvan staze postoji već spomenuti dokumentarac Asifa Kapadije (također ga se može pogledati na Netflixu), a on na superioran način postiže upravo ono što fali ovoj seriji – autentičan i dublji uvid u život jednog od najvećih, ali i najmisterioznijih sportaša koji su ikad živjeli.
Netflixova serija, iako je produkcijski impresivna i na trenutke odlična i zabavna, ne uspijeva postići istu razinu emocionalne snage kao Kapadijino remek-djelo. Ni izbliza.