Ukrajinski PEN centar objavio je na svojim stranicama listu poginulih umjetnika koji su stradali otkako je započela ruska agresija na tu zemlju (lista se neprestano apdejta). Među poginulim i smaknutim umjetnicima nalaze se imena zaslužnih baletana, dirigenata, redatelja, pjesnika, pisaca, restauratora i profesora. Neki su od njih u godini početka ruske agresije bili na vrhuncima svojih karijera, neki su bili sasvim mladi umjetnici u nastajanju, dok su mnogi bili iskusni kulturno-umjetnički djelatnici koji su svojim radom nosili kulturu čitave zemlje.

U nastavku prenosimo njihova imena, jedinice, datume i mjesta smrti te načine pogibije.

Dana 22. prosinca objavljeno je da je poginuo Oleksandr Snihurovskyi, glumac kijevskog kazališta Crni kvadrat (Black Square theater). Stradao je na bojišnici u blizini Bakhmuta. Dugo je živio u Kaliforniji, ali se vratio u Ukrajinu nakon početka ruske agresije. Oleksandr Snihurovskyi po dolasku u rodnu zemlju prvo je postao dragovoljac, a kasnije i vojnik.

Ukrajinski filmski redatelj Oleh Bobalo-Yaremchuk poginuo je 20. prosinca na bojišnici, također kod Bakhmuta. Bio je zapovjednik prvog minobacačkog voda i borio se s 23. bojnom. Oleh Bobalo-Yaremchuk rođen je u Lavovu, a režirao je brojne televizijske filmove, reklame, TV projekte te je bio i autor igrano-dokumentarnog filma o Ukrajini "Heart of the Universe" i filma "Ukrainian Cinema: Becoming" (2021).

Dana 19. prosinca ubijen je i Serhiy Shkvarchenko, nositelj priznanja za zaslužnog umjetnika Ukrajine i slavni plesač Ukrajinskog nacionalnog folklornog ansambla Pavla Virskog. Stradao je tijekom minobacačkog granatiranja na bojišnici, a branio je Ukrajinu u redovima Oružanih snaga.

Dana 7. prosinca život je, braneći Ukrajinu, izgubio i komičar i televizijski voditelj Yaroslav Harkavko. Bio je član poznatog ukrajinskog humorističnog kolektiva "League of Laughter", a odmah s početkom ruske agresije stupio je u redove Oružanih snaga Ukrajine.

Dana 29. studenog saznalo se da je tijekom ruske agresije na Ukrajinu stradao i povjesničar te profesor na Nacionalnom sveučilištu Ivan Ohienko Kamianets-Podilskyi, Vadym Stetsyuk. Mladi profesor ubijen je na bojišnici. Predavao je povijest i bio istraživač u Državnom povijesnom muzeju Kamianets-Podilskyi, a autor je više od 120 znanstvenih radova.

Dana 28. studenog DNK ekspertiza potvrdila je da je tijelo pronađeno u grobnici broj 319. u šumi kraj Izjuma tijelo ukrajinskog pisca Volodymyra Vakulenka. Vijest da je ukrajinski pisac, aktivist i volonter Volodymyr Vakulenko otet u blizini Izjuma u okupiranoj regiji Harkov, zajedno sa svojim sinom Vitalijem, prvi put se pojavila u travnju. Kasnije se saznalo da je Volodimirov sin pušten, ali ni njegovi rođaci ni prijatelji nisu mogli doći do njegovih roditelja u okupiranom selu Kapitolivka; stoga nisu bile dostupne informacije o tome gdje se čovjek nalazi. Vakulenkovi roditelji konačno su locirani u rujnu, nakon što su oružane snage Ukrajine oslobodile Izjum i njegova predgrađa od ruske okupacije. Tada se saznalo i da su ruski okupatori prvi put ušli u dom pisca Volodimira Vakulenka 22. ožujka. Obitelji su odmah oduzeti telefoni i dokumenti "na provjeru", a pregledana je i Vakulenkova literatura iz kućne biblioteke. Sljedećeg dana Rusi su odveli pisca i njegovog sina Vitalija, kojemu je dijagnosticiran autizam. Okupatori su Vakulenka skinuli kako bi mu pregledali tetovaže i izudarali ga. Sljedećeg dana Volodimiru i njegovom sinu dopušteno je da se vrate kući. Tada je Vakulenko odlučio zakopati svoj ratni dnevnik ispod trešnje u vrtu. Oko 11 sati 24. ožujka, autobus označen znakom Z dovezao se do kuće u kojoj je Volodymyr Vakulenko živio sa svojim sinom i ocem. Ruski agresori su ga strpali u autobus i odvezli u pravcu Izjuma. Nitko od Vakulenkove rodbine od tada ga nije vidio niti čuo za njega.

Dana 17. studenog saznalo se da je Serhiy Myronov, kijevski turistički vodič, aktivist, restaurator i autor bloga Vanishing Kyiv, ubijen na bojišnici. Prije ruske agresije na Ukrajinu on je o svom trošku obnavljao povijesna vrata i prozore na starim kijevskim kućama. Od početka ruske invazije, Serhiy je branio Kijev u sastavu 241. brigade teritorijalne obrane. Teško je ranjen na istoku Ukrajine, štiteći svoje suborce. Od zadobivenih rana preminuo je u bolnici.

Dana 15. studenog, 26-godišnji baletan Vadym Khlupianets ubijen je metkom neprijateljskog snajpera u blizini Bakhmuta. Rođen 4. lipnja 1996. u Donjecku, a napustio je taj grad 2014. Diplomirao je na Kijevskom koreografskom fakultetu, a 2015. počeo je raditi u Kijevskom nacionalnom akademskom operetnom kazalištu. Uživao je u sportu i igrao nogomet i šah. Na početku ruske invazije na Ukrajinu dobrovoljno se pridružio teritorijalnoj obrani, a potom i Legiji slobode Nacionalne garde Ukrajine. Prije no što je ubijen borio se na prvim crtama u Rubižnom, Severodonjecku, Lisičansku i Zajcevu.

18. listopada ukrajinski povjesničar Yurii Kostyk također je ubijen na bojišnici. Bio je student Nacionalnog sveučilišta Ivan Franko u Lavovu, a nakon završetka studija radio je na Nacionalnom medicinskom sveučilištu Danylo Halytsky u Lavovu. Predavao je povijest Ukrajine na engleskom jeziku za strane studente. Nakon toga je bio istraživač u Lavovskoj nacionalnoj znanstvenoj knjižnici Ukrajine nazvanoj po Vasiliju Stefanyku. Branio je Ukrajinu u Donjeckoj i Luganskoj regiji od 2014. godine, a bio je i zapovjednik satnije s činom satnika. Godine 2016. potpisao je ugovor s Oružanim snagama Ukrajine. U prosincu 2021. Yurii Kostyk je bio odlikovan i ordenom za "hrabrost, odanost ukrajinskom narodu i savjesno obavljanje dužnosti".

Dana 13. listopada pojavila se informacija da su ruski okupatori ustrijelili dirigenta Hersonske filharmonije Jurija Kerpatenka. Ubili su ga u vlastitoj kući u okupiranom Hersonu jer je odbio surađivati ​​s njima. Sve veze s njime bile su izgubljene još u rujnu. Jurij Kerpatenko bio je ukrajinski dirigent, harmonikaš i šef-dirigent Hersonskog glazbeno-dramskog kazališta nazvanog po Mikoli Kulišu.

Dana 5. listopada pojavila se i vijest o smrti cijenjenog povjesničara i arheologa Viacheslava Zaitseva na prvoj crti bojišnice u regiji Donetsk. Bio je voditelj odjela za informiranje i izdavaštvo Nacionalnog parka Khortytsia i zamjenik gradskog vijeća u Zaporižju u posljednja dva saziva. U ožujku 2014. Viacheslav je mobiliziran u redove Oružanih snaga Ukrajine. Branio je zračnu luku Donjeck, gdje je bilo zapaženo njegovo sudjelovanje u borbama u Južnom krugu i Debaljcevu. Dva puta je ranjen. Za vojne zasluge odlikovan je Ordenom za hrabrost III. stupnja.

Dana 12. rujna, 47-godišnji Oleksandr Shapoval, zaslužni umjetnik Ukrajine i baletni solist Nacionalne opere, poginuo je u bitci kod Majorska u Donjeckoj regiji. Nastupao je u predstavama "Carmen", "Juliju Cezaru" i drugima. 25. veljače pristupio je teritorijalnoj obrani, a potom je djelovao u minobacačkom vodu u redovima Oružanih snaga Ukrajine.

20. kolovoza ukrajinski glazbenik i vojnik Roman Barvinok-Skrypal poginuo je na bojišnici. U redove Oružanih snaga stupio je 2016., skrivajući zdravstvene probleme zbog kojih ranije nije bio mobiliziran. Bio je i ranjen u ožujku, no čim se oporavio vratio se na front. S vremena na vrijeme, pišu ukrajinski mediji, u rovovima bi - nakon što je pucao iz mitraljeza - uzeo svirati violinu. "Kad je svirao, bilo je trenutaka kad bi prestala paljba, jer su ga slušali i ukrajinski vojnici, ali i neprijatelji”, napisala je časnica Oružanih snaga Ukrajine, Olena Bilozerska, o Romanu nakon njegove pogibije. Prema nekim medijskim napisima, tijekom ruske agresije na Ukrajinu poginuo mu je i otac.

Dana 9. kolovoza pojavila se vijest i da je pjesnik i vojni službenik Artem Dovhopoly ubijen na prvoj crti bojišnice u regiji Donetsk. Do 13. veljače služio je po ugovoru u Službi državne granične straže Ukrajine. Artemov ugovor istekao je 11 dana prije krvave ruske invazije. Dobrovoljno se pridružio 58. brigadi koja je štitila istok Ukrajine, a imao je samo 28 godina.

Dana 28. srpnja u borbi s ruskim okupatorima poginuo je i autor himne Kolomijske 10. brdsko-jurišne brigade, zapovjednik voda, pjesnik Glib Babich. Bio je poznata javna ličnost, intelektualac i autor više od 500 pjesama, od kojih su mnoge bile i uglazbljene. Babichova zbirka poezije Pjesme i pjesme objavljena je 2021. Kao vojnik, prošao je pet godina rata i šest borbenih rotacija.

Dana 29. svibnja ukrajinsku je javnost zatekla i vijest da je Roman Zhuk, fotograf, snimatelj i aktivist za zaštitu okoliša iz Mukačeva, ubijen na prvoj crti bojišnice.

Dana 28. svibnja saznalo se i da je filmski pirotehničar i redatelj akcijskih scena Oleksandr Suvorov također poginuo braneći Ukrajinu.

Na dan 7. svibnja, Ilya Chernilevskyi, pjesnik, scenarist, glazbenik i prevoditelj ubijen je u području Avdiivka tijekom minobacačkog granatiranja neprijatelja. Otišao je na front kao dragovoljac, a 7. svibnja svaka veza s njim bila je izgubljena. Informacija o njegovoj smrti objavljena je 13. svibnja. Ilya Chernilevskyi bio je sin poznatog pjesnika, filmskog redatelja i člana ukrajinskog PEN-a Stanislava Chernilevskyija.

Dana 23. travnja, dvije mlade glumice iz lokalnog kazališta Concept (Concept Theater), Elizaveta Ochkur i Sonya Amelchikova, ubijene su tijekom agresorskog granatiranja stambenih četvrti Mariupolja. Obje su igrale Lucy u predstavi "Lav, vještica i ormar", temeljenoj na knjizi iz serijala "Kronike Narnije".

Dana 3. travnja redatelj Mantas Kvedaravičius ubijen je u okupiranom Mariupolju. Godine 2016. režirao je film "Mariupolis" o ratu u Donbasu,a premijera je bila održana 2016. na Međunarodnom filmskom festivalu u Berlinu. Mediji su nakon njegove pogibije pisali kako je nagrađivani redatelj stradao od ruske granate "dok je pokušavao napustiti Mariupolj". U intervjuu za Odessa Review iz 2016., redatelj je rekao da svojim filmaškim radom želi uhvatiti "kako obični ljudi nastavljaju sa svojim svakodnevnim životom samo nekoliko koraka od ratne zone, pucnjeva, eksplozija i smrti." Kada je godine 2022. započela ruska agresija na Ukrajinu, Mantas Kvedaravičius vratio se u Ukrajinu iz Ugande gdje je snimao igrani film. Odmah je otišao u Mariupolj, u srce rata, kako bi bio s ljudima koje je upoznao i snimio 2015. godine. Nakon njegove smrti, njegovi producenti i suradnici uložili su svu svoju snagu u sakupljanje njegovih posljednjih snimki. Rezultat je film "Mariupolis 2", koji s velikom snagom i osjetljivošću prikazuje život koji se nastavlja u tom razrušenom gradu usred rata, stalnog bombardiranja i stradavanja civila. Film je premijeru imao nedavno u Cannessu, a hrvatska publika ga je imala priliku pogledati tijekom posljednjeg zagrebačkog Human Rights Film Festivala.

Dana 6. ožujka 33-godišnji ukrajinski glumac i TV voditelj Pavlo (Pasha) Lee poginuo je braneći Irpin. Obrambenim snagama pridružio se 1. ožujka, a poginuo je, kako pišu ukrajinski mediji, spašavajući djecu tijekom evakuacije. Pavlo je prema istim napisima tijekom izvlačenja obukao pancirku na dijete koje je nosio, a tijekom akcije bio je smrtno ranjen. Pokopan je kao heroj u Vorokhti u Ivano-Frankivskoj regiji 18. ožujka. Kao voitelj, Lee je bio aktivan na ukrajinskom Dom kanalu, dok je kao glumac bio poznat po ulogama u mnogim ukrajinskim filmovima. Radio je i kao voice-over artist.

Čitavu listu poginulih ukrajinskih kulturnih radnika i umjetnika tijekom ruske agresije na tu zemlju pronađite na poveznici ukrajinskog PEN centra.