Njihova nova pjesma povest će vas na emotivno putovanje u neka bolja, prošla vremena djetinjstva kada je vaš osjećaj života bio energičniji i potentniji, dani su bili ispunjeni avanturama odrastanja, a ulice su pružale iskustvo otkrivanja novih svjetova. Svojim umjetničkim talentom pretvaranja očitog i činjeničnog u simbolično i emotivno, Rezerve će vas opet osvojiti na prvu ako im dopustite da vas zavedu i povedu svojim putevima u neke bolje svjetove na koje ste možda u buci svakodnevice zaboravili ili si ih niste ni dopustili sanjati. Bolji svijet postoji, a njega najčešće nalazimo u pjesmi, glazbi, idealiziranoj slici svijeta koja nam toliko treba. On je i okosnica ideje o kojoj Rezerve pjevaju.

Svoj put su počeli punk rock EP-om "Evo Rezerve" u vrijeme kada ovakvog glazbenog spoja punk rocka i popa u eteru nije bilo, odnosno nije ga se puštalo. U njemu su Rezerve uspjeli pomiriti zaklete punkere i mainstream. Nekoliko godina kasnije, izbacili su hvaljeni album "Ravno u Zamku" hrabro koketirajući s pop-om koristeći pop elemente kao dodatan začin u svrhu himničnosti i radiofoničnosti. Bunt i stav zakletih individualaca sa svojom definicijom svijeta, Rezervama daje pravo da se i dalje “prodaju” pod punk bend, no „na njih“ ne morate nužno plesati pogo. Dapače, riječ je o veselom ritmu koji će pozitivom obojati svaki sivi dan. Razgovarali smo s bendom i saznali sve što o njima morate znati.

Koja je ideja posljednjeg singla "Podstanar"? Što njime želite poručiti publici?

- Podstanar je posveta nekim našim ulicama i igralištima na kojima smo odrasli, ali i ljudima uz koje ih vežemo. Umjesto “čovjek je čovjeku vuk”, kod nas je "čovjek čovjeku podstanar". Podstanar si stalno: u vrtiću, u školi, na cesti, u društvu. Realno, nigdje se ne zadržavaš stalno, a onda tvoje mjesto preuzme netko drugi. I to je totalno u redu. Ipak, ostaviš ono malo prašine kao Petar Pan – da se možeš barem nakratko vratiti u neki prošli svijet, makar u mašti. Pjesma je inspirirana i genijalnom “Moja Milena” u kojoj dotična “miriše na jabuke, živi ko podstanar..”, pa i ona govori o nostalgiji za nekim vremenom, nekom generacijom. Osim nas i Tutića, podstanarstvo je opjevao i Arsen, pa nam se čini da smo u dobrom društvu.

Kao i uvijek, Rezerve se predstavljaju u zanimljivom vizualnom ruhu, o čemu govori spot i kako je nastao?

- Redatelj je bio Milan Latković. Trudimo se da stvari zvuče i izgledaju dobro. Latkovićev posao je ovo drugo, a on ima neki poseban talent da razumije naše ideje pa onda stvori “mini svijetove” u kojima mi živimo tih tri i po’ minute, koliko otprilike traju naše pjesme. Dovoljno je to bilo i ovaj put, za podsjetiti se kako su na ulicama bile dobre zezancije. Spot je priča o jednom bijelom zecu za kojeg odrasli ne vjeruju da postoji. Snimali smo ga u Splitu, a na njemu je radila genijalna ekipa iz Kazališta PlayDrama za koje smo sigurni da ih čeka fantastična karijera. Kad pogledate spot, bit će i vama jasno zašto to mislimo.

Planirate li novi album i kada ga možemo očekivati?

- Na albumu radimo, pa imamo i radni naslov. Kad imaš naslov, lakše je dalje, a ovo je već drugi singl sa tog remek djela kojeg ćemo izbaciti u 2023. Čekali smo da prođu virusi, dvadeset treća je ta godina!

Nova ste postava benda, na kojim greškama iz prošlosti ste nešto naučili i kako danas funkcionirate kao bend?

- Nismo ni imali grešaka u prošlosti, zato i nismo nešto posebno naučili. Svi ljudi koji su sada u Rezervama – tu su s razlogom, a i svi koji su bili ranije – bili su tu s razlogom. Bez naših starih kolega, ovakav bend ne bi ni nastao, a bez sadašnjih ne bi preživio. Sve radimo više kao entitet Rezerve, nego kao pojedinci, zato valjda i sviramo još uvijek.

Čime se Rezerve bave kada ne sviraju?

- Rezerve se bave analizama glazbenih uradaka trećih strana, znanstvenim istraživanjima utjecanja nitro laka na zvuk gitare, ali i drugim inženjerskim poslovima u struci. Imamo i jednu fakultetsku diplomu, te nekoliko uličnih.Ima tu svakakvih profila: dirigenata, profesora, većinom u prosvjeti radimo.

Koliko je važno da su glazbenici u svom radu društveno angažirani i što su po vama problemi vremena s kojima se naše društvo danas susreće?

- Društvena angažiranost je širok pojam, a u glazbi kao i u drugim umjetnostima, to ovisi o samom autoru i načinu na koji on sebe percipira ili “prodaje”. Društvena angažiranost je i kada pokupiš iza svog psa, daruješ krv, propustiš nekog starijeg na blagajni, ili pomogneš susjedu izbacit šut. Dobro, ne treba uvijek propustit starije na blagajni jer se njima ne žuri, ali im se možeš ustat i prepustit stolicu u kladionici. To je bolje nego pjevati o tome, male konkretne stvari više doprinose zajednici. Cijeli rokenrol izgleda da je bio neki angažman, ali ako ćemo realno: sve prave pjesme su ljubavne. Ljubav u svakom smislu je društvena angažiranost. Problemi društva su nedostatak ljubavi, sve drugo se veže na to ili proizlazi iz toga.

Postoji li filozofija Rezervi kojom se vodite u osobnim, ali i profesionalnim životima?

- Filozofija Rezervi može biti posljednja rečenica iz prethodnog pitanja, ali ne postoji neka univerzalna definicija ili furka. Tu je pet glava, i kad kliknemo na nešto – imamo pjesmu. Rokenrol je zabava, a svaka zabava mora bit dobra da bi je se sjećali. Kad krenemo filozofirati, obično to ne završi ničim dobrim.

Vaš predzadnji spot "Sve u sol" komentirao je i rat na svoj umjetnički način, kako se nosite s izazovima vremena i što mislite o trenutku u vremenu u kojem se nalazimo?

- U tom spotu je na TV mogao biti reality show, vijesti ili nešto treće što nam neda da se fokusiramo na važnije stvari, kao npr. na tu dosadnu ljubav. Rat je suprotno od ljubav, pa zato ta paralela. Mi nismo hipici, možda pacifisti, ali ne bavimo se stvarima o kojima ne znamo ništa. Vjerojatno svako vrijeme nosi svoje, a drugo osim ovoga nismo iskusili iz prve ruke, pa ne znamo koliko je izazovnije danas u odnosu na npr. srednji vijek. Vjerojatno je samo tehnologija drugačija.

Jedan ste od rijetkih rock bendova iz Dalmacije, što se događa s rock scenom juga i kako tu scenu bolje podržati?

- O kolegama sve najgore. Šalimo se, naravno. Ima u Dalmaciji gomila vrhunskih bendova i autora. Dalmacija je perpetuum mobile kad je riječ o glazbi, samo rokenrol ovdje opterete neki egzistencijalni problemi, kao npr. turistička sezona i branje maslina. Na nekim terasama hotela tu možeš čuti bendove koji zvuče bolje od onih na TV, ali možda im to pojede entuzijazam. Od rokenrola živi 11 ljudi, a upisat se među njih je teško kao i upis na Akademiju: moraš biti ili genijalan ili strašno uporan. Scena postoji, a može rasti samo ako za nju postoji stage (bina) i publika. Bez publike i struje, nema rokenrola.

Kako komentirate poziciju rock glazbe u mainstream medijima i koliko je jednostavno/teško rockerima doći do publike danas?

- Jednako je teško kao i mladom slikaru ili kuharu da se istakne. Ne mora uopće biti riječ o umjetnosti, ali mi smo ispali u medije prvi put kad smo napravili punk EP, prve nagrade osvojili dvominutnim punk pjesmama, a s njima dobili i izdavački ugovor. To je nekima izgledalo kao da smo na vegetarijanskom sajmu otvorili pečenjarnicu. Ali evo, mi smo rok bend i vi pišete o nama. To govori o prostoru i publici koja postoji, a ne o nama koji smo genijalni. Zašto bi uopće bilo lako? U najplodnijim fazama rock glazbe, kada je ona bila mainstream, propalo je gomila fantastičnih bendova. Opstali su Stonesi i Zdravko Čolić, tako ćemo i mi opstat i izbacit ćemo i drugi i treći album.