Mladi i talentirani pulski glumac Vedran Živolić (1986.), iza sebe već ima impozantan niz uloga ('Dum Marinu u pohode', 'Park Bothe Straussa', 'Zločestobija Marijane Nole', 'Kaligula', 'Neboder', 'Pitanje časti', 'Koko u Parizu', 'Gulliverova putovanja', 'Garaža'), a zadnje ostvarenje je lik Mukija, mladog pripadnika 'izgubljene' poslijeratne generacije u drami 'Snajper' Damira Karakaša u režiji Franke Perković. Riječ je o komornoj drami sa samo tri lika, od kojih jedan ima snajper i plan kako ga upotrijebiti, drugi tijekom komada otkriva da ipak nije baš potpuno razočaran i pasivan, a povezuje ih trudna djevojka s odgovornošću koja nadilazi njihove.

'Lik koji igram u predstavi zove se Muki, zanesen je idejom o životu u Parizu i odlasku iz ove nesretne države kako bi našao sreću vani. Nezadovoljan je stanjem u zemlji, korupcijom, gubljenjem ideala', kazao je u intervjuu Živolić

'Izgubljenost i beznađe u Hrvatskoj najviše primjećujem dok se vozim tramvajem ili kad hodam ulicom pa vidim mlade ljude pune života, sretne, u razgovoru kako vjeruju u neke stvari, ideale, koji nama starijima, izazivaju neku vrstu nelagode, postali su nam strani. To je taj problem, nesvijest o pravoj situaciji, bavljenje krivim stvarima koje smo trebali negdje zakopati, trebali smo se riješiti bremena naših očeva, djedova, da to ostane za nama, upitati se zašto to još postoji, zašto ne možemo biti slobodni ljudi?

PTSP je bio tabu teme našeg društva. U ovoj predstavi govorimo o PTSP-u djece branitelja, što je prvi slučaj u našem dramskom pismu da se tom temom netko bavi. Institucije se trebaju baviti tim problemom, kako naučiti mlade ljude da se s time nose i kako ih naučiti da vole a ne mrze. Kako izbrisati sve strahove i bijes koji nosimo u sebi? Otpustiti ga i biti mirni, slobodni, opet disati, živjeti i voljeti', zaključio je.

S glumcem smo razgovarali o ulozi umjetnika u formiranju društvene svijesti, glumačkim izazovima, interesima te glumi u ozloglašenim - sapunicama.