Svake večeri kada počnem sa šaltanjem kanala na daljinskom, RTL 2 učini mi se kao jedna od najboljih domaćih opcija za razonodu prije spavanja. Nije ni čudo, jer kada nakon zgrčenih faca političara u raznim informativnim emisijama, ukočenih staklastih pogleda novinara koji iz više i ne pokušavaju izvući ijednu korisnu riječ te uz par šarenih kadrova kakve nove domaće trakavice spaziš vesele Leonarda, Penny, Sheldona i ostale budaletine klasičnog američkog sitcoma, malo ti bude lakše pri srcu. Negdje postoji ljepši i zabavniji život, prošapće ti eskapist iz optimističnog dijela mozga i 'samo zabava' na izdanku jednog od dva domaća komercijalna kanala s nacionalnom koncesijom snažno te privuče svojim umirujućim učinkom. Dođi i zabavljaj se, govori ti. Zaboravi na sve važne stvari kojima bi se trebala baviti. I iako je upravo to - upravo taj efekt kojim te odvlači u šareniji, drugačiji svijet, sa zanimljivijim, šarolikijim ljudima, upravo taj medijski sedativ zbog kojega onda zaspeš sa smiješkom na usnicama u nepravednom svijetu - ono zbog čega društveno osviješteni kritičari preziru televiziju, taj je zov neodoljiv. Sigurna sam da nisam jedina i da mnogi drugi gledatelji vole gledati upravo takve kanale prije spavanja.

Problem je jedino u tome što RTL 2 nije baš sasvim takav kanal. Često ga odabirem kada gledam televiziju, a ne DVD-ove ili streaming, ali gotovo jednako toliko često dobijem poriv da one koji sastavljaju sadržaj na njemu upitam: 'Dobro, ljudi, jesu li vama baš svi u glavi doma?' Teško je, naime, neke dijelove programa RTL-a 2 protumačiti bilo kako drugačije osim malo težim psihičkim poremećajem ili stavom: 'Ma, deri bilo što, šareno - budali drago!' A iako šareno doista jest budali drago i iako nas većina koji gledamo RTL 2 taj kanal odabire zbog umirujuće zabave i bezumnog šarenila, postoje neke granice preko kojih to ipak počinje izgledati kao pokolj u provincijskom cirkusu.

Evo, primjerice te neprekidne cikličke reprize jedne te iste serije. Samo po sebi, to možda i nije tako strašno loše - iako je i meni, kao i većini gledateljstva, bilo nevjerojatno i bizarno kada se prvi put ukazalo na domaćim ekranima s 'matičnim' RTL-om i njihovim podnevnim neprekidnim reprizama 'Roseanne' i 'Korak po korak'. S vremenom smo svi na to nekako navikli - oni kritičari odozgo rekli bi da smo svi s vremenom otupjeli i pristali na to da nas se drogira poznatim veselicama (i vjerojatno bi bili u pravu) - i s vremenom smo nekako prihvatili da je takav sistem prihvatljiv jer onda možeš, kad ne znaš što bi sa sobom ili ne možeš spavati, okrenuti taj kanal i uhvatit ćeš ili neku dobro poznatu epizodu dragog ti sitcoma ili možda čak uhvatiti neku koja ti je promakla, a možeš i odlučiti baš sad ovaj put ogledati cijelu petu sezonu jer to nisam skinuo na torrentima. No, RTL-ovci i tu uspijevaju izvesti krivine koje vjernoga gledatelja stiltaju i bude iz ugodne sedacije poznatom zabavom.

Za početak, tu je ona blesava fora da emitiraju jednu epizodu iz sedme, pa onda jednu epizodu iz prve sezone 'Dva i pol muškarca'. Pridrijemaš malo uz epizodu u kojoj je Jon Cryjer već napola ćelav, a kad se za desetak minuta probudiš - eto ti ga s punom glavom grive, a Jake je odjednom iz tinejdžera retardirao u desetogodišnje dijete. Charlie se, dakako, ne mijenja - on je konzerviran kao višnje u rakiji. Zatim je tu još jedna debilna fora, koju su nedavno izveli sa serijom 'Will i Grace'. Ako već nešto ciklički repriziraš, ajde onda lijepo to odrepriziraj do kraja ili barem do kraja neke sezone. Ne. RTL-ovci to izvode po sistemu: ovo ćemo dok nam ne uleti nešto bolje, pa su tako Will i Grace otišli u bespuća povijesne zbiljnosti na pola neke sezone zato što su ovi mudraci nabavili prava za reprizu 'Dextera' i neke idiotske serije sa Stevenom Segalom.

A kad smo već kod idiotskih serija, bolje da i ne započinjem o tome što se događa kada blok sitcomova mine, u kasnim noćnim satima. Svatko tko je ikada zaspao gledajući 'Willa i Grace' na RTL-u 2 i probudio se kojih pola sata-sat kasnije, zna o kakvom horroru govorim. Obično te iz sna prene Timbaland ft. One Republic s pjesmom 'Apologize', valjda jedinom pjesmom za koju su prava otkupili producenti trash-serije 'Krv nije voda' (u kojoj ta pjesma gotovo neprekidno svira, i to u SVIM epizodama), a zatim začuješ teatralno vikanje naturščika u nekoj epizodi gdje roditelji svojoj kćeri pripremaju iznenadno vjenčanje za čovjeka kojeg ova ne želi ili se događa neka druga, posve neuvjerljiva stvar za naše podneblje, ali su je scenaristi preveli s njemačkog zato što se dogodila nekoj Hildegard u Švarcvaldu, Švarckopfu ili tako već nekom Švarcšvapskom selu. Srcedrapateljne obiteljske drame zatim mijenja ekipa iz 'K.T. 2', gdje legendarni gologlavi inspektor i njegova škvadra postavljaju nove standarde glume primjerene Kulturno-umjetničkom društvu 'Koji je ovo kukurijek?', a da sve završi u nešto smirenijem, ali dovoljno dramatičnom tonu brine se stalna trojka iz 'Sudnice', još jedne RTL-ove licencne serije koja je glumačku ekipu skupljala po zavodu za zapošljavanje. 

Ostane li vam kojim slučajem televizor uključen do jutra, bit ćete počašćeni istim tim epizodama najgoreg domaćeg naturščik-trasha, tko zna kojom reprizom 'Zabranjene ljubavi', reklamama za posuđe, madrace, posebnu obuću i setove noževa s kojima si odmah možete iskopat oči jer ako ste naumili neprekidno gledati RTL-ovu 'samo zabavu', bit će vam bolje tako.

I sad, čovjek se mora zapitati čime oni to nas smatraju. Stotinu puta sam se u člancima ljutila na HTV i njihovu noviju navadu da rupe u programu popunjavaju reprizama najgorih mogućih svinjarija, potpuno ispraznim sapunjarama domaće proizvodnje i sličnim debilanama, i to je svakako gore jer, za razliku od RTL-a, oni još od nas ubiru pristojbu i od toga žive pa nas takvim smećem hrane za naše vlastite novce i unatoč svojoj zakonski propisanoj funkciji u kojoj bi trebali podizati svijest gledateljstva, a ne je ubijati u tupilo. No s druge strane, kada pogledam RTL 2, program koji je navodno orijentiran samo zabavi i koji bi onda trebao biti dopadljiv gledateljima, pitam se nije li javna televizija po tom njihovom shvaćanju zabave zaključila da su gledatelji očito moždano mrtvi ako vole takav krš pa su odlučili da i oni mogu malo tako. Nije da ih to opravdava, ali barem upućuje na izvor problema.

Jer osim što se RTL-ova luda zabava sastoji uglavnom samo od repriza, osim što te reprize emitiraju u potpuno poremećenom rasporedu, s prekidanjem serija i sezona kako god se nekom glavonji u bivšoj Ericssonovoj zgradi sprdne - ondje je dobar dio tog ludo zabavnog programa ispunjen najgorim dnom koje je domaća televizija ikada vidjela, unatoč svim nastojanjima i HTV-a i Nove i svih lokalnih televizija da proizvedu što gore smeće. Zbilja nema goreg od REPRIZE 'Sudnice'. Teško da može debilnije od krvi, vode, ćelavog inspektora i ispiranja mozga s 'Apologize'. Misli li RTL da smo zbilja hrpa uspavanih bezumnika s kvocijentom inteligencije mortadele bez maslina ili misle da nas, samo zato što jednom u pet godina otkupe neki novi i popularni sitcom, zauzvrat mogu hraniti svojim otpadom iz rubrike 'Krv nije voda'? Misle li to zato što im se još nitko nikada nije pobunio ili je ovakav njihov program zapravo samo znak da čekaju skoru smrt zbog navale streaming servisa i torrenata? Ako je ovo potonje, bojim se da će je dočekati u siromaštvu.