S autorom su o knjizi razgovarali Emir Imamović Pirke i Boris Dežulović.

Riječ je o, kako smo saznali, netipičnom trileru s elementima humora kojega se Ivanišević prema vlastitim riječima ne može otarasiti. Roman, inače, prati samotnog policijskog inspektora i jednu njegovu neobičnu istragu.

‘Humor nije pitanje poetičkog izbora. To je stvar krvne grupe. Ta žica za komično, to je pitanje temperamenta i mentaliteta. Svakako nije izbor’, kazao je o svojoj novoj knjizi autor. Boris Dežulović je, pak, napomenuo kako je riječ o neobičnom književnom postupku i novumu u hrvatskoj književnosti.

‘Nije mi poznato da je netko pisao krimi romane u kojima ničega vedrog nema, u kojemu likovi nisu nekakvi splitski z***banti, u kojemu je priča mračna, ali je sveznajući pripovjedač iz nekog razloga duhovit’, kazao je Dežulović, osvrćući se i na autorov izbor da se bavi žanrom krimića koji je, kako su se složili svi sudionici razgovora, žanr koji može najviše reći o suvremenom društvu, više no i jedan drugi.

‘Uostalom, ako živiš, kao što autor živi, 30 godina u državi koja je organizirani zločinački pothvat, u kojoj je stranka na tridesetogodišnjoj vlasti pravomoćno osuđena kao organizirana kriminalna organizacija, ako živiš, dakle, u takvoj jednoj kriminalnoj sredini - onda se kriminalistički roman ispostavlja kao zavičajna proza’, kazao je Dežulović i zaradio gromoglasan pljesak publike.

‘Tako je, današnji Josip Pupačić ne bi pisao gledam more kako se diže, nego gledam policiju kako mi stiže', odgovorio mu je autor Ivanišević, kojega je Pirke još jednom upitao zašto je bježao od svake mogućnosti da roman zaista učini punokrvnim noirom (istaknuvši kako mu to nimalo ne nedostaje).

‘Sve je to pitanje sredine. Ja ne mogu promijeniti sredinu u kojoj živim, taj društveni i zemljopisni ambijent. Također, ja pišem u samoobrani, i u tom smislu roman mi ne smije biti depresivniji od okruženja u kojemu živim’, odgovorio mu je Ivanišević.

Krimić u Splitu?

Tema razgovora bio je i Mediteran, točnije Split kao središte radnje njegovog novog romana.

‘Ljudi žive s puno predrasuda. Jedna je od njih i da je krimić blesavo situirati u mediteranski grad. Ljudi plaćaju masne pare da prelete globus i dođu u Split da im bude fantastično i da se naslikavaju za Instagram. Međutim, najveća djela američkih krimića su situirana u Kaliforniji, a ne u Chicagu. Mislim da je sunce savršeno osvjetljenje za krimiće. Uostalom, Split nije onih 15% površine koju obilaze turisti. Split je 85 % užasa. Split nije lijep grad, premda ga mi tako brendiramo. Da, onih 15% je spektakularno lijepo, ali ostatak je užasan’, kazao je Ivanišević, dodajući kako, unatoč činjenici da živi na relativno lijepom dijelu Splita, za njega je iskustvo življenja u tom gradu iskustvo ‘užasne, sveprožimajuće ružnoće’.

Emir Imamović Pirke u svojoj se analizi Ivaniševićevog novog romana dotakao i samoga iskustva njegova čitanja, za koje je opet napomenuo kako nije blisko žanrovskom krimiću.

‘Pisci koji pišu krimiće obično imaju očekivanje da će njihov čitatelj napeto sjediti i drhtati s knjigom u ruci, jedva čekajući da prijeđe na drugu stranicu da vidi što će se dogoditi. Međutim, kod Ivice je ‘mali problem’ taj što se čitatelj ne žuri dalje, jer se ne može prestati smijati na to što trenutno čita. Dakle, vi čitate krimić, koji je na momente toliko duhovit da se ne možete prebaciti na iduću stranicu,’ kazao je Pirke.

Dominantan protagonist Ivaniševićevog romana je iznova Split

Prenosimo i tekst najave novog romana Ivice Ivaniševića:

'Meka olovka Ivice Ivaniševića ispisuje još jednu melankoličnu, ponešto starinsku i finim humorom urešenu priču, ovaj put o policajcu koji voli kvizove. Samotnom inspektoru Frani Bagatu pred našim će se očima izvrnuti svijet: zaljubljuje se nenadano u akribičnu apotekaricu što ga međutim ne priječi u rješavanju novog slučaja, naprotiv, u istragu uključuje i nju, profinjenu i poduzetnu Ingrid, s tim da po prvi put u karijeri ne traga za ubojicom, nego za ubijenim. Tajnoviti Luka Martinis, gotovo stripovski lik, čovjek neprepričljive biografije, a izgledom melanž bjelosvjetskog dendija i domaćeg noštroma, sklon se pojavljivati nakon svoje smrti, a kako čitamo u policijskim spisima, jedna pogibija nije mu bila dovoljna. Kojim će metodama istražiteljski par razriješiti 'dvaput san umra' zavrzlamu i otkud u svemu davno i uistinu preminuli skladatelj festivalskih uspješnica?

Među dominantnijim protagonistima romana Ulica Ferde Pomykala 17 iznova je Split koji već sad Ivaniševiću, kao svome piscu, duguje sve poštovanje. A ondje nije sve blještavo, postoje rubne sudbine, skroviti zakutci i prilično zatvorene grupe kao, evo, ljubitelji kvizova. Zaplet i rasplet ovog krimića dojmljivo su zamišljeni, no u toj sočnoj storiji posebno nas privlači autorov pogled sa strane.

Meandrirajući lakonogo rahlom kriminalističkom skicom, Ivica Ivanišević čini ono što ga izdvaja u njegovoj spisateljskoj autentičnosti: govori o ljudima, o njihovim slabim mjestima, a ponajviše o potrebi da se takvi, nerijetko usamljeni i nesretni, nađu u susretu s drugima.'

Čitav pulski razgovor zaista dobro raspoloženog trojca pogledajte klikom na ovu poveznicu.