Knjiga Branislava Glumca 'Moj budući otac osjeća da ga gledam' objavljena je u izdanju nakladnika VBZ, čiji je glavni urednik Drago Glamuzina istaknuo kako je riječ o prvoj novelističkoj knjizi tog istaknutog i plodnog autora nakon 40 godina, 'iza čijeg začudnog naslova stoji jedna lijepa priča i jedna dobra knjiga'.

Tijekom toga vremena Glumac je napisao desetak knjiga poezije, brojne knjige novela, drame, monodrame, tv drame, kazališne adaptacije, antologije, eseje, kritike, knjige razgovora, rekao je Glamuzina na predstavljanju u Knjižnici i čitaonici Bogdana Ogrizovića.

'Riječ je dakle o jednom velikom opusu, koji je velik ne zbog veličine, nego prvenstveno zbog svoje kvalitete', ocijenio je Glamuzina.

Pisac, pjesnik, dramatičar, likovni kritičar i polemičar, Branislav Glumac (1938.), autor slavnog romana 'Zagrepčanka' (1974.), objavio je dosad tridesetak knjiga, od kojih su pojedina djela prevedena na francuski, engleski, njemački, talijanski, ruski, slovenski, bugarski, slovački i albanski jezik.

Glumac možda jest široj javnosti najpoznatiji po 'Zagrepčanki', rekao je Glamuzina, no neke su njegove druge knjige daleko bolje i kvalitetnije.

Zbirka 'Moj budući otac osjeća da ga gledam' njegova je šesta zbirka novela, i to nakon četrdeset godina 'novelističke šutnje', a sadrži deset priča 'rubnih žanrovskih granica' te dvije monodrame, okupljene oko motiva sjećanja, prolaznosti, Drugoga i načina na koji oblikuju ono što smatramo vlastitim identitetom.

Prve tri priče napisane su još 70-ih godina prošloga stoljeća, 'dakle, kad je Glumac punim jedrima surfao po hrvatskoj književnosti', dok su ostalih sedam novijeg datuma, napomenuo je Glamuzina.

Monodrame su pridodane gotovo kao bonus, a riječ je o jednoj heterogenoj knjizi u kojoj sve tekstove okuplja jedna tematska okosnica, 'a to je pitanje prolaznosti, smisla života i koliko smo uspjeli od tog života zgrabiti, te koliko je to što smo zgrabili vrijedno', istaknuo je.

Kritičar i esejist Velimir Visković otkrio je kako je Glumca posebno zavolio kao pisca tijekom posljednjih deset do 15 godina, 'kad je doživio neke traume u svojem životu i kad je počeo govoriti o tim svojim traumama pisati'.

'Od prvih priča u toj knjizi, kod kojih se u banalnim običnim situacijama događa nekakva čudna, kafkijanska atmosfera, pa do naslovne priča koja je vezana za najdublje emotivne slojeve pisca koji otkriva fotografije svoga oca i priča priču o svojim roditeljima, ono što je važno je taj jedan emotivni sloj, poetske lirske vrijednosti', rekao je Visković.

'Ta knjiga pokazuje da je Glumac najbolji u onim trenucima kad zadre sebi pod kožu i govori o stvarima koje ga se najdublje tiču', zaključio je.

O knjizi je s aspekta nelinearnosti pripovijedanja i odnosu prostor-vrijeme govorio predsjednik Hrvatskog društva pisaca (HDP) Nikola Petković.

'Tu nema prije i poslije, tu je jedan prezentizam koji nam govori da se zapravo stvari esencijalno bitno ne mijenjaju, da se ne radi nužno o progresu, već eventualno o promjeni paradigme', rekao je Petković.

Književnik Zoran Ferić napomenuo je da je glavni lik te knjige – vrijeme, 'ne samo vrijeme, ali vrijeme u jednoj poetici koja bi se mogla sažeti ili citirati čak Glumčevom rečenicom iz priče 'Kante': 'Što treba? Odbaciti suvišno, ostaviti najnužnije. Pokušati!''.

'Mislim da je to nekakva ideja za pisanje dobrih, izvrsnih knjiga, gdje svakako spada i ta knjiga, jer on u svakoj priči, neovisno o tome kad su napisane, odbacuje suvišno i ostavlja ono bitno. Rekao bih da je Glumac ovdje pisac bitnog', rekao je Ferić.

Cijena dobre književnosti nije mala, cijena dobre književnosti je život, i to vlastiti život, dodao je, te poručio: 'U toj knjizi ja vidim taj život i tu cijenu, koja je plaćena'.

Glumac je zahvalio svim govornicima na lijepim riječima, ispričao nekoliko anegdota vezanih uz knjigu, te pročitao isječak iz jedne priče.