'Uvijek putujem inkognito. Rekli su mi da je vaša zemlja divna i da je moram posjetiti. Usto, prošle godine preminula mi je majka i za nju sam napisao simfonijsku skladbu koju sam želio snimiti. Imam tajnu vezu sa Zagrebačkom filharmonijom i počašćen sam da su u subotu izveli moje djelo. Stvarno je bilo uzbudljivo biti jedina osoba u dvorani Lisinski i u stražnjem redu slušati kako sjajan orkestar izvodi skladbu. Skladba se zove 'Goodbye'. Moglo bi se reći da spada u žanr moderne klasike. Skladanjem se bavim od djetinstva", rekao je Brown na HRT-u.

Pojasnio je da kada ste pisac nije slavan on nego knjiga.

'Tako možete mirno hodati ulicom - što je divno. Pisci su u pravilu povučene osobe, rade sami, ne tražimo slavu i lijepo je sačuvati privatnost', kazao je.

Na pitanje što misli o piscu Jonathanu Franzenu, rekao je da je veliki pisac i da obožava njegove "Korekcije":

'Nisam ga upoznao, ali sam čuo da je vrlo simpatičan i nadam se da ću go upoznati', naveo je Brown.

Nakon što je 'Da Vincijev kod' postigao uspjeh, zapinjao je, kaže, s pisanjem sljedeće knjige jer je postao "silno svjestan onoga što čini".

To je u umjetnosti i sportu pogubno, ne smijeti to dopustiti. Rekao sam sebi: Napiši knjigu kakvu bi sam želio čitati i nadaj se da će drugi dijeliti svoj ukus. Tako sam postupio i sljedeća je knjiga bila vrlo uspješna', dodao je.

I nakon slave njegov je život isti, proces pisanja je isti, a naglasio je i da ima iste najbolje prijatelje koje je imao i prije slave.

'Zaboravio sam da sam slavan. Nakon stečenih slave i bogatstva imam luksuz da mogu putovati svijetom. Bole me loše kritike. Dobio sam dobar savjet: Ne osvrći se na kritike, ali ni na one koji te hvale. Uvijek dajem sve od sebe i ne osvrćem se na pohvale ili pokude. Jednostavno pišem', rekao je Brown.