Poput ostalih umjetnikovih izložbi, koje se redovito priređuju u Gliptoteci HAZU, i ova posljednja u nizu, otvorena je nekonvencionalno. Jer, kako to kaže autor, slike sve govore, a u taj 'govor slika' ponovno su se došli uvjeriti brojni posjetitelji.

Zašto 'Sretni ljudi' i jesmo li mi sretni ili nesretni? 

Kako je umjetnik rekao Hini, slike je stavio pod zajednički nazivnik 'Sretni ljudi' i htio je da ju ljudi vide i sami odgovore na pitanje - jesmo li mi sretni ili smo baš malo nesretni. Pri tomu, dodao je, ne želi izostaviti upitnik, bez obzira na to što su, naravno, naši ideali da budemo na onoj strani gdje je sreća.

'Ali, ono što 'dečki' koji upravljaju rade s nama, nisam baš siguran da možemo biti sretni', smatra Bućan.  Istaknuo je kako je svo vrijeme rada na recentnim djelima imao na umu podatak koji je nedavno spomenula i predsjednica Republike Kolinda Grabar-Kitarović da je '250 tisuća ljudi 'nestalo' iz Hrvatske'.

'Mi pak ne znamo ni jednu rečenicu nekoga 'tipa' o razlozima zašto je otišao iz Hrvatske', rekao je i postavio pitanje - je li razlog samo 'lova'.  Smatra kako bi ipak trebalo nekoga pitati zašto odlazi iz Hrvatske.

Apstrakcija je ponovno 'u modi', umjetnička djela u bunkerima

Akademik Bućan spomenuo je kako su među izloženim radovima i oni kojima odgovara na apstrakciju koja je, kako je rekao 'ponovno u modi'. Dodao je kako su tako na jednoj od slika 'i lampioni s groblja koji djeluju jako apstraktno, ali ako pogledate vidjet ćete da je to lampion'. Time sam, objasnio je 'želio reći da baš ne trebamo prizivati te umjetničke' leševe', već tražiti novi umjetnički izraz'.

S druge strane, rekao je, 'izložena je i slika na kojoj je jedna lutka iz Avenue Malla koja 'stoji' na Maljevičevom 'Bijelom kvadratu', a ja sam samo usporedio cijenu - Maljevičeva slika vrijedi 40 milijuna eura, bluza je pet eura, haljina 12 eura, a žena 50 eura'. 

Rekao je kako taj rad sadržajno korespondira s djelom japanske umjetnice, rođene u Njemačkoj, koja je nedavno dobila jednu veliku nagradu, a bavi se fenomenom koji se dogodio umjetnosti, a to je da je ona 'bunkerirana'. Za to pak više nisu dovoljni ni muzeji već bunkeri, primjerice u Ženevi i Beču, a kako je rekao Bućan 'dečki samo premještaju iz jednoga u drugi bunker, a umjetnost više uopće nije važna'.      

Izložbu je postavio Žorž Draušnik, a bit će otvorena do 10. prosinca.

Boris Bućan rođen je 1947. u Zagrebu. Nakon završene Škole primijenjene umjetnosti upisao je Akademiju likovnih umjetnosti u Ljubljani 1967., a studij slikarstva nastavio je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu gdje je diplomirao 1972. godine.

Akademik Bućan je do sada imao više od sedamdeset samostalnih izložaba te više od 160 kolektivnih izložaba od kojih su najpoznatije - Venecijanski bijenale 1984. na kojemu je predstavljao bivšu SFRJ, Bijenale u Sao Paolu 1989., te Trijenale u Milanu 1992. Izuzetno je cijenjen u zemlji i u inozemstvu zbog svog osebujnog pristupa u oblikovanju plakata. Dobitnik je brojnih nagrada u zemlji i inozemstvu, a posljednjih godina okreće se sve više slikarstvu.

Od brojnih priznanja koje je primio najistaknutije su nagrada Zagrebačkoga salona (1970. i 1983.), nagrada Zgraf-a (1984.), Brončana plakata, Varšava (1974.), Zlatna plakata, Trijenale kazališnoga plakata, Novi Sad (1974.), 1. nagrada na 7. međunarodnom bijenalu kazališnoga plakata za plakat predstave Anđeo na mom ramenu Gradskoga dramskog kazališta Gavella, Rsezòw u Poljskoj (1999.).

Veliki uspjeh Bućan je ostvario kada je njegov plakat za balet 'Žar ptica' Igora Stravinskog uvršten u postav izložbe 'The power of posters' održane u Victoria & Albert Museum u Londonu 1998. na kojoj  je prikazano 250 najboljih radova nastalih od 1870. do 1998. a njegov plakat bio je na naslovnici kataloga izložbe.