Iako djelujem u području likovne umjetnosti, glazba je sastavni dio mog života od najranije dobi. Kao najdraži poklon iz djetinjstva ne pamtim igračke, već prvi walkman. Od tinejdžerske dobi ne izlazim iz stana bez slušalica na ušima, a kao najdraži vid distanciranja od svakodnevice prakticiram šetnje prirodom i vožnju biciklom. U ta svoja samotna lutanja uvijek idem u pratnji playliste s najdražim pjesmama. Odrasla sam u okruženju u kojem su se dominantno slušali Queen, David Bowie, Roxette, a moj stariji brat je bio i veliki fan Metallice. To se svakako odrazilo na moj glazbeni ukus (izuzev Metallice). Danas najradije slušam soundtrackove iz filmova, a od vrste glazbe rekla bih da dominiraju pop i rock te njihove indie inačice. Moram istaknuti da mi često za uho zapne i neka pjesma iz serije ili filma koju je nakon gledanja nemoguće pronaći na internetu, jer nije riječ o mainstream izvođačima. Pojedina razdoblja života vrlo slikovito vežem uz pjesme i albume koje sam u tom periodu slušala i kada ih ponovno pustim u tren oka me vrate upravo u to vrijeme – ožive i emocije, okusi, mirisi i relevantni događaji. Zadatak sastavljanja playliste od samo pet pjesama mi je predstavljao veliki izazov, jer se moja playlista periodično mijenja pa sam na kraju uvrstila onih pet pjesama koje mi apsolutno nikada ne mogu dosaditi, a da sam ih slušala na gramofonskoj ploči ona bi se do sada toliko izlizala od ponavljanja da bi vjerojatno bila totalno neupotrebljiva.

Snow Patrol - Chasing Cars

Obožavam škotsko-irski alternativni rock bend Snow Patrol, a Chasing Cars mi je definitivno njihova najbolja pjesma koju mogu slušati uvijek iznova neovisno o raspoloženju. Prvi put sam je čula u seriji Uvod u anatomiju gdje je bila odlično integrirana u ključni emocionalni trenutak radnje u seriji i mislim da je nakon toga stekla još veću popularnost. I dok se često govori kako su najveći glazbeni hitovi napisani pod utjecajem najrazličitijih opijata, za ovu pjesmu sam pročitala da ju je Gary Lightbody napisao kada se otrijeznio i da je to 'najčišća ljubavna pjesma koju je ikada napisao', referirajući se kako sve ostale njegove autorske pjesme imaju neku mračnu stranu ili zaokret. Pa evo dokaza da se i u trijeznom i prisebnom stanju mogu napisati najbolje pjesme.

Tracy Chapman – Fast Car

Izuzetno sjetna i melankolična pjesma tužnog sadržaja i melodije koja se brzo ureže u memoriju. Obožavam Tracy Chapman, boju njezinog glasa i prepoznatljiv zvuk, a pjesma Fast Car mi se definitivno najviše usjekla u pamćenje. Sviđa mi se genijalna fuzija country i rock elemenata, kao i činjenica da pjesma nije pretenciozna, već se kriomice podvuče pod kožu i nakon nekog vremena shvatiš da ju slušaš već preko 20 godina i da se nekim čudom uvijek nađe na playlisti.

Bruce Springsteen – Secret Garden

Znam da su mnogi vole Springsteena, osobno nisam veliki ljubitelj, ali dvije njegove pjesme naprosto obožavam i mogla bi ih vječno slušati, a to su Secret Garden i Fields of Gold. Ovaj put sam istaknula Secret Garden jer ju također vežem uz jedan film u kojem je odlično obogatila emocije i nadovezala se na radnju i odnos glavnih likova.

Meat Loaf – I'd Do Anything for Love

I'd do Anything for Love je pjesma van svake konkurencije za otvaranje sezone bicikliranja s dolaskom proljeća. Riječ je o jednoj od poznatijih power balada koja me od početka do kraja drži u elementu, a osim refrena i dominacije klavira, dinamiku dodatno obogaćuje upliv ženskog vokala. Izvorna verzija je trajala 12 minuta, no morali su je skratiti na 5 minuta da bi mogla ići u eter, ali video verzija traje sedam minuta i 38 sekundi i meni osobno uopće nije preduga. Tako i onako je najčešće barem tri puta kliknem na repeat.

Whitesnake – Here I Go Again

I još jedna power balada koja je objavljena godinu dana prije mog rođenja. Ljepota glazbe leži u činjenici da ju svatko interpretira i doživljava na svoj način i prema vlastitom iskustvu, a ovu pjesmu volim jer me pojedine, naglašavam pojedine, riječi podsjećaju na vlastiti životni put. Djelovati kao nezavisna kustosica u Hrvatskoj nije lako i vrlo često je izazovno i upravo u tim trenucima mi riječi poput 'Here I go again on my own…I was born to walk alone… 'Cause I know what it means to walk along the lonely street of dreams…' odlično sjednu jer me odmah podsjete zašto se isplati boriti za bolju i veću zastupljenost hrvatske umjetnosti, projekata i umjetnika u javnom prostoru.