LELA MARGITIĆ

'Davno sam odbolovala Maninu tragediju'

10.10.2012 u 09:00

Bionic
Reading

Ususret sutrašnjoj premijeri kazališne predstave 'Pričaj mi o Gorkome', razgovarali smo s kazališnom divom Lelom Margitić, koja glumi autoricu autobiografskog romana te nam otkriva kako je na nju djelovala ta uloga i kako je tekla suradnja s glumcima i supervizoricom Mani Gotovac

Premijera predstave 'Pričaj mi o Gorkome', nastale prema dva autobiografska romana 'Fališ mi' autorice Mani Gotovac, održat će se 11. listopada na intimnoj Sceni Zvonimira Rogoza u varaždinskom HNK-u. Dramaturginja, teatrologinja i spisateljica radila je na predstavi i kao koredateljica te je za glavnu ulogu odabrala Hanu Hegedušić, koja glumi mladu Manki, dok je uloga Gorkog pripala Robertu Plemiću

'Predstava će na scenu iznjedriti autoričinu ljubavnu priču s čovjekom njenog života. Priča je to o dvoje ljudi koji su trideset godina živjeli jedan za drugoga, a svega tri godine proveli zajedno. Više je to priča o čežnji nego o ostvarenoj ljubavi', stoji u predgovoru predstave.

Slavna kazališna, televizijska i filmska glumica Lela Margitić u predstavi je dobila autoričinu ulogu te će publici 'Pričati o Gorkome'. Ususret premijeri, sa 70-godišnjom glumicom razgovarali smo o njezinom čitanju autobiografskog romana, aktualnoj ulozi i dugovječnom radu u kazalištu.

Kako je došlo do vaše uloge u kazališnoj adaptaciji romana-memoara 'Fališ mi'? Mani Gotovac opisala je da je 'zamišljala glumicu u godinama kao što je ona i glumicu koja može voljeti mladost likova, njihova ne/razumijevanja, ne/moć, njihovu snagu i slabost'.

Lela Margitić u predstavi 'Pričaj mi o Gorkome'

Mani je za Hanu i Robija pripremala tekst dvije godine. Oni su sudjelovali u tom procesu. Došao je čas da pronađu treće lice koje će povezivati scene, ispričati gdje i kada se nešto dogodilo i tada su pozvali mene, vjerujući da sam upravo ono što je Mani zamišljala.

Opišite suradnju s redateljicom i s glumcima Hanom Hegedušić i Robertom Plemićem?

Bilo je jako važno upravo to da volim njihovu mladost, da ih razumijem, da se nekako uklopim u tu paučinastu pređu njihovih odnosa. To je minuciozan rad s bezbroj sitnih detalja, promišljen, maštovit, nadasve iskren, zajednički rad glumaca i Mani, svojevrsne 'supervizorice'.

Kako ste se osjećali u jednoj tako bolno razotkrivajućoj ulozi? Postoji li moment odvajanja od samih emocija koje treba prenijeti, s obzirom na to da ste naratorica romana?

Odmak postoji, jer pričam o nečemu što se dogodilo prije 20 ili 40 godina. To su sjećanja. Hana i Robi 'žive' ta sjećanja.

Puno se nagađalo o tome tko je uistinu Gorki? Kako ga vi doživljavate tijekom predstave?

Kao nekoga tko je zaljubljen i vrijedan ljubavi.

Koje ste dijelove autobiografskog romana najviše intimno proživjeli?

Razumije se, 'Jesen'. Taj dio Manina života nikoga ne može ostaviti hladnim.

Budući da i sami imate dvoje djece, jeste li kao majka imali zadršku prema čitanju drugog dijela romana i, naknadno, prema interpretaciji?

Nisam. Dobro se sjećam tih godina, sjećam se Mani i njezine djevojčice. Tu sam njenu tragediju već onda odbolovala.

Spisateljica u romanu navodi da dijeli ljude isključivo na one koji su u životu iskreno voljeli i na one koji nisu. Kako biste vi, na temelju dosadašnjih iskustava, podijelili ljude?

Možda bih podijelila ljude prvenstveno na dobre i ne-dobre. Ali dođe na isto. Dobri ljudi su puni ljubavi, dok ovim drugima ljubavi nedostaje.

U dugoj kazališnoj karijeri, koju biste ulogu istaknuli kao najznačajniju, onu koja vas je najviše transformirala kao glumicu i kao osobu u cijelosti?

Ne mogu izdvojiti nijednu ulogu. Sve su one utjecale na mene, ali više su utjecali ljudi s kojima sam radila. Čovjek se mijenja kroz život i štošta utječe na njegovu osobnost, ali mislim da uloge nemaju takvu moć.

U 'Stilskim vježbama', predstavi koja je ušla u Guinnessovu knjigu rekorda kao najdugovječnija predstava na svijetu s istom glumačkom ekipom, glumite s genijalnim Perom Kvrgićem. Kako uvijek iznova nalazite zajedničku kazališnu sinergiju i otkud crpite inspiraciju?

Veliko mi je veselje igrati s Perom te 'Stilske'. U zadnjih desetak godina svaka nam je predstava mala svečanost. Ne bismo to mogli bez publike. Dosadio bi nam tekst, dosadili bismo jedno drugome. Prava sinergija je između publike i nas.

Nakon čitanja romana 'Fališ mi' i uloge u predstavi, možete li zamisliti to da i sami pišete memoare ili glumite autobiografsku ulogu?

Žalim zbog toga, ali zaista nemam talenta za pisanje.