Izložbom će se obilježiti devet desetljeća od osnutka Udruženja umjetnika Zemlja - jedne od ključnih hrvatskih umjetničkih skupina međuratnog razdoblja, a bit će otvorena 28. studenoga u gornjogradskoj Galeriji Klovićevim dvorima. 'Zemlja' je bila organizirana umjetnička mreža s lijevom političkom orijentacijom i izrazito društveno angažiranom motivacijom.

Tradicionalno, prije otvaranja izložbe, priređena je u utorak u Klovićevim dvorima konferencija za novinare na kojoj su autor i njegove suradnice predstavili izložbu koja, rekao je Prelog, nastoji pokazati i kako je umjetnost pripadnika toga udruženja usmjerena na uključivanje najsiromašnijih slojeva društva u društveni i kulturni život, te na poboljšanje uvjeta njihova života. Izložbom se želi pokazati i koliko su te ideje važne danas i čine jedan od stupova hrvatske moderne umjetnosti.

Kustosica izložbe je Danijela Marković, autori tekstova i tematskih cjelina: slikarstvo - Petar Prelog, arhitektura - Tamara Bjažić Klarin, naiva - Svjetlana Sumpor, skulptura - Darija Alujević, povijesni kontekst - Suzana Leček, a esej je napisala akademkinja Željka Čorak. Radni naslov izložbe citat je iz pak iz manifesta toga udruženja autora Drage Iblera ('Umjetnost i život su jedno').

Predstavit će se reprezentativan presjek djelovanja protagonista 'Zemlje' - slike, crteži, grafike, skulpture, arhitektonski i urbanistički projekti te dokumentarni materijal.

Izložit će se djela Krste Hegedušića (ideologa, pokretača i autora Zemljina programa), Lea Juneka, Otona Postružnika, Marijana Detonija, Đure Tiljka, Omera Mujadžića, Ivana Tabakovića, Vinka Grdana, Kamila Ružičke, Ede Kovačevića, Kamila Tompe, Ernesta Tomaševića, Željka Hegedušića, Ivana Generalića, Franje Mraza, Vilima Svečnjaka, Fedora Vaića, Antuna Mezdjića, Branke Frangeš Hegedušić, Petra Smajića, Vanje Radauša, Drage Iblera (autora manifesta i predsjednika Udruženja), Drage Galića, Stjepana Gomboša, Mladena Kauzlarića, Lavoslava Horvata, Stjepana Planića, Zdenka Strižića i arhitekata Radne grupe Zagreb.

Jedinstvena pojava u cjelokupnoj nacionalnoj modernoj umjetnosti

Zemlja je, uzimajući u obzir osnovne ciljeve njezina djelovanja, jedinstvena pojava u cjelokupnoj nacionalnoj modernoj umjetnosti i ne postoji skupina umjetnika koja je poput ove, na temelju čvrstoga i razrađenoga programa, uspjela okupiti velik broj slikara, kipara i arhitekata, te pritom iz temelja promijenila hrvatsku umjetničku pozornicu, rekao je Prelog.

Jedna od slikarskih tema na izložbi su i rekvizicije, među kojima je i Hegedušićeva slika koja je, objasnio je, na neki način i lajtmotiv cijele izložbe - Hegedušićeva 'Rekvizicija' iz 1929. Koliko je ta slika bila važna Hegedušiću govori i podatak da ju je nekoliko puta izlagao i izvan Hrvatske, a na slici je u manjim formatima fokusirao neke od njemu važnih scena.

Iako je Krsto Hegedušić jasno odredio temelje na kojima trebala zasnivati obilježja slikarstva članova Zemlje, oni kao individualci nisu bespogovorno slijedili Hegedušićeve upute. Kao primjer Prelog je spomenuo i slikarstvo Hegedušićeva brata Željka, u čijemu se opusu mogu prepoznati tragovi nadrealizma, a živio je u Srijemskoj što će posjetitelji moći vidjeti i na slici - ulju na staklu koja dugo nije bila u Zagrebu.

Darija Aluejvić napomenula je, kako se odmah po osnutku, Zemlji priklanjaju i kipari Frano Kršinić i Antun Augustinčić, a kasnije i Vanja Radauš. I dok Kršinić brzo istupa iz Zemlje, a Augustinčić svoju ideološku pripadnost Zemlji ponajviše potvrđuje svojim crtežima, manje skulpturom, među kiparskim crtačkim opusima, osobito vrijedna pažnje je dosad gotovo nepoznata skupina crteža Vanje Radauša sačuvana u bilježnici iz njegove ostavštine, nastala tridesetih godina.

Kako u skulpturi tako i u crtežu, ocijenila je, Radauš je možda najdosljednije proveo u djelo zemljaški postulat 'umjetnost i život su jedno'.

Kada je pak riječ o arhitekturi, radovi članova Zemlje i njihovih kolega arhitekata opće su mjesto povijesti hrvatske arhitekture i urbanizma 20. stoljeća i potvrda njezine pripadnosti progresivnim europskim arhitektonskim krugovima 'lijeve' orijentacije, istaknula je Tamara Bjažić Klarin

Podsjetila je kako početkom 30-ih godina 20. stoljeća u Zagrebu sazrijeva društvena svijest da se cijela zajednica mora angažirati u stambenom zbrinjavanju socijalno ugroženih kategorija, za što nominalno postoji i politička volja gradske vlasti angažirane na izradi regulatorne osnove, čiji je glavni zadatak sanacija radničkih slumova na prostoru današnjeg Trnja i Trešnjevke.

Umjetnine za izložbu posudili su mnogi muzeji iz Hrvatske i nekoliko europskih zemalja te pojedinci, kolege i suradnici Galerije Klovićevi dvori.

Izložba će biti otvorena do 1. ožujka 2020.