'Jedina konstanta u strukturi Habjanovih 'proizvoda' jest određena nematerijalna supstanca, nešto neuhvatljivo i neobjašnjivo, nedokazivo, ali opet izvjesno: osjećamo to i negdje se, mi publika, sami i međusobno, pronalazimo i u tom osjećaju združujemo.

Zadobivamo slične osmijehe, sličan pokret, doživljavamo slične aha-efekte i dalje se onda vladamo na temelju Stanislavovim impulsom ustanovljenih zajedničkih nazivnika, na temelju povjerenja i uvjerljivosti, unatoč maglenih spojeva, lišenih administrativnih medijskih i stilskih odrednica i pečata, koji bi doduše uspostavili granice i omogućili lagodnu konzumaciju bez misli, ali i redukciju uzbuđenja.

Ne možemo, dakle, faktički poopćiti strukturne elemente uvijek drugačijih manifestacija Habjanovih solilokvija... Hm, solilokvija?

Ali on inzistira na dijalozima! To je i naslov ove izložbe/događanja: Dijalozi.

Kakvi su to dijalozi? Prvo - dijalozi sa samim sobom. Primjerice, svoju prijavnicu na natječaj za izložbu u Forumu 2013. Habjan je uobličio u obliku dijaloga sa Stanislavom. Samom sebi, obraćajući se trećima, objašnjavao je svoje ideje, polazišta, dileme, izgled buduće izložbe... a tu informaciju mi treći očitali smo bez ikakva problema. Štoviše, dovela nas je do odluke da njegovu izložbu prihvatimo.

Nadalje, Habjan se ponaša kao svojevrsni prometnik koji u odnos komunikacije stavlja prostorno i vremenski udaljene osobe, mrtve i žive, bliske i nepoznate, slavne i anonimne, stvarne i imaginarne, imaginarne i imaginarne; ljude i stvari, ptice... Pogon je izdašan, zapažanja minuciozna, kombinatorike neiscrpne, a sloboda asocijacija upravo drsko vratolomna. A sve to prezentirano je kroz maštovite spojeve slika, riječi, ručnoradnih objekata, brikolažne scenografije s bizarnim akcentima poput, primjerice, bicikla s prikolicom i golemim drvenim krilima.

Iako brižljivo postavljena, izložba nije zaključena otvaranjem. Štoviše, dijalozi se nastavljaju, društveno-stvaralački proces intenzivira. Sam autor sve vrijeme je prisutan na izložbi čineći njezin dio. Riječ je, kaže on uz ostalo, o interaktivnoj radionici, stalnom performansu te uspostavi osobite gradske komunikacijske točke', stoji u predgovoru Antuna Maračića

Izložba ostaje otvorena do 15. siječnja 2014.