Za širu javnost izložba se otvara dan kasnije, a otvorenje će biti popraćeno predavanjem 'Švedski kipar Carl Milles - njegov život i umjetnost' Onite Wass, ravnateljice muzeja Millesgården i koautorice projekta Meštrović-Milles, uz ravnatelja Muzeja Ivana Meštrovića Andru Krstulovića Oparu

Nakon što je prošle jeseni Meštrović gostovao kod svoga mentora Augustea Rodina u Parizu, u sklopu projekta 'Croatie la voici', u njegov zagrebački dom i atelje dolazi njegov suvremenik, kolega i najznačajniji švedski kipar 20. stoljeća - Carl Milles, što će dati novu mogućnost da se Meštrovićeva umjetnost kontekstualizira u europskim, ali i svjetskim okvirima.

Iako dolaze iz različitih krajeva Europe koji su geografski znatno udaljeni, kipari Milles i Meštrović dijele mnoge sličnosti u svojim životnim i umjetničkim sudbinama - obojica su odrasla na selu, imaju ista mjesta boravka tijekom školovanja, dijele iste poznanike te imaju iste estetske sklonosti prema antičkoj i renesansnoj umjetnosti. Obojici je uzor bio Auguste Rodin, a zajednički im je bio i čin darovanja svojih umjetničkih djela te životnih i radnih prostora, koji danas djeluju kao njihovi muzeji, svojim narodima. Oba umjetnika u svojim su zemljama ostavila snažan umjetnički trag, obojica su napustila svoje domovine i preselila se u SAD, gdje je njihova umjetnost prepoznata, a tijekom vremena postali su i američki državljani.

Čak su zajedno sudjelovali i na putujućoj izložbi po Americi Modern European Sculpture 1927. – 1928. godine, na kojoj su izlagali i znameniti kipari Aristide Maillol i Antoine Bourdelle

Izbor umjetnina za izložbu Carla Millesa u Atelijeru Meštrović fokusira se na raniji i srednji period Millesove umjetnosti. U tim djelima očituje se sličnost dvaju umjetnika u tematici, motivima i oblikovanju. Smisao za dramatičnost, osjećajnost i intenzivne pokrete, no ujedno i težnja prema stilizaciji motiva i zamrzavanju trenutka samo su neke od značajki koje povezuju dvojicu kipara.

U početnoj fazi oba kipara stvaraju pod snažnim utjecajem Rodinove tehnike i načina izražavanja, takozvane non-finito metode koja potječe iz renesanse i preuzeta je od Donatella, a podrazumijeva da se materijal ne obrađuje u cijelosti, već neki njegovi dijelovi ostaju neobrađeni. Primjer takvog oblikovanja kod Millesa je brončani 'Muškarac s Martiniquea' (1898-1899), kojeg ćemo vidjeti na izložbi, a koji zorno pokazuje da je Milles ozbiljno studirao ljudsku anatomiju, građu mišića i ljudske pokrete.

Osim tog kipa izložba će pokazati još četiri djela izrađena u bronci koja jasno predstavljaju glavne kipareve interese, teme i stilske karakteristike. Krila iz 1908. godine, koja se još nazivaju 'Dječak s orlom' jer prikazuju mladića u klečećem položaju kako podiže orla, a tumačenje te skulpture povezuje se sa starim grčkim mitom o Ganimedu u kojeg se zaljubio Zeus te je uzeo obličje orla kako bi ga mogao oteti. Krilata bića, pogotovo orlovi i anđeli, bili su čest i važan motiv Millesove umjetnosti, a smatra se da je u njima izražava svoju duhovnost i želju za slobodom.

Milles je oblikovao i mnogo ženskih likova u plesnom pokretu, a mi ćemo vidjeti mitološku Menadu koja pleše iz 1913. godine. Kip Marije iz 1917. posebno je zanimljiv jer je sa svojom kršćanskom tematikom bio iznimka u periodu u kojem Milles uglavnom prikazuje likove iz svijeta grčke mitologije. Marija je prikazana kao trudnica s dramatičnim izrazom lica u punoj veličini i okružena trima ženama. Kip Folke Filbyter iz 1927. nastao je prema švedskoj mitologiji i predstavlja predložak za centralnu figuru na monumentalnoj fontani u gradu Linköpingu. Motiv koji je Milles odabrao odnosi se na epizodu u kojoj Folke jaše konja tražeći svoje nestalo unuče. Pri prelasku potoka konj se oklizne na stijeni, što uzrokuje dramatičan pokret.

Carl Milles međunarodni je uspjeh dosegnuo 1925. godine osvojivši Grand Prix na Svjetskoj izložbu u Parizu te velikom samostalnom izložbom u Tate Gallery u Londonu 1927. godine. 20-ih godina prošlog stoljeća stvorio je mnoge od svojih monumentalnih kipova, a ostat će najpoznatiji po mnogim djelima u javnim prostorima među kojima se ističu: fontana Europa i bik u Halmstadu, Posejdon u Göteborgu, Folke Filbyter u Linköpingu i Orfej ispred Koncertne dvorane u Stockholmu u kojoj se održava svečanost dodjele Nobelove nagrade.

Milles je također napravio brojne spomenike i fontane u SAD-u, gdje je živio od 1931. do 1951. godine, a u Stockholmu se nalazi više od 80 njegovih javnih skulptura. Projekt Milles kod Meštovića popraćen je opsežnim i bogato ilustriranim katalogom, s brojnim tekstovima švedskih i hrvatskih kustosa. Publikacija na hrvatskom i švedskom jeziku, koju je oblikovao dizajner i likovni umjetnik Viktor Popović, donosi mnoštvo podataka o Carlu Millesu te se posebno osvrće na njegovu umjetničku i sudbinsku bliskost s Ivanom Meštrovićem.

Izložba Milles kod Meštrovića otvorena je do 16. lipnja, a nakon toga dvojica umjetnika nastavit će svoj dijalog u švedskom Millesgårdenu, u muzeju Carla Millesa, u koji će putovati Meštrovićeva djela.