'Bila mi je gotovo osobna uvreda što su te slike toliko vremena bile skrivene od mene', kaže autorica filma 'Beyond the Visible' Halina Dyrschka za Guardian. S djelima švedske umjetnice Hilme af Klint, koja je bila apstraktna umjetnica prije nego se pojam uopće pojavio, prvi se put susrela prije nekoliko godina i 'obraćale su joj se dublje' od ikakve umjetnosti koju je ranije vidjela. Opčinili su je krugovi koji se presjecaju, cvjetne forme pastelnih boja, ponavljajuće linije, piramide.

Razlozi zašto je Af Klint, u odnosu na svoje muške kolege, redovito ostajala u pozadini, bili su to što je bila žena, piše Guardian, potom što nije imala nikakvih kontakata u svijetu umjetnosti, ali, ono najgore od svega, to što je tvrdila da je vidovita i da njena umjetnost dopire od viših sila, bez posredstva ega.

'Lakše je ženu pretvoriti u vješticu nego promijeniti povijest umjetnosti koja će se prilagoditi njenom liku i djelu. Još uvijek duhovne žene promatramo kao vještice, dok duhovne muške umjetnike slavimo kao genijalce', kaže Halina Dyrschka, ciljajući, među ostalim, na duhovnog brata Af Klint, Vasilija Kandinskog, francuskog slikara, grafičara i teoretičara umjetnosti ruskoga podrijetla, koji se vodi kao jedan od prvih i glavnih predstavnika apstraktnog slikarstva. Svoju likovnu koncepciju, s težištem na čistoj ekspresiji oblika, linija i boja, bez izravnih asocijacija na svijet predmeta oko nas, teoretski je obraložio 1912. u djelu 'Duhovno u umjetnosti'. Osim Kandinskog, i Piet Mondrian, nizozemski slikar poznat po dvodimenzionalnim geometrijskim kompozicijama od horizontala i vertikala, s modrim, žutim i crvenim plohama te Kazimir Maljevič, legendarni ruski slikar, osnivač suprematizma, slikarstva čistih plošnih geometrijskih oblika, bili su svi u svoje doba pod utjecajem tadašnjih spiritualnih pokreta poput teozofije ili antropozofije. Svi su tragali za transcendencijom fizičkog svijeta i ograničenja figurativne umjetnosti, navodi Guardian.

I Kandinski I Mondrian i Af Klint su umrli 1944. Kandinski je tvrdio da je 1911. kreirao prvu apstraktnu sliku, a kad je njujorška MoMA 2012. organizirala izložbu 'Izumljivanje apstrakcije 1910. - 1925.', Af Klint se nije spomenula ni kao fusnota. A opet, prema riječima Julie Voss, likovne kritičarke Frankfurter Allgemeine Zweitunga, citirane u filmu 'Beyond the Visible', švedska umjetnica bila je pet godina ispred Kandinskog - prvu apstraktnu sliku naslikala je 1906.

Dryschka je za svoj film kontaktirala s MoMA-om, da provjeri zašto je Af Klint bila izbrisana iz povijesti umjetnosti. Objasnili su joj da nisu bili toliko sigurni da je njena umjetnost bila apstraktna. 'Na kraju krajeva, cijeli svoj život nije izlagala, pa kako bi itko mogao znati?'

U filmu Dryschka njene radove uspoređuje i s drugim čuvenim umjetnicima 20. stoljeća. Njen zlatni krug iz 1916. smješta, primjerice, uz sličan rad Josefa Albersa iz 1971., njen automatski crtež iz 1896. uz Cyja Twomblyja iz 1967. Usporedbe navode na zaključak: Sve što su muškarci radili, izgleda da je Hilma af Klint radila puno prije njih, piše Guardian.

Zašto je onda svojevremeno, a i poslije svoje smrti slovila tek za vješticu?

Rođena u Stockholmu 1862., zahvaljujući obiteljskom bogatstvu, Af Klint se obrazovala na Kraljevskoj akademiji na kojoj je diplomirala 1887. Nakon toga uzdržavala se slikajući krajobraze i portrete. To joj očito nije bilo dovoljno. Potrazi za duhovnim, ali ne religijskim nego okultnim, okrenula se nakon smrti sestre u svojoj mladosti. Teozofskom društvu priključila se 1889., a 1896. pokrenula je skupinu umjetnica nazvanu Petorka. Svakog petka sastajale su se na seansama na kojima su pokušavale komunicirati s onostranim. Af Klint tada do majstorstva razvija stil automatskog slikanja temeljen na slobodnoj volji ruke koja po platnu klizi bez uplitanja razuma. Sastanci s Petorkom bile su 'ženska filozofija oslobođenja', kaže u filmu spomenuta Julie Voss. Ta filozofija govorila im je: 'Naravno da možete biti svećenice.'

Motivi Af Klint, a kojima je pokušavala prikazati odnos ovoga i drugoga svijeta, krasili su i motivi iz geometrije, matematike, biologije, budući da se umjetnica nije bavila samo okultnim već je bila i dobro upućena u znanstvena dostignuća svoga vremena. Kako u filmu navodi Dyrschka, godine u kojima je umjetnica bila kreativno aktivna bila su i vremena kad je znanost otkrivala svjetove iznad vidljivog - uključujući subatomske čestice i elektromagnetnu radijaciju. Af Klint je umjetnošću i sama pokušavala ono nevidljivo učiniti vidljivim, bilo posredstvom znanosti ili pak viših sila za koje ostaje neodgovoreno jesu li joj služile kao umjetnički alter-ego u sredini koja profesionalne slikarice prihvaća samo pod uvjetom da slikaju pejsaže i portrete.

Godine 1904. tvrdila je tako da je Petorka na seansi od višeg bića dobila poruku da sagradi hram i ispuni ga svojim slikama. Samo je Af Klint prihvatila zadatak i 1906. počela raditi na onome što će u idućih 11 godina postati serija od 193 apstraktne slike. Filozof i okultist Rudolf Steiner, čijem se antropozofskom društvu kasnije priključila, vidio je njene rane radove iz serije iz 1908., ali nije imao razumijevanja za njih, piše Guardian. Dijelom kao rezultat njegovog neshavaćanja, a dijelom kako bi se brinula za bolesnu majku, Af Klint je iduće četiri godine malo slikala te se povukla na zabačeni otok Munsö.

'Lokalno su je tretirali kao ludu vješticu', kaže Dyrschka. 'Ljudi su se pitali što radi s tolikim jajima koja su dostavljana u njen studio'. Koristila ih je, kako se ispostavilo, kako bi njen omiljeni materijal, tempera, na papiru imao efekt luminoznosti.

Na određen način ovo je povlačenje od svijeta bio je i razuman potez u kreativnom smislu, piše Guardian. Af Klint je okružena prirodom mogla mirno stvarati, a cijelo vrijeme polagala je velike nade da će joj Steiner ipak pomoći da izgradi hram za njenu umjetnost. U 1932. pisala mu je: 'Trebaju li slike koje sam naslikala između 1902. i 1920., a od kojih ste neke i sami vidjeli, biti uništene? Ili se nešto s njima može poduzeti?'

Zvuči kao prijetnja, ali srećom, nije uništila svoja djela mada se san o hramu nikad nije ostvario. Af Klint skicirala je kako bi trebao izgledati - među ostalim, na vrhu je bio predviđen astronomski toranj do kojeg vodi unutarnje spiralno stubište. U filmu Dyrschka ove njene opise uspoređuje s izgledom Guggenheima u New Yorku, koji je prošle godine, dosta zakašnjelo, velikom retrospektivom ipak odao priznanje djelu Af Klint.

Istina, putujuća izložba 1986., 'Duhovno u umjetnosti: Apstraktne slike 1890-1985' u Muzeju moderne umjetnosti u Los Angelesu označila je početak međunarodnog priznavanja Af Klintove. Ali izložba u Guggenheimu umjetnici je, stoljeće nakon što je počela s apstrakcijom, dala ono što zaista zaslužuje.

'Naš svijet postao je zatupljen i mislim da će nam trebati netko poput Hilme af Klint da ga naslika pa da za sto godina vidimo što smo sve propuštali', navodi u filmu 'Beyond the Invisible' povjesničar znanosti Ernst Peter Fischer. 'U 1900. još uvijek smo se znali čuditi. Danas sjedimo pred našim mobitelima i dosađujemo se.' 'Slike Hilme af Klint', piše Guardian, možda nam danas u razočaranom svijetu trebaju, kao prilika 'da pobjegnemo od svakodnevnog i ponovno se čudimo onome što je oko nas'.