Drugo poglavlje filma 'Ono' u mnogočemu je žrtva vlastitog uspjeha, nastavak koji se razvlači gotovo tri sata u kojima se među dobro osmišljene strašne trenutke stalno ušuljava niz zatupljujućih ponavljajućih motiva, piše Brian Lowry za CNN.

'Rezultat je film s dosta jakih momenata, ali koji kao da želi biti završnica 'Osvetnika' ili kao 'Bilo jednom... u Derryju'..., koji, dakle, računa na vlastite epske kvalitete, ali ih jednostavno ne posjeduje', komentira Lowry te dodaje kako je čar prvog dijela filma bila veza između djece, luzera, koji su odrasli u drugom dijelu.

Sastaju se u spomenutom rodnom gradu Derryju gotovo 30 godina nakon što ih je nasmrt isprepadalo utjelovljenje zla, klaun Pennywise, koji 'ustaje' svakih 27 godina i kojega u oba dijela glumi sjajni Bill Skarsgård. Odrasle članove Kluba gubitnika glume, među ostalima, James McAvoy, Jessica Chastain i Bill Hader, a u filmu se ponovno pojavljuju i mlađe verzije, Jaeden Martell, Sophia Lillis, Finn Wolfhard i drugi.

'Film ima zaista impresivne specijalne efekte i vizualno je dojmljiv. Glumačka ekipa je jaka, osobito Hader i James Ransone (glumi starijeg Eddieja Kaspbraka), ali ipak, svi koji su imalo upoznati s pričom znaju kamo ona ide, a redatelj Andy Muschietti i scenarist Gary Dauberman nisu se pobrinuli da ima razloga za to što putovanje do finiša traje tako dugo', piše Lowry.

Peter Bradshaw iz Guardiana filmu je dao samo dvije od pet zvjezdica.

'Ono što je najstrašnije jest to što bi nakon ovog bolno dugačkog horora mogao uslijediti i treći film', komentirao je, priznajući da u cijelom paketu ima i dobrih stvari.

'Tu je nekoliko senzacionalnih cameo uloga (primjerice, kanadskog redatelja Xaviera Dolana i samog Stephena Kinga) i zanimljivih ideja o suočavanju osobnim demonima, o homofobiji, zlostavljanju i depresiji. Film govori i o sveprisutnoj dostupnosti prošlosti u digitalno doba, kao i o stalnom spajanju ljudi i njihovom međusobnom praćenju putem društvenih medija te o načinu na koji krivnja i sram utječu na to što odlučujemo zapamtiti, a što zaboraviti iz svojih tinejdžerskih godina.'

Ipak, smatra Bradshaw, 'kao i prvi film, 'Ono: Drugo poglavlje' izrasta u virtualnu nenarativnu antologiju uobičajenih strašnih trenutaka koji bi se lako mogli prerazmjestiti i prikazati u bilo kojem redoslijedu'.

'Drugi put, međutim, u drugom filmu, vaša tolerancija za ovakve stvari već je prilično niska jer, za razliku od prvog dijela, drugi je tako nepotrebno dugačak, a (...) Muschietti čak daje naznaku o mogućem trećem poglavlju', piše Bradshaw.

I A.O. Scott iz New York Timesa misli da je trajanje filma problematično.

'(...) Muschietti i Dauberman uglavnom su ostali vjerni Kingovim temeljnim idejama u priči; o tome kako se nevinost može iskvariti znanjem, ali i sačuvati uz njegovu pomoć, zatim o skrivenim putovima između podsvjesnog i stvarnog svijeta te o etičkoj moći prijateljstva. No Muschietti je vjeran i Kingovom uvjerenju da, kad je riječ o radnji i vremenu publike, više je više. Samo što su broj stranica i minutaža filma sasvim drugačije stvari. Dok roman od 1100 stranica poput 'Ono' može biti nešto kroz što se prolazi bez daha, film od dva sata i 49 minuta više se razvlači nego što vas uvlači i pritom prilično iscrpljuje svoju premisu, a moguće i vaše strpljenje, na putu prema finalnom okršaju', piše Scott.

Brian Truitt iz USA Today filmu je dao tri od četiri zvjezdice te smatra kako su ta dva sata i 49 minuta taman da zadovolje potrebu za čudovištima i strahotama.

Priznaje da 'Ono: Drugo poglavlje' nije dojmljiv kao prvi dio, ali hvali odluku Muschiettija da dobro pazi koliko i kada će se Pennywise pojavljivati u filmu.

'To je pametan izbor jer svako njegovo pojavljivanje zato je posebno, a sam Skarsgård pronalazi uvijek nove načine da nas ustravi, čak i kad je u iznenađujućem ljudskom obliku. Druga čudovišta prate likove, uključujući staru ženu koju posjećuje Beverly (Chastain), a koja se transformira u nešto zbilja ogavno. Tu je i brutalna crta filma, od zločina iz mržnje na samom početku do zlostavljanja u obitelji', piše Truitt, dodajući da potrebnu lakoću 'Drugom poglavlju' daje Hader u ulozi starijeg Richieja (mlađega glumi izvrsni Wolfhard, poznat kao Mike iz serije 'Stranger Things'). Hvali i Chastain te Jamesa Ransonea.

Za Rolling Stone Peter Travers također kritizira duljinu filma i tvrdi da je prvi dio dojmljiviji.

'Ekipa se vraća u Derry ne svojim izborom, nego zato što su prisiljeni. Dok su bili mladi, zarekli su se da će se vratiti kući ako se vrati i izopačeni Pennywise te opet počne ubijati. E pa, vratio se, a vratio se i Skarsgård, nezamjenjiv u ovoj ulozi. Samo pogled na njega dovoljan je da vam zaledi krv u žilama', piše Travers, napominjući kako gubitnike natrag u Derry poziva Mike Hanlon (glumi ga Isaiah Mustafa), jedini od skupine koji je ostao živjeti u tom gradiću u Maineu.

'Puno je flashbackova na likove dok su bili djeca, kao da Muschietti i Dauberman ne vjeruju da je publika pogledala prvi film pa u ovaj pokušavaju utrpati što je moguće više vrhunaca za svaki slučaj', komentira Travers te hvali odabir da 'Drugo poglavlje' počne ubojstvom Adriana Mellona, gej mladića (glumi ga spomenuti Dolan).

'Priča je temeljena na istinitom slučaju napada na mladog geja Charlieja Howarda 1984., koji se utopio u Bangoru u Maineu. Film prikazuje skupinu tinejdžera koji ga napadaju i potom bacaju s mosta. Upravo to je trenutak kad se Pennywise ponovno pojavljuje, spreman da dovrši svoj posao. King je još onda pisao o korijenu zla u ljudskom ponašanju, a to je tema koja, nažalost, s vremenom nije postala manje aktualna ili važna. U svojim najboljim trenucima, dok pokazuje horore svakodnevnog života i našu zajedničku odgovornost da ih spriječimo, 'Ono: Drugo poglavlje' potiče nas da zapravo pogledamo u ono najgore u nama samima. A upravo to je ono najstrašnije', zaključuje Travers.

Film se u domaćim kinima prikazuje od 4. rujna.