Ciklus čitanja počeo je prijevodom 'Dunda Maroja' Marina Držića u prijevodu Sretena Marića. Čitanje je vodio Nicolas Lormeaum, a čitali su Michel Favory, Thierry Hancisse, Anne Kessler, Cécile Brune, Christian Blanc, Céline Samie, Nicolas Lormeau, Georgia Scalliet, Félicien Juttner, Samuel Labarthe, Benjamin Lavernhe i Pierre Hancisse

Dundo, bogati dubrovački trgovac, dođe na lošu ideju da svog sina Maru pošalje na trgovački put u Firencu s pet tisuća dukata u džepu, a da bi ovaj sav taj novac potrošio na rimske užitke.

Nakon što Dundo pođe u potragu za razmetnim sinom susretne nekoliko likova, među kojima i Pometa, koji odluči povlačiti sve konce u priči umjesto njega. Kazališno remek-djelo na hrvatskom jeziku iz 16. stoljeća, 'Dundo Maroje' je isto tako inovativna i originalna komedija duge tradicije koju će kasnije nastaviti Molière i Shakespeare.

Marin Držić se smatra jednim od velikih dramaturga renesanse. Rođen je 1508. u Dubrovniku te je 1526. postao jedan od dvojice rektora crkve Svih Svetih u Dubrovniku da bi kasnije otišao u Sienu studirati kanonsko pravo. Kao vatren i slobodan duh željan slobode, živio je boemski prvo u Beču, zatim u rodnom Dubrovniku i naposljetku u Veneciji, u kojoj je umro 1567. godine. Između njegovog prvog djela, Tirene (1548), i posljednjeg, Hekube (1559), prošlo je 11 godina.

Krležine 'Gospodu Glembajeve' (1928-1931), koje je preveo Nicolas Raljević, uz vodstvo Laurenta Muhleisena, čitat će u četvrtak 25. listopada Catherine Sauval, Michel Favory, Christian Blanc, Alexandre Pavloff, Georgia Scalliet, Benjamin Lavernhe i Pierre Hancisse.

Leone, sin moćnog industrijalca Ignjata Glembaja, vraća se nakon 11 godina u roditeljski dom. Unatoč svim nastojanjima mora se suočiti s mračnim i zaraznim smicalicama, okrutnošću i cinizmom svoje obitelji zbog čega se, u konačnici, odluči suočiti sa svojim ocem. Ishod te svađe razotkrit će razmjere kriminala i dekadentnosti te obitelji. Za čitatelje iz bivše Jugoslavije Glembajevi predstavljaju sociopsihološki kompleks poput onoga Karamazovih za Ruse i Rougon-Macquartovih za Francuze.

Miroslav Krleža jedna je od središnjih figura hrvatske književnosti 20. stoljeća. Rođen je 1893. u Zagrebu te se dosta rano počeo buniti protiv Austro-Ugarske Monarhije, a zatim i jugoslavenske, te se učlanio u komunističku partiju. Pjesnik je, romanopisac i esejist na kojega je utjecao modernizam Marinettija i Nietzschea, urednik Jugoslavenske enciklopedije, osnivač i urednik više književnih revija. Njegov kazališni opus je isprva bio pod utjecajem njemačkog ekspresionizma, a tijekom 1920-ih okrenuo se prema psihološkoj i socijalnoj drami i u tom dijelu njegovog opusa 'Glembajevi' zauzimaju centralnu poziciju.

U petak 26. listopada čitat će se 'Europa - monolog za majku Courage i njezinu djecu' (2004) Ivane Sajko, koju je na francuski prevela Mireille Robin uz pomoć Nataše Medved i Kei Tritković. Čitanje će voditi Nâzim Boudjenah, a tekst će čitati Marie-Sophie Ferdane i Benjamin Jungers.

Mnogo godina nakon što ju je Zeus oteo, Europa okružena svojom djecom počinje pjevati o slavi, mizeriji, dugom putu na kojemu su se ispriječili ratovi, pregovori, suze i nade koji su potresali kontinent kojemu je dala ime. Uoči ulaska Hrvatske u Europsku uniju, ovaj tekst napete poezije podsjeća odakle dolazimo i tko jesmo kao Europljani.

Ivana Sajko je rođena i živi u Zagrebu. Piše za kazalište i radio, spisateljica je i glumica, kazališna kritičarka i urednica književne revije Frakcije. Njezin dramski opus crpi ideje iz aktualnih događanja, kao i iz intimne sfere. Višestruko nagrađivani komadi Ivane Sajko (između ostalih dobitnica je nagrade Marin Držić) postavljeni su u Hrvatskoj, Sloveniji, Njemačkoj, Nizozemskoj, Australiji i Francuskoj.