Tate modern godišnje posjeti više od šest milijuna ljudi, a prije dva tjedna u zagrebačkom Muzeju suvremene umjetnosti imali smo prigode čuti i predavanje ravnatelja te institucije Chrisa Dercona koji je predstavio vizije kulturnih institucija za 21. stoljeće. Među te vizije ulaze i ideje da muzeji bududućnosti nisu puki skupljači objekata već mjesta susreta umjetnika, umjetničkog djela i publike te polje za istraživanje, promišljanje svijeta oko sebe i stjecanje novih iskustava. Za razliku od privatiziranih prostora u kojima uvijek nešto moramo naručiti ili kupiti, muzej je neutralan prostor u kojem se nužno ne kupuje, u kojem se ne igra, već prostor susreta s idejama, konceptima, stvaranjem, apstrakcijom, odnosno, prostor neke vrste odmaka i mjesto u kojem se propituje.

Na tragu Derconovih misli upravo je i rad Tine Gverović i Siniše Ilića koji su u Tateu boravili dva tjedna i, od različitih predmeta i crteža, stvorili prostornu instalaciju i dugački mural.

Instalacija se sastoji od zidova koji se naizgled raspadaju, uglavljeni su u strop ili vire pod različitim kutevima iz galerijskog poda, a na zidovima su i fiktivne priče o gradnji, suludoj besciljnoj gradnji te slike i crteži na kojima linija ili potez kista postaju metafore za geopolitička stanja i zauzmanja različitih pozicija. Dio izlagačkog prostora natkriva tenda kao neka vrsta zaklona, skloništa, a neočekivani raspored stolica poziva na diskusiju i na različite perspektive u percipiranju samog rada.

Kustosice izložbe Hannah Dewar iz Tate Moderna i Una Popović iz Salona Muzeja savremene umetnosti iz Beograda umjetnicima su predložile temu umjetničkih institucija i problema s kojima se suočavaju, bilo da je riječ o izgradnji novog krila Tatea koje će biti završeno 2016. godne, ili (ne)funkcioniranju MSUB-a; podsjetimo da je glavna zgrada beogradskog muzeja od 2007. zatvorena zbog rekonstrukcije i ne zna se do kada će ona trajati. No, početna se ideja proširila pa su Gverović i Ilić u Tateu napravili i zajednički mural dugačak 15 metara, koji tematizira paralelne povijesti kulture, kao i crteže i slike koje u muzej unose informacije iz vanjskog svijeta, poput tragova konflikta i nasilja, izgradnje i destrukcije tehnološkiog otpada itd.

Gverović i Ilić, umjetnost doživljavaju kao proces koji se neprestano razvija i u stalnom je nastajanju, a koji se sastoji od mnogih elemenata, fragmenata i motiva, za koje se očekuje da ih povežu posjetitelji. Takav pristup uklapa se i u Derconovu ideju o muzejima u 21. stoljeću koji se ne predstavljaju kao mjesta reprezentacije nego kao mjesta traganja, istraživanja i otkrivanja

Intervencija u tkivo londonske institucije predstavlja umjetnički odgovor na samu zgradu te prestižne galerije, njezine zbirke i posjetitelje, ali je i odraz širih međunarodnih tema koje povezuju MSUB i Tate u globalnom kontekstu.

Tina Gverović i Siniša Ilić surađuju od 2006. godine kada su sudjelovali u Programu studijskog boravka za umjetnike i kustose (ISCP) u New York-u, kao dobitnici nagrade Radoslav Putar (Hrvatska) i Dimitrije Bašićević Mangelos (Srbija). Od tada zajedno realiziraju niz umjetničkih radova, izložbi i publikacija. Njihovi radovi uglavnom se bave osobnim i socijalnim stanjima napetosti, nelagodnosti i ugroženosti, a njihove multimedijalne instalacije često su odgovor na sam galerijski prostor, na kontekst u kome se rad prikazuje i na način na koji je taj rad interpretiran od strane publike.

Nedavno su zajedno izlagali u Galeriji Fordham u Londonu, u Galeriji Arsenal u Białystoku, u Poljskoj, na 1. Bijenalu suvremene umetnosti u Atomskom skloništu D-0 ARK u Konjicu, u Bosni i Hercegovini, a njihova zajednička izložba u Tateu s temama pripadanja, raseljenosti, sjećanja i nestabilnosti, nastavlja se na motive s kojima su se umjetnici i do sada bavili u zajedničkom radu.

Izložba je rezultat suradnje Tate Modern-a iz Londona i Muzeja suvremene umjetnosti iz Beograda, a u Londonu je otvorena do ožujka 2014.