Nakon što ste film 'Prošlost' snimali u Francuskoj i na francuskom, zašto ste se vratili u Teheran po 'Trgovačkog putnika'?

Kad sam završio sa snimanjem 'Prošlosti' u Francuskoj, počeo sam raditi na priči koja se događa u Španjolskoj. Izabrali smo lokacije i dovršio sam cijeli scenarij. Bili smo u razgovorima s producentima i glavnim glumcima, ali da bi se cijeli tim okupio za snimanje, trebalo je još najmanje godinu dana. Na moje zadovoljstvo, to mi je dalo vremena da se vratim u Iran i snimim ovaj film. Iako mi se na početku ideja o snimanju dva filma zaredom nije činila dobrom, srećom se sve poklopilo i dobro prošlo, pa sad mogu mirno u Španjolskoj dovršiti i ovaj drugi film.

Odakle ideja za film 'Trgovački putnik', kako je izgledala početna faza stvaranja?

Nekoliko sam godina imao tu priču u mislima i cijelo sam vrijeme radio zabilješke. Kada se u Iranu otvorila prilika da se snimi film, skupio sam sve razasute bilješke koje sam skupljao godinama. Usto, oduvijek sam želio snimiti film čija se radnja odvija u svijetu kazališta. Bavio sam se kazalištem u mlađim danima, i to mi je mnogo značilo. Ova je priča bila idealna da se smjesti u kazališni milje. Tako sam počeo pisati scenarij o likovima koji glume u kazališnoj predstavi.

Kako biste definirali 'Trgovačkog putnika'? Je li to priča o osveti ili izgubljenoj časti?

Teško mi je bilo, a i sada je, definirati ili sumirati 'Trgovačkog putnika', čak i reći što on meni osobno znači. Sve, pa i doživljaj filma, ovisi o vlastitim preokupacijama i sustavu vrijednosti koji pojedinac 'nosi u glavi'. Primjerice, netko može film vidjeti kao priču o moralu i njegovim granicama, a netko drugi iz posve drukčijeg ugla. No mogu ustvrditi da se ovaj film bavi kompleksnošću ljudskih odnosa, a posebno onih obiteljskih.

Na početku filma Emad i Rana su jedan od prosječnih parova u Iranu. Jesu li ta dva karaktera tipični predstavnici srednje klase u Iranu?

Da, oni pripadaju srednjem staležu u Iranu. No oni kao par, s obzirom na svoju individualnost i međusoban odnos, ne predstavljaju većinu parova u toj srednjoj klasi. Karakteri su kreirani tako da gledatelji imaju osjećaj da se oni kao par nimalo ne razlikuju od ostalih. To je jedan svakidašnji par sa svojim osobinama. Oboje pripadaju kulturnom miljeu jer su profesionalni glumci zaposleni u kazalištu. Međutim, sve se preokrene kada se nađu u situaciji koja otkriva neočekivane aspekte njihovih osobnosti.

Originalni naslov filma evocira kazališni komad Arthura Millera u kojem Amad i Rana glume sa svojim prijateljima. Zašto ste izabrali baš to djelo za tematsku potku filma?

'Smrt trgovačkog putnika' čitao sam kad sam bio student. Duboko me potresao, ponajviše stoga što govori o ljudskim odnosima. Riječ je o iznimno bogatoj drami koja nudi bezbroj različitih čitanja. Najvažnija je dimenzija socijalna kritika razdoblja u povijesti u kojem su iznenadne transformacije urbane Amerike dovele do rušenja izvjesne društvene klase. 

Oni koji se nisu mogli prilagoditi rapidnoj modernizaciji stradali su. U tom smislu drama korespondira s aktualnom situacijom u mojoj domovini Iranu. Sve se mijenja preko noći, a jedini izbor koji imate je - prilagoditi se ili umrijeti. Kritika društva u samoj srži drame još uvijek je na snazi u našoj zemlji. Druga dimenzija drame je kompleksnost društvenih odnosa, posebice unutar obitelji, što je vidljivo kod para trgovačkog putnika i Linde. Usto, drama ima snažan emocionalni naboj koji je vrlo dirljiv i tjera gledatelje na razmišljanje o izuzetno važnim i delikatnim pitanjima. Kad sam odlučio da će glavni protagonisti u filmu pripadati kazališnoj grupi te da će i u filmu glumiti u predstavi, Millerovo mi se djelo činilo vrlo zanimljivo, jer mi je dopustilo da stvorim paralelu s osobnim životom para oko kojeg se gradi film.  

Na pozornici Emad i Rana glume uloge trgovačkog putnika i njegove žene. A u svom životu, a da toga nisu ni svjesni, suočit će se s trgovačkim putnikom i njegovom obitelji i naći u situaciji da moraju odlučiti o sudbini. 

Kroz pogled koji vaši likovi imaju s terase svog novog stana ciljate na današnji anarhičan razvoj Teherana. Je li to i vaš pogled na grad u kojem radite i živite?

Teheran danas vrlo je blizak New Yorku, kao što je i Miller opisao na početku svoje drame. To je grad čije se lice mijenja iz sata u sat, a pritom se uništava sve što je staro i voćnjaci i vrtovi pretvaraju u nove zgrade i tornjeve. To je u dlaku isto okruženje u kojem živi i trgovački putnik, kao nova paralela između filma i predstave. Teheran se mijenja, ali suludo, bez ikakvog reda, posve iracionalno. Kada film priča priču o obitelji, njihov dom očito je od velike važnosti, što je bilo primjetno i u mojim ranijim filmovima. U ovom filmu još jednom grad i kuća, odnosno dom, zauzimaju središnje mjesto.