Tu predstavu, premijerno izvedenu u crkvi Santa Maria delle Fortezza u Viterbu u Italiji, kritičar najčitanijih španjolskih novina El Pais okarakterizirao je kao 'vrhunsku avanturu za ljude otvorenog uma, koja se konzumira s velikom lakoćom i ostavlja izvanredan okus na nepcu.'

No predstava 'Free Bach 212' puno je više od oživljavanja Bachove Kantate BWV 212. To je provokativna, kreativna i nekonvencionalna burleska, komedija, društvena kritika, igra u kojoj su klasični kazališni postupci reinterpretirani u tzv. 'furanskom' jeziku, kojom ta avangardna kazališna skupina već više od 35 godina ruši kazališne i društvene konvencije, istražuje nepoznate prostore i uvodi nove kazališne poetike.

La Fura dels Baus osnovana je 1979. godine u mjestu Moià pored Barcelone i ubrzo je osvojila svijet svojom jedinstvenom vizijom teatra u kojoj su na spektakularan način objedinili ulično kazalište ukorijenjeno u folklornim katalonskim svetkovinama, žestoki fizički teatar, interakciju s publikom, najnovije digitalne tehnike, suvremena scenska rješenja, multimedijalni pristup, akrobatiku i ples te glazbu, od klasike do elektronike. Naziv grupe je vrlo bizaran i u prijevodu s katalonskog znači 'lasice iz Bausa' odakle potječu dvojica od osam osnivača grupe. Smatra se da su svojim radom ostavili najznačajniji trag u dva aspekta kazališne umjetnosti: u osvajanju nekonvencionalnih scenskih prostora, od ulice do napuštenih industrijskih pogona, a s druge strane promijenili su ulogu publike tražeći od nje da postane aktivni sudionik u njihovim predstavama. Ponekad je aktivacija publike vrlo izravna pa tako nerijetko pitaju gledatelje žele li se i sami priključiti spektaklu.

U to se mogla uvjeriti i zagrebačka publika 1987. godine, kada je La Fura dels Baus na početku svoga postojanja nastupila na prvom Eurokazu. Tada su Katalonci na Dolcu izveli u frenetičnom ritmu totalno nekonvencionalnu predstavu 'Suz/o/suz', u kojoj su istraživali primordijalnog čovjeka, njegov jezik i mogućnosti. Izvođači su u svom nastupu pokazali sve karakteristike svoje radikalne poetike, od uličnog kazališta preko tjelesnog teatra do fizičke interakcije s publikom, koju su neumoljivo ganjali vozeći se na motorima, biciklima i 'furamobilima', prijetili joj pilama i obilno je zalijevali vodom, dok je zrakom, zasićenom dimom, odjekivao zvuk bubnjeva i truba. Predstava je bila apsolotna novost na zagrebačkom kazališnom meniju i oduševila je publiku svojom ekscentričnom, drskom i inovativnom estetikom. La Fura dels Baus je s tom danas kultnom predstavom postala svjetska senzacija, a za nju su dobili i prestižnu nagradu za postignuće na području kulture Grada Barcelone.

'Naša motivacija za pokretanje kazališne grupe bila je sramežljivost. Htjeli smo poraziti sramežljivost i postati normalni. Kazalište smo vidjeli kao terapiju. Franco je bio mrtav i za Španjolsku je počela nova era, a mi smo se bavili brojnim problemima ljudi', izjavio je na portalu catalannews.com Carlus Padrissa, redatelj i dugogodišnji umjetnički direktor družine, koji je oduvijek, kako je pojasnio, tekst i glazbu u glavi pretvarao u slike, želeći razbiti konvencije i zatim redefnirati kulturni kontekst.

U prvoj fazi djelovanja opredijelili su se za ulični teatar – performanse i izložbene projekte. Međutim, jedna od izložba u Moiài ubrzo je zabranjena jer su gledatelji ispisali uvredljive parole sa seksualnim aluzijama o gradonačelnikovoj kćeri, kao i o gradskoj vlasti, a članovi grupe su obvezani da očiste nastali nered na ulici. 'Taj nas je incident uvjerio da napustimo naše selo i odemo u Barcelonu. Hvala bogu što su nas otjerali!', rekao je Padrissa, dodajući da su iz ulične performerske prakse naučili važnost multidisciplinarnih izvođačkih tehnika i žanrova zbog čega ih je publika nagrađivala s više novca.

'Nakon što smo se pet godina bavili uličnim teatrom preselili smo se u napuštene tvorničke hale, luke, autobusne kolodvore, podrume i druge nekazališne prostore gdje smo na multidisciplinaran način promovirali punk teatar. Uspjeh je došao iznenada: kad je na televiziji prikazan performans 'Risky Industrial' ljudi su počeli masovno dolaziti na naše predstave', kaže Padrissa. Ubrzo su uslijedili nastupi širom Europe i grupa je s komadima 'Actions', 'Suz/O/Suz', 'Tier Mon' i 'Risky Industrijal' osvojila i publiku i kritiku. Nakon njihovog debija u Londonu 1985. godine kritičar New Musical Expressa je zapisao da La Fura dels Baus 'nudi pustolovno igralište za odrasle u kojoj su objedinjeni zabava, opasnost, slapstick i fantazija'.

La Fura dels Baus gostovala je i na zadnjem Eurokazu, kada su u ZKM-u u komadu 'XXX' prikazali vrlo provokativnu kazališnu interpretaciju 'Filozofije u budoaru' Markiza de Sadea. U toj su predstavi svojim 'furanskim' jezikom, kako su kritičari širom svijeta nazvali njihovu začudnu poetiku, prikazali različite načine uvođenja djevojaka u svijet seksualnosti, od fingiranog klasičnog spolnog odnosa do desadovskog spolnog čina. Premda je predstava zbog svoje eksplicitnosti u nekim dionicama graničila s pornografijom, zapravo je propitivala granice spolnih i inih sloboda, te se mogla shvatiti i kao svojevrsni poziv za seksualnim oslobađenjem.

Premda su La Fura del Baus prvenstveno eksperimentalna grupa, koja se na inovativan način hrabro odupire konvencijama i kreativno istražuje nove prostore, u svom radu su se okušali i u nekonvencionalnom i provoktivnom interpretiranju klasika. Primjerice, u suradnji s Irenom Papas postavili su Euripidove 'Trojanke', a u 'F@ustu 3.0.' istraživali su Goetheovog 'Fausta', u 'Ombri' Lorcine tekstove, a u 'Metamorphosisu' Kafkinu ideju o preobražaju čovjeka u kukca. U novom mileniju posebno su se istaknuli u megaprojektima, koje su realizirali pred nekoliko tisuća gledatelja. Jedan od najspektakularnijih bio je projekt 'L'home del mil-lenni', osmišljen u slavu novog milenija, koji je kulminirao makro-performasom u srcu Barcelone u kojem je sudjelovalo oko 100 tisuća gledatelja.

Što je za njih kazališni uspjeh? 'To što mi radimo nije samo kazalište, nego kolektivni doživljaj, kad se ritam, glazba, ples, riječi i krikovi iz predstave preliju na publiku, koja počinje drhtati i pulsirati u našem tempu', pojašnjava Pedrissa, dodajući da se na početku njihove karijere, kad su predstave bile pravi šok za publiku, znalo dogoditi da se gledatelji onesvijeste.

Danas se grupa La Fura dels Baus ubraja u velike međunarodne zvijezde. Iza njih je senzacionalna ceremonija otvaranja Olimpijade u Barceloni 1992. godine, koju je gledalo više od 500 milijuna TV gledatelja širom svijeta. 'U programu smo koristili obješene krvave leševe kako bismo upozorili javnost na rat na Balkanu', kaže Padrissa. Nakon toga su realizirali program otvaranja Europske prijestolnice kulture Genova 2004. godine, kada su u luci uz vatromet i akrobate prezentirali vizualno vrlo atraktivan akrobatski show, koji je bio 'molekularna metafora' za kula dvorca, simbol katalonske kulture. Zatim su ih počele angažirati velike multinacionalne kompanje kao što su Pepsi, Mercedes, Peugeot, Microsoft ili Warner Bross za osmišljavanje i proizvodnju promotivnih show programa.

Međutim, La Fura dels Baus u nekim zemljima nije naišla na dobar prijem. Kako je ispričao Padrissa, u arapskim zemljama Bliskog istoka ljudi su bili šokirani njihovim izvedbama, u Izraelu su imali problema s pravoslavnom zajednicom čiji su predstavnici bacali kamenje na njih, a isto se ponovilo i u Maroku. Nisu dobro prošli ni u katoličkoj Poljskoj niti u pravoslavnoj Rusiji. Također, brojne kontroverze je izazvao njihov nastup na proslavi 35-og rođendana čečenskog predsjednika Ramsana Kadyrowa 2011. godine, optuženog za kršenje ljudskih prava, na kojoj su još prisustvovali oskarovka Hilary Swank, pjevač Seal, hollywoodska zvijezda Jean Claude Van Dam i violinistica Vanessa Mae.

'U nekim zemljama održane su vjerske demonstracije prije naših nastupa, a demonstranti su vikali Sotona, Sotona! Ne znam kakve je to veze imalo s nama jer se mi ne bavimo vjerskim nego ljudskim pitanjima. Međutim, takve reakcije nisu bile nužno negativne za nas, sve je dobro do onog trenutka netko netko ne poželi da nas upuca', izjavio je Padrissa.

Zadnjih godina La Fura dels Baus sve više radi opere i oratorije, primjerice, izveli su komade 'Pelleas et Melisande' u Dresdenu, 'Normu' u Royal Opera House u Londonu i 'Jeanne d'Arc' u Frankfurtu, čak su nastupili i na znamenitom festivalu u Sazburgu. Snimaju i filmove, a za film 'Fausto 5.0', snimljen u režiji Isidra Ortiza, dobili su 2002. godine nagradu Golden Melies za najbolji europski film u SF kategoriji. Kupili su i brod Naumon, koji funkcionira kao plutajuća kazališna scena, odnosno kao izvedbeni umjetnički centar, i s kojim su obišli Portugal, Libanon, Izrael i neke druge zemlje.

La Fura dels Baus radi i dalje punim tempom i gostuju širom svijeta. Primjerice, u listopadu su u Puebli premijerno izveli 'El Regalo del Icaro', a u studenom u Kopenhagenu komad 'Kongens Fald' u u režiji Carlusa Pedrisse, koji je nastao prema danskom književnom remek-djelu Johannesa V. Jensena. Također pripremaju program kojim će se obilježiti 200 godina postojana čuvenog muzeja Prado u Madridu.