Na izložbi je prikupljeno 69 djela, skulptura i crteža iz zbirki nasljednika Ivana Meštrovića, te iz fundusa Atelijer Meštrović, Galerije Meštrović , Gliptoteke HAZU, Kabineta grafike HAZU i Galerija umjetnina.

Kako se navodi u najavi izložbe, rijetko je kada Meštrovićev opus promatran kroz prizmu značenja nagoga tijela i erotskih čitanja.  Razvoj
teme moguće je pratiti na skulpturi i crtežu u rasponu od 1903. – 1946. godine.

'Sve u svemu, ova izložba i ovaj katalog, s tri vrsna priloga u kojima se da capo razmatraju brojni formalni i ikonološki aspekti Meštrovićevih aktova, značajan su doprinos poznavanju jednog od ključnih mjesta umjetnikova ukupnog opusa. Golem raspon različitih izraza kojima je umjetnik opisivao muško i žensko tijelo možda bi nam dao za pravo ustvrditi da on tijekom svog dugog djelovanja nije mijenjao
stilove nego načine stilizacije. Rezultantu svježih promišljanja autorā izložbe najbolje iznosi završna rečenica eseja Barbare Vujanović: Ideja da čovjek predstavlja apsolutno mjerilo svijeta i stvarnosti u kojima živi, sugerira pravo na sumnju, preispitivanje i relativiziranje istine koja ih određuje. Ništa bolje ne sažima osjećaje i misli koje nosimo nakon što pažljivo pogledamo sedamdesetak umjetnina donesenih
na ovoj kapitalnoj izložbi.', piše u recenziji Joška Belamarića.

Kustosice izložbe su Zorana Jurić Šabić i Barbara Vujanović koje su uz Dalibora Prančevića i autorice koncepcije.