Inicijativa kulturnjaci2016 pokrenula je peticiju kojom traže smjenu Zlatka Hasanbegovića s mjesta ministra kulture, a dosad su dobili veliku podršku značajnih djelatnika u kulturi Hrvatske. Nakon što je ministar kulture dao izjavu 'Ustaški zločini najveće su moralno posrnuće u povijesti hrvatskoga naroda' kulturnjaci2016 obratili su se javnim pismom premijeru Tihomiru Oreškoviću i zatražili sastanak uvjereni da ih svojim izjavama Hasanbegović nije razuvjerio u namjeri da traže njegovu smjenu.

'Izjava za javnost koju je 12. veljače 2016. dao gospodin Hasanbegović nije nas razuvjerila jer se nije jasno i nedvojbeno ogradio od vlastitog djelovanja u kojem u posljednjih 20 godina kontinuirano iznosi ekstremne političke stavove. Radikalnu orijentaciju pokazao je i svojim prvim potezima kao ministar kulture, a da pritom javnosti nije jasno izložio svoja stajališta o kulturnoj politici', navodi se u pismu inicijative koje su ispred inicijative kulturnjaci2016 potpisali Iva Babaja, Branko Banković, Naima Balić, Jasna Bilušić, Ivica Buljan, Branko Čegec, Zoran Ferić, Zvonimir Jurić, Dražen Katunarić, Tihomir Milovac, Ivor Martinić, Sibila Petlevski, Edo Popović, Urša Raukar, Sabina Sabolović, Ivana Sajko i Tena Štivičić.

O tome što žele reći premijeru i kojim argumentima potkrijepiti svoj zahtjev, za tportal govore Edo Popović, Sibila Petlevski i Zoran Ferić.

Edo Popović, pisac i novinar
Svojim dosadašnjim javnim nastupima Zlatko Hasanbegović deklarirao se kao radikalni nacionalist, simpatizer NDH i ustaškog režima i osporavatelj Ustava RH. To ga, da ovdje zanemarim činjenicu da on nema nikakve veze sa sektorom kulture, čini potpuno neprimjerenom osobom za dužnost koja mu je povjerena. Nitko ne može mijenjati vlastitu prošlost, pa to ne može ni g. Hasanbegović. Ono što svatko može učiniti – može početi stvarati vlastitu bolju prošlost. Može to i g. Hasanbegović. On se već danas može početi mijenjati, svojim javnim djelovanjem iz dana u dan može pokazivati da se odrekao veličanja NDH i Pavelićeva režima, da se zalaže za političko i kulturno šarenilo, i da je ono što tvrdi da jest – antifašist. Neka to, međutim, čini na svojem dosadašnjem radnom mjestu, a ne kao ministar kulture RH.

Edo Popović

Sibila Petlevski, spisateljica i sveučilišna profesorica
Stjecajem okolnosti profesionalnoga života izvan domovine, hrvatski premijer nije imao prilike pratiti suvremenu hrvatsku kulturu pa se vjerojatno zato i nije mogao osobno osvjedočiti da znanstvenik, dr. Hasanbegović, čije je usko područje interesa sakupljanje povijesne građe o muslimanima u NDH, nije bio ni zamjetljiv ni aktivan na hrvatskoj kulturnoj sceni. Ministar Hasanbegović nije jedan od onih koje zastupa. On nije umjetnik i to ne treba ni biti, ali u dvadesetak godina svojega javnoga rada dr. Hasanbegović ničim nije ni pokazao ni dokazao da ga hrvatska suvremena kultura i umjetnost uopće zanima; da je zainteresirani gledatelj, slušatelj i čitatelj kulturnih proizvoda, još manje da je kompetentan recipijent suvremenih umjetničkih djela i da je sposoban sudjelovati u raspravama na kulturnoj sceni Hrvatske, Europe i svijeta danas. Dapače, ministar odbija dijalog s ljudima koji su za razliku od njega bili desetljećima aktivni u stvaranju hrvatske kulture; ministar omalovažava umjetnike od kojih mnogi svojim opusom već sada predstavljaju vrijednosti baštinskog značaja i tim istim djelima čine Hrvatsku međunarodno prepoznatljivom. Dr. Hasanbegović, koliko znam, nije vodio nijedan znanstveni projekt, a u kulturnom menadžmentu nema kompetencija, osim ako se kao vještina ne računa urednički posao u nakladništvu gdje se ističu naslovi poput 'Industrije holokausta' Normana G. Finkelsteina.

Sibila Petlevski

Ministar Hasanbegović se možda posvećivao 'javnome radu s jasnom političkom, nacionalnom i kulturnom platformom' – ali to je bio javni rad na promociji političke i kulturne platforme NDH. Ne govorim o njegovom znanstvenom radu kojeg kao znanstvenica poznajem, nego baš o stavovima koje je izricao u javnosti – za medije i u časopisu NDH. Ne želim osporiti pravo dr. Hasanbegovića kao povjesničara da se bavi odabranim područjem istraživanja, ali ministar kulture ima dužnost baviti se kulturom sada i ovdje. Možda je razumljivo da jednog povjesničara više zanima prošlost i njena revitalizacija, od sadašnjosti i opstanka umjetnosti i umjetnika danas. S druge strane, ako je ministar pristao obnašati svoju dužnost kao maneken u izlogu, tako da svojom javnom pojavom daje sliku hrvatske kulture – tada je hrvatskoj kulturi već sad učinio nepopravljivu štetu jer ju ne zastupa svojim kompetencijama u području kulture, nego predstavlja, mogu čak reći i glumi, obučen u crno i s kapom koja vrlo učinkovito priziva sliku vremena koja su tema znanstvenog istraživanja dr. Hasanbegovića. Svejedno je li to ustaška kapa, kapa HOS-a ili možda HOP-a, kao što se meni čini – to nije glavopokrivalo koje je mladić s kapom nosio na bojištu, nego je tek puki kazališni rekvizit, manekenski modni dodatak za uigravanje u budući javni rad na stvaranju ideološki jasne kulturne platforme koja bi uskoro mogla postati kulturnom pustopoljinom.

Zoran Ferić, pisac i srednjoškolski profesor hrvatskog jezika i književnosti
Velik dio ljudi koji rade u kulturi ove zemlje, a posebno oni koji je neposredno stvaraju, glumci, redatelji, pisci, operni pjevači, plesači ovo imenovanje doživljavaju kao nezapamćeni cinizam. Imenovanje ustašofila koji brani jednu SS diviziju, piše o Hrvatskoj do Drine i govori o velikom hrvatskome porazu 1945. godine nije u prvom redu pitanje jedne politike, a još manje jedne kulturne politike, čak ni podjele na ljevicu i desnicu, nego pitanje temeljnih civilizacijskih dostignuća. Ono mora biti iznad svake politike i svake sumnje.

Potpuno je jasno da je ovo imenovanje pokušaj da se kulturne institucije i mediji stave pod kontrolu partije Tomislava Karamarka i s vrlo konkretnom namjerom da se provede nasilni ideološki pritisak. Time se resor kulture i pripadajuće mu umjetničke prakse, koji bi po definiciji trebao biti slobodan i neovisan, stavlja u službu jedne ideologije. To je siguran put prema lošim filmovima, glupim predstavama i knjigama koje nitko neće čitati. A u krajnjem slučaju to je put prema kontroli, cenzuri i diktaturi. Kolika je želja da se provede taj naum, vidjeli smo nedavno u izjavi gospodina Hasanbegovića koji je konačno prebacio preko usta da su ustaški zločini najveće moralno posrnuće hrvatskoga naroda. Mislim da je spomenuta izjava zapravo najveće moralno posrnuće samoga doktora Hasanbegovića koji je u ime 'višega cilja' u pet minuta pogazio sve ono što je govorio i pisao dvadeset godina. Pitanje je samo što je za njega taj viši cilj? Je li to ministarska fotelja ili nešto drugo? Ne želim vjerovati da se netko zbog položaja ministra kadar javno odreći onoga na čemu je brižljivo radio dvadeset godina. Viši cilj je ono što se naziva promjena paradigme, podvrgavanje kulturne politike i djelovanja u kulturi idejama ekstremnog krila HDZ-a. Vojnik u službi te 'velike ideje' vjerojatno smatra da se za to može i žrtvovati pred kamerama. Zato ne vjerujem ministru gad govori o moralnom posrnuću.

Zoran Ferić

Može se već sa sigurnošću reći da je ovo imenovanje najveći skandal u kulturi otkako postoji hrvatska država. Pojava ministra Hasanbegovića izazvala je takve podjele i takav verbalni rat kakav u Hrvatskoj nije postojao nikada, čak ni za vrijeme najžešćih izbornih kampanja ili divljanja na splitskoj rivi. Političke podjele na desno i lijevo već dugo paraliziraju hrvatsko društvo i onemogućavaju bilo kakvo povjerenje ili toleranciju. U takvim okolnostima izbor ministra Hasanbegovića nije dolijevanje ulja na vatru, nego benzina na lomaču; iz nekog razloga on je izabran da bi se namjerno kreirao kaos. Zašto je jednom dijelu HDZ-a stalo do kaosa ne znam, ali to sasvim sigurno nikom dobronamjernom ne može biti u interesu. Treba još reći da je najveći dio argumenata protiv sebe napisao ili izrekao sam Hasanbegović i ti su se argumenti sakupljali dvadesetak godina. Nije stoga čudno što će svako malo u medijima iskrsnuti neki novi dokaz njegove ljubavi prema ustaškome režimu ili neka anticivilizacijska izjava.

Svojevremeno govorilo se o kulturi kao hrvatskom izvoznom proizvodu. Danas možemo reći da jedan velik dio kulture to i jest; oni koji rade u kulturi, kad djeluju izvan granica Hrvatske, predstavljaju ovu zemlju. Kao uostalom i sportaši. Oni su istinski domoljubi, a ne oni koji pred Mirjanom Rakić izvikuju ustaški pozdrav. Poštovani predsjedniče Vlade Republike Hrvatske, međunarodni ugled Republike Hrvatske u ozbiljnoj je opasnosti.