Nije često da klasična glazba dobije prostora u centru grada, a još manje je vjerojatno da će skladbe Straussa, Bizeta, Čajkovskog puniti Tomislavov trg iz minute u minutu. Uspjelo je to subotnjem koncertu Simfonijskog orkestra i Zbora HRT-a pod ravnanjem Ivana Repušića i uz soliste tenora Tomislava Mužeka, gitarista Petrita Çekua i ruskog violinista Nikitu Boriso-Glebskyja. Ako se niste našli u centru grada, televizijski prijenos vjerodostojno je i uz odličnu režiju stvorio dojam kao da ste upravo prostrli svoju dekicu na Tomislavcu. To je pred ekranima učinilo 76 tisuća ljudi.

Događanje su zajedno organizirali Grad Zagreb i HRT, projekt je producirala Lidija-Katarina M. Preradović, a prema riječima rukovoditeljice Glazbe na HRT-u Ivane Kocelj, nastupilo je 180 glazbenika, 52 tehničara s televizije i još 20 u aranžmanu Grada. Snimalo je deset kamera, a sve je iz reportažnih kola režirao Danko Volarić, redatelj televizijskih kvizova, dokumentaraca, Milijunaša, Daminog gambita... 'Svega osim sporta', kaže Volarić.

Prava kamera na pravoj violini

Za rad s deset kamera vrlo ležerno odgovara kako je sve stvar iskustva. Volarić iza sebe ima mnogo prijenosa koncerata klasične glazbe. Ne poznaje note, a ipak mu nije promaklo pokazati pravu violinu u pravom trenutku.

'Bitno je imati dobrog muzičkog suradnika', kaže, a to je na ovom koncertu bio skladatelj i profesor na Muzičkoj akademiji Danijel Legin čije su upute morale biti jako precizne. Probu su imali u subotu prijepodne i nisu se pretjerano dugo pripremali.

'Unaprijed treba znati pozicije kamere i način na koji se pojedini instrument snima. Idete po iskustvu uz pomoć iskusnog skriptera. Kad radite s toliko kamera, točno morate znati za što koju koristite, treba li vam kamera na kolodvoru i slično', opisuje dobro odrađen subotnji posao.

Žao mu je što nisu imali kameru na nekoj višoj poziciji, no na većinu okolnih zgrada, tako i na krov Glavnog kolodvora, nije se moglo pristupiti. 'Da smo mogli snimati s krova kolodvora, imali bismo klasičnu zagrebačku razglednicu', kaže. Zadovoljan je odrađenim, no nedostaje mu što nisu bolje snimili zagrebački tramvaj, a promaklo im je uhvatiti željezničke šine za vrijeme Straussove polke 'Izletnički vlak'…

Klasika na zabavan način

'Bitno je bilo dobiti atmosferu grada na taj najdulji dan kada smo imali prekrasno vrijeme i suton, pokazati da se klasičnu glazbu može slušati i na zabavan način', govori i sam iznenađen lijepim reakcijama publike budući da je ne tako rijetko svjedočio polupunim koncertima klasike. 'Odlazak u Lisinski ljudima stavlja obavezu da se lijepo obuku, a tu su mogli doći u tenisicama, ležerno odjeveni i uživati na travi', potvrđuje i dodaje da se publika ponašala baš onako kako treba i kako priželjkuje režiser prijenosa - bili su vedri i nasmijani.

Cijena - poslovna tajna

Ovakvih prijenosa odličnih koncerata želimo više i upravo s tom namjerom upitali smo HRT koliko cijeli spektakl koštao te koliko je realno da ovako dobar program uživo ili na televiziji, dobijemo malo češće. Hrvatska radio televizija taj podatak smatra poslovnom tajnom.