Duboko smo uvjereni da je provođenje natječaja iz područja arhitekture i urbanizma, uz sve nedostatke, daleko najkvalitetniji način razvoja i zaštite prostora, kao i promicanje arhitektonske izvrsnosti, smatraju u Društvu arhitekata Zagreb te reagiraju na intervju s Nenadom Fabijanićem objavljen na tportalu
Čitajući intervju uvaženog kolege, prof. Nenada Fabijanića, ostali smo neugodno iznenađeni izrazima omalovažavanja koje je uputio prema kolegama, ali i institutu arhitektonskih natječaja, navodi se u pismu koje na stranicama DAZ-a potpisuje Damir Ljutić
predsjednik izvršnog odbora DAZ-a, navodi se u reakciji objavljenoj na stranicama DAZ-a, a ostatak reakcije objavjujemo u cijelosti.
Zaista nam nije jasno odakle dolazi ovaj potpuno nepotreban obračun, pogotovo što je predmetni projekt prošao natječajnu proceduru, sa svim deficitima natječajnih programa i radom ocjenjivačkih sudova, koju nitko ne osporava. Duboko smo uvjereni da je provođenje natječaja iz područja arhitekture i urbanizma, uz sve nedostatke, daleko najkvalitetniji način razvoja i zaštite prostora, kao i promicanje arhitektonske izvrsnosti. Pogotovo je to važno u situacijama kada je investitor država, grad ili javne institucije koje upravljaju sredstvima poreznih obveznika. Nasuprot toga, direktna ugovaranja otvaraju mogućnost svekolike sumnje i opravdane zabrinutosti vezane uz čitav niz odluka u procesu realizacije nekog projekta. Pritom je posebno osjetljiva kvaliteta predloženih rješenja koja nemaju širu stručnu verifikaciju, dok je element participacije bilo koje vrste potpuno isključen.
Stoga je stav DAZ-a da investicije iz proračuna, bez iznimaka moraju ići kroz instituciju javnog natječaja i to u organizaciji gradskih arhitektonskih društava. Uvjereni smo da jedino društva arhitekata mogu jamčiti punu transparentnost i kontrolu natječajne procedure, vrhunsku stručnost te štititi projekte i njihove autore u daljnjoj realizaciji.
Očekivali bismo od cijenjenog profesora Fabijanića koji je odgojio čitav niz arhitekata, a odgajati će i u budućnosti, da prvenstveno svojim primjerom pokaže visoku razinu kolegijalnosti ali i vizionarske hrabrosti te da sam, nakon 15 godina i čitavog niza promijenjenih okolnosti, predloži još jednom preispitivanje prostornih mogućnosti Trga Francuske Republike.
Vjerujemo da bi na taj način njegova uloga ali i ugled u očima kolega, pogotovo onih koje svakodnevno odgaja na fakultetu, još više narasli.
